Na strateškim mjestima njegovi ljudi: Bivše i sadašnje ljubavi Fahrudina Radončića

“On je taj koji bez skrupula ruši i uništava sve uspješno u ovoj zemlji ako to nije direktno pod njegovom kontrolom. Spreman je na savez i posao i sa crnim đavolom samo ako vidi neku korist…..On je majstor laži, smutnji i svađa među Bošnjacima. Koristi ljudske slabosti, bolesne političare, sujetne vjerske vođe...“

Navedeni citat izgovorio je 2009. godine Safet Oručević, bivši gradonačelnik Mostara, a sadašnji biznismen širokog spektra. Govorio je o Fahrudinu Radončiću. Nekoliko godina kasnije, Oručević se na pregovorima o statusu Mostara ukazao kao predstavnik SBB-a, a imao je i misiju izmirenja Radončića i Bakira Izetbegovića. Kako je navedeno u transkriptima njihovih presretnutih razgovora, on sada često prijateljski komunicira sa Radončićem, sluša njegove žalopojke o istrazi državnog tužilaštva te razgovaraju o kadrovskoj kombinatorici u Elektroprivredi BiH.

Ovo je samo jedan u nizu primjera koji ilustruje amplitudu relacija Fahrudina Radončića sa pojedincima u raznim fazama sa zajedničkom karakteristikom – kada mu trebate bićete zvijezda njegove novine, ako mu se suprostavite postajete meta za odstrel.

Zna to odlično i bivši lider SDP-a Zlatko Lagumdžija. Početkom prošle decenije bio je “Avazova ličnost godine”. No, u to je vrijeme trebao Radončiću. Nakon što je Lagumdžija naredio tadašnjem federalnom premijeru Aliji Behmenu da zanemari presudu kojom Avaz mora platiti skoro milion maraka poreza, ta “ljubav” Radončiću više nije potrebna, a Lagumdžija u stotinama tekstova potom postaje “ratni profiter i kriminalac”.

Godinama kasnije interesi se podudaraju. Lagumdžija podržava imenovanje Radončića za ministra sigurnosti. Povezuje ih Lagumdžijin rođak Damir Fazlić, regionalni mešetar u trgovini električnom energijom i drugim profitabilnim poslovima. Prezentovanim transkriptima Radončićevih razgovora nedugo prije hapšenja, među kojima su i oni sa Lagumdžijom i sa Fazlićem, jasno je da trenutno komuniciraju na prijateljskoj razini.

Novi ljudi za stare zadatke

Slična razina komunikacije je i sa Bakirom Alispahićem, sivom eminencijom Demokratske fronte (i ne samo ove stranke), koji maskiran u profesora Fakulteta kriminalističkih nauka i dalje za razgranati biznis koristi svoju davno uspostavljenu paraobavještajnu mrežu.

Prije nego će biti uhapšen sekretar ministarstva sigurnosti Bakir Dautbašić, Alispahić upozorava Radončića.

“Biće pičvajz, nešto ga terete,” nagovještava mu očito dobro informisani Alispahić.

Teško da Radončića možete nazvati neinformisanim kada su u pitanju mnoga dešavanja koja se odvijaju ili pripremaju u kuloarima ovdašnjih institucija i djelovanju pojedinaca iz istih institucija. Njegova piramida moći postala je evidentija tokom aktuelnog sudskog procesa. Neosporno je bio svjestan istrage o njegovoj povezanosti za Naserom Kelmendijem, ali je mogućnost svog hapšenja pod optužbom uticaja na svjedoke u procesu protiv Kelmendija dočekao ipak unekoliko nespreman. Oni na koje se mogao osloniti nisu na pozicijama, poput smijenjenog direktora SIPE Gorana Zupca. Suspendovan mu je i odani načelnik Centralnog istražnog ureda Granične policije BiH Almir Bašić.

Kako od tadašnjeg glavnog tužioca Gorana Salihovića i donedavne predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso nije dobio ni nagovještaj da ga prisluškuju i namjeravaju uhapsiti, Radončić je uporedo sa sudskim procesom počeo stvaranje nove mreže u ovim institucijama putem kojih bi dobijao pravovremene korisne informacije.

Za posljednjih nekoliko mjeseci kao kadrovi SBB-a na direktorske funkcije javnih preduzeća i federalnih instucija imenuju se sin članice VSTV-a, suprug državne tužiteljice i brat sutkinje Suda BiH.

Žurnal je već pisao zašto se Radončićeva odbrana protivi javnom preslušavanju razgovora na kojima je snimljena Dijana Kajmaković, državna tužiteljica i kandidatkinja za zamjenika glavnog tužioca.

Radončićev strah od istraga

Nekoliko je istraga za posljednjih 20 godina vođeno protiv Fahrudina Radončića ili poslovanja Avaza. Prva se odnosila na navedenu utaju poreza, koju je utvrdila Poreska uprava FBiH na čelu sa Ramizom Džaferovićem. Iako je teško vjerovati da je Džaferović samonicijativno pokrenuo kontrolu poslovanja Avazovih izdanja, tada je postao meta (zasluženih) kompromitirajućih tekstova. Kako god, godinama kasnije će Džaferović osvanuti na mjestu direktora Razvojne banke FBiH te se odužiti Radončiću za sve davnašnje probleme koje mu je prouzrokovao, obezbijedivši mu dvadesetak miliona maraka za izgradnju Avazovog tornja u Sarajevu.

Za izgradnju tornja je prema tvrdnjama Radončića potrošeno stotinu miliona. U zbiru sredstava iz kredita te dobiti Radončićevih firmi nedostaje novca da bi sve izgledalo legalno. Vođena je istraga zbog sumnje u pranje novca i eventualno učešće Nasera Kelmendija u cijelom poslu, no ona zvanično nije ni potvrdila niti otklonila sumnje.

