BRILJANTNI TRENING (1): Dražen Petrović

Posljednjih mjeseci oživjelo je sjećanje na proslavljenog šibenskog košarkaša Dražena Petrovića. Dražena je ovaj put u javnost i u život vratio film Vlade Divca Jednom braća. Svi koji su gledali ovaj uradak kažu da je Vlade napravio iskrenu priču o jednom davnom prijateljstvu i teškom vremenu, koje ljudima priređuje najraznovrsnija iskušenja. Tako je uspomena na Dražena profilirana uglavnom političkim sredstvima.

Tako je to, ovdje bez politike ništa ne može. Šteta je, međutim, da današnje generacije gotovo ništa ne znaju o načinu na koji je ovaj briljantni košarkaš materijalizirao i brusio svoj nesvakidašnji talenat. Iza njegove karijere krije se rad nezapamćen u sportskim okvirima. Dražen je bio posvećenik košarke, rijedak slučaj opsesivne zaluđenosti treningom, u najljepšem i najfascinantnijem značenju tog pojma. Potpisnik teksta koji čitate, vrijedni kolekcionar najrazličitijih stvari i fenomena ovog i onog svijeta, posljednjih je decenija prikupio pristojnu građu o Draženovoj metodi rada. Uz napomenu zainteresiranima da posjedujemo slične zbirke o životima i treninzima takvih veličina kakvi su bili - uzmimo samo nekoliko primjera - Bruce Lee, Miyamoto Musashi, Janica Kostelić, Blanka Vlašić, ovaj put ćemo podsjetiti na najvažnije od Draženovih impresivnih principa. Nažalost, vremenom su izgubljena (rat, oskudica prostora, kolekcionarska aljkavost i druge objektivne okolnosti subjektivne pirode) imena autora većine izjava citiranih u ovom tekstu. Nadamo se da to neće umanjiti vrijednost samih citata.

1. U RANU ZORU (1): „O njegovim jutarnjim treninzima mnogo se pričalo. Trenirao je sam, ujutro, prije škole, oko sedam. Ali, najviše zbog toga što mu je otac, strog i odmjeren čovjek, branio da izostaje s nastave zbog košarke... Vjerujem da bi danas bio još tridesetak odsto jači igrač da je imao nekoga u to dječačko doba, kada se sve prima, da ga usmjeri. Da je silne sate samostalnog treniranja usmjerio na pravi način.”

2. U RANU ZORU (2): „Znaš, diga bi se u pet – šest, prije škole i otišao u dvoranu. Samo čistačica i ja. Ona je sređivala dvoranu, ja koševe. Stotine ubačaja, tisuće ubačaja. Svaki dan prije škole. I dribling. Stavio bih stolice i driblao. I uživao. Svaki dan.“

3. SEDAMSTO UBAČAJA DNEVNO: „Bilo je perioda kad bi ostvarivao normu od 600 do 700 šuteva dnevno. Usporedite, ostali bi u vrh glave i teškom mukom odradili 200 udaraca.“

4. OVISNIK: „Ovisnik? Apsolutno. Dražen je bio ovisnik zato što je radio osam ili devet sati dnevno, što nije prošao niti jedan dan da nije napravio trening. Osjećao bi grižnju savjesti ako je slučajno, a mogao je samo slučajno, propustio trening, grizlo ga je sve dok idućeg dana to ne bi popravio. I odradio dvostruko. U cijeloj karijeri nije propustio pet, deset planiranih treninga.“

5. VOJSKA (1): Nevjerovatno je napredovao, u godini koju je proveo u vojsci najviše. Vojska kao vojska, nema veze, nego je Dražen mentalno shvatio da ga svaki propušteni dan vodi unatrag. Nije dozvolio. Nije bilo dana kada nije radio jednom, dvaput. Životinjski je trenirao. Ode u šumu pa trči. Tada je prvi put shvatio da rad donosi velike pomake u kvaliteti...

6. VOJSKA (2): „Mentalno je bio nemoguće jak. Vojska, godina neigranja, svakog je udarala u psihu. Dražen je izašao čvršći. Svako ljeto, dok su se drugi kupali, Dražen je radio i radio. Posljednjih pet godina pretvorio se u studenta košarke. Za godinu dana namjeravao je imati po 500 ubačaja lijevom rukom. Nikad zadovoljan. Da, ovisnik...“

7. PUSTINJAČKO VJEŽBANJE “Višesatno svakodnevno pustinjačko vježbanje dovodi do automatiziranog savršenog šuta, do koreografske stilizacije skoka, do sposobnosti da žmurečki uposli suigrače, do toga da bude najbolji. Dok ostali trljaju sanovne oči, Dražen je u dvorani i potpuno mokrog dresa.“

8. VAN SEZONE: „Van sezone trenira pet do šest sati dnevno. 'Kad počne prvenstvo, u dvorani sam najmanje tri, najčešće četiri sata. Nikad ne preskačem nedjelju, nikad. Najljepši je osjećaj kad sam sam u dvorani, kad nema nikog pa mogu raditi što mi je volja.'“

9. GRIZAO JE...: „Bezbroj puta je rečeno o Draženovom kompjuteru. Poeni, prosjek, skokovi, asistencije, bacanja. Kompletnu sliku nosio je u glavi, u svakom trenutku. I uvijek je jurio svoju statistiku. Imali smo niz uvjetno rečeno ‘lakih utakmica’ u ondašnjem prvenstvu. Lakih, ali najopasnijih. Dražen je svaku doživljavao s istim žarom. Ako bi mogao, jurio bi zabiti 80 poena. Naprimjer, između dvije bitne europske utakmice dolazi nam Borac iz Čačka. Treba rasporediti snage, najlogičnije bi bilo odmoriti Dražena. Dogovorili smo se: ‘Ne bih volio ubaciti ispod 30 poena, da ne pokvarim prosjek.’ Grizao je kao da je bilo biti ili ne biti, za 24 minute zabio je 32 poena. I onda zadovoljan sjeo na klupu. Ispunio je svoje ciljeve za tu večer, neka sada igraju drugi. To je bio Dražen, zbog toga smo i na tim malim utakmicama uvijek imali punu dvoranu.”

10. NEPONOVLJIV MENTALNI PRISTUP: Aco Petrović opisuje Draženov španski život: „Dražen je u tom mentalnom pristupu bio neponovljiv. Znate, nakon velikih pobjeda, proslava, teško je bilo naći igrača koji bi razmišljao o sutra. I to odmah. Obično bi rekli: pusti da prođe 20, mjesec dana, ima vremena. Nikako. Bio je u stanju nakon najveće pobjede leći u 11, jer je tako zacrtao. I nitko ga nije mogao spriječiti, nitko...

Sjećam se jedne večeri nakon prve utakmice play offa, vratili su se iz Barcelone sa 1 -1. Pitam ga negdje oko 10, u Španjolskoj je to rana večer, kao kod nas sedam, pitam ga –idemo vani sjesti, popiti piće, razgovarati. I vratiti se nakon sat, na spavanje. Pogledao me: ‘Ne, ne mogu, idem leći u 11, sutra je trening, moram biti prvi na treningu.’

Dražen ni u Španjolskoj, koja je bila toliko drukčija, nije želio robovati iskušenjima i promjeni načina života. Nije mu palo na pamet da s bratom ode na piće i nakon pola sata vrati se doma. Smatrao je da će poremetiti ritam, a ništa nije smjelo poremetiti Draženov ritam. Ja sam, recimo, nakon mjesec dana Italije, Pesara, poprimio sve običaje talijanskog načina života, dolce vita, ali na Dražena niko nije mogao djelovati. Možda je ponekad bio u krivu, ali je istrajao, uvijek je istrajao. Na kraju se pokazalo da su te procjene, neću reći bile sto posto tačne, ali vrlo kvalitetne, i dale su u karijeri sve što je želio. I napravio...”

11. NBA RENESANSA: „Tako je počela Draženova NBA renesansa. Pohvatao je konce među Netsima u pola sezone. U ljeto 1991. godine se zatim ranije vratio u SAD. Strašno je radio, neljudski. Utezi, snaga, trčanje. Osudio se na dva i pol mjeseca specijalnog tretmana. Kada je krenula liga, nije bio zadovoljan: 'Kume, treba mi vremena da taj rad legne'. Kad je legnulo, bio je hit sezone. Govorio je: 'Kume, mora mi se vratiti koliko sam uložio.'”

12. VELIKA OBAVEZA PREMA TALENTU: „Volio sam njegov optimizam, upornost i veliku obavezu prema talentu. To samo najveći imaju: zahvalnost Bogu za dar i moralni čin uzvraćanja.”

13. GENERATOR NEREDA: Govori Zoran Čutura: „Ali ono čega se najviše sjećam, jest da je Dražen bio generator svojevrsnog nereda na treninzima i čovjek koji je dizao tenzije. Ali to nije bilo loše za Cibonu. Jer kad god su bili mir, red i rad na treninzima prije neke važne utakmice, mi smo je odigrali loše. No, ako je trening protekao u neredu, neradu i svađi, mi smo uvijek fantastično odigrali utakmicu.”

14. SUDAR DIVOVA, DRAŽEN PROTIV PERASA: „Kada se Dražen svojedobno u juniorskoj reprezentaciji Jugoslavije susreo s još jednim trening fanatikom, došlo je do zanimljive situacije. Taj drugig fanatik bio je Velimir Perasović, nekadašnji proslavljeni član Jugoplastike i reprezentacije, kasnije trener španjolskog košarkaškog velikana Tau Ceramice.

Na treninzima te juniorske reprezentacije prednjačili su njih dvojica, Dražen i Peras. No, treninzi im nisu bili dovoljni, pa bi nakon njih ostajali odšutirati dodatni broj šuteva. Obojica s natjecateljskim porivom, nakon nekoliko treninga došlo je do svojevrsnog natjecanja između njih dvojice. Silno su željeli uputiti veći broj lopti prema košu od onog drugog, pa je dolazilo do komičnih situacija. Tako bi se nakon odlaska u svlačionicu s poravnatim brojevima šuteva Velimir Perasović ponovo iskrao u dvoranu, kako bi još dva puta natjerao loptu kroz mrežicu, za dva šuta više od Dražena. Ali nakon toga bi se Dražen vratio