Kako je ono napisao Predrag Lucić (audio): Bolje umrijeti od smijeha nego dati život za državu

Nedavno me jedan prijatelj, nakon što je pročitao posljednju kolumnu, pitao: "Kada ćeš nas obradovati nekim optimističnim tekstom". Nisam znao šta da mu odgovorim.

...

Nije lako pronaći optimizam u Bosni i Hercegovini. Posebno je to teško svakog devetog januara, kada se u Republici Srpskoj obilježava neustavni praznik, kada marširaju puške i transporteri i pjevaju nacionalističke koračnice.

Tog dana je teško, ali nije ni tokom ostalih puno lakše. Politički sistem u ovoj državi održavaju tenzije. Dodik svaki dan govori da će uništiti državu u kojoj živi, a oni koji se u tom momentu nalaze na drugoj strani odgovaraju da mu to neće dozvoliti. I to je ukratko politički koncept koji trpimo, tjesnac u kojem životarimo. Naravno, sve političke garniture izvanredno žive na toj matrici, svjedoci smo stvaranja pravih političkih dinastija.

O manipulaciji strahom već je napisan veliki broj ozbiljnih tekstova, a i sam sam nekoliko puta pisao o tome. Znam da ništa novo nisam ovaj put napisao, samo sam želio da se opravdam zašto mi je teško pronaći optimizam.

...

Uvijek postoje i oni koji nas savjetuju da se okrenemo vlastitim mikrokosmosima i prihvatimo stanje kakvo jeste, jer je borba svakako uzaludna. U tom slučaju potrebno je razmotriti odakle dolaze ti optimistični savjetodavci. Lako ćemo uočiti da je taj njihov "mikrokosmos" ušuškan u nekoj jaslici političkog sistema. Njihovi savjeti obično su opravdanje vlastite šutnje, koja ipak govori - "ne grizi ruku koja te hrani".

...

Sjećate se, sigurno, čuvenog dijaloga iz "Imena ruže", između Williama od Baskervillea i  Jorgea od Burgosa.

William pita Jorgea:

- Zašto si htio zaštititi tu knjigu više nego koju drugu? Što te uplašilo u tom Aristotelovu razmatranju o smijehu? Nećeš ukloniti smijeh ako i ukloniš ovu knjigu.

- Smijeh je slabost, kvarljivost, ocrtanost naše puti. To je zabava za seljaka, razuzdanost za pijanca… Smijeh, na koji časak, odvraća seljaka od straha. No zakon se i nameće strahom, kojemu je pravo ime strah Božji.

Vlast nas svakodnevno uvjerava da nemamo previše razloga za optimizam i vjerovatno su u pravu, ali to nam ne smije ubiti volju za smijehom. Moramo se, makar nazor, vratiti političkoj satiri, koja je oduvijek bila moćno oružje. Da nije tako, ne bi se moćnici toliko trudili da ugase "Feral Tribune" niti bismo ga mi ovako često pominjali.

...

Danas svijet obilježava Dan smijeha. Jedini lijek protiv straha je smijeh, makar na kratko, kao što piše Umberto Eco. Siguran sam da se raspirivači straha nakon svake nove salve smiju našoj zebnji. Također sam siguran da je njihov smijeh odvratan cerek kakav koriste ljigavci dok se smiju nečijoj slabosti. Moramo uzvratiti i ponovo se naučiti smijati, onako kako se sirotinja oduvijek rugala vlastodršcima, njihovoj gramzivosti, pokondirenosti, skarednosti... Ne smijemo dozvoliti da nas strah parališe. Možda usput pronađemo i mrvice optimizma.

...

Na današnji dan, 2018. godine napustio nas je Predrag Lucić. Iza sebe je ostavio mnogo novinskih tekstova, pjesama, drama, eseja, knjiga... bio je prevelik, prehrabar, prejak, prevoljen, predivan, predobar, predrag, kako ga je opisao Boris Dežulović. U ovom tekstu zloupotrijebiću jednu njegovu rečenicu, prigodnu za ovo januarsko zlovrijeme, puno pijanih glava i napaljenih budaletina. Zapisao ju je još u aprilu 1991. godine, pred samo otvaranje pakla:

"Bolje umrijeti od smijeha nego dati život za državu."

E, ovu rečenicu treba najozbiljnije shvatiti i ponavljati, tu nema zajebancije.

To je taj smijeh slobode koji nam je neophodan.

(zurnal.info)