Svojevremeno je jedan likom i glasom zaštićeni svjedok insajder za BHT1 govorio o svojim neposrednim saznanjima o gradnji tornja.

“Sam “Twist tower” tokom gradnje, dakle, ogromne svote novca su bile keširane tim građevinskim firmama poput “Vranice” kešom. Dakle, nema računa, nema naloga, sve se pralo preko novina, preko medija, preko marketinga….,.” objašnjavao je između ostalog.

Tužilaštvo je iskazalo interes za ovog svjedoka do trenutka kada su shvatili da su u cijelu priču uključeni još neki politički lideri. Kako je za njih i jedan previše, ubrzo su odustali od istrage.

Prije toga je Federalna uprava policije istraživala fakture kojima je za uvoz roto-papira Avaz plaćao firmi iz Linheštajna, da bi novac potom bio transferisan na privatne račune u Austriji. Postoje tvrdnje da je istragu stopirao bivši glavni tužilac Marinko Jurčević te da je i to jedan od razloga njegove ostavke. Mogućnost pranja novca utvrđivali su potom međunarodni tužioci državnog tužilaštva, koji su 2009. godine nekoliko dana boravili u Linheštajnu. No, oni su ubrzo okončali mandat u BiH, a istraga je zaboravljena.

“Ta istraga o papiru traje od g. Lagumdžije i “Alijanse za potjere” od 2001 godine. Jasno vam je da tu nema ništa, da je to pokušaj da se ja natjeram da Avaz bude u službi pojedinih politika i ratnoprofiterskih lobija,” objašnjavao je Radončić za BHT1.

U vrijeme svog mandata Radončića zdušno podržava i tadašnji reisu-l-ulema IZ u BiH Mustafa ef. Cerić. Radončić mu ne ostaje dužan. Njegov sin stan “prodaje” reisovoj kćerki. Postoji vjerovatnoća da je upravo bivši reis imao ulogu u pomirenju Radončića i Lagumdžije.

“Došao mi je Zlatko Lagumdžija i pitao me kao reisa šta on može učiniti za Bošnjake,” otkrio je jednom prilikom reis ovaj detalj potpisniku teksta.

Posljednja, prema navodima iz tužilaštva još aktuelna i za Radončića najbolnija, jeste ona o ubistvu Ramiza Delalića Ćele. Žurnal je detaljno u svom dokumentarnom filmu “Fahro” objasnio sva dešavanja prije i nakon ubistva Delalića.

Tužilaštvo je tokom ročišta o određivanju pritvora Radončiću predočilo i sadržaje razgovora kojeg je januara 2016. on vodio sa Bakirom Dautbašićem. Radončić najavljuje da će priču oko Nasera Kelmendija drugačije usmjeriti.

„Ide kontraofanziva. Sada idemo na politički teren. Ćelu su ubili Bakir i Osmica (Osman Mehmedagić, direktor OSA), to je moje viđenje, daću o tome intervju“, kaže u razgovoru Radončić. Misleći na Bakira Izetbegovića dodatno je poručio : “Mi ćemo ovo njemu morati vratiti u dvorište. Sutra počinje feljton ko je ubio Ćelu".

Feljton je počeo godinu dana kasnije, kao i kontraofanziva na suprugu Bakira Izetbegovića, direktoricu Kliničkog centra Sarajevo Sebiju Izetbegović. Postoje tumačenja da upravo nju Radončić vidi kao mogućeg takmaca u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH na izborima 2018. godine. Svoju kandidaturu Radončić održava na sistemu toplo-hladno, svako malo negirajući, a potom najavljujući mogućnost da zauzme mjesto “prvog Bošnjaka”.

Strateška mjesta za Radončićeve ljude

Ono što rade sve dosadašnje stranke na vlasti od SDA, Stranke za BiH, HDZ-a BiH do SDP-a, a to je pozicioniranje svog kadra zarad (zlo)upotrebe budžetskih sredstava i održavanje glasačke baze masovnim zapošljavanjem, polako preuzima i Radončić.

Pozicioniranja kadrova SBB-a u odnosu na druge stranke razlikuju se u jednom detalju: namijenjena su prvenstveno privatnim interesima osnivača ove stranke za održavanje moći.

Nakon priključenja koaliciji SDA-HDZ BiH, SBB zauzima nekoliko strateški važnih ministarstva ili javnih preduzeća. Prije svih, to je ministarska pozicija u državnom ministarstvo prometa i komunikacija te mjesto predsjedavajućeg Vijeća Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine (BH ANSA). Na nivou Federacije to su neupadljivo, ali izuzetno važno Ministarstvo trgovine te okoliša i turizma. U dva javna preduzeća, BH Telekomu te BH Pošti, SBB-u pripadaju pozicije predsjednika Nadzornog odbora te direktorsko mjesto u Autocestama Federacije BiH.

Iz njemu znanih razloga Radončić dugo već zamjera koalicionim partnerima što blokiraju cestogradnju, u kojoj se obrću stotine miliona maraka. Nije zanemarljiv ni uticaj na dešavanja u BH Telekomu, koji značajna sredstva troši za javne nabavke, ali i marketing. Na taj način indirektno se mogu kontrolisati brojni mediji, od javnih emitera do privatnih, kojima od ovih sredstva ovisi nekada i opstanak. Ne treba objašnjavati koliko je to važno u trenutku kada Radončić ponovo polako, ali sigurno protežira ideju o protestima nezadovoljnika po raznim osnovama te počinje predizbornu kampanju direktno iz sudnice.

(zurnal.info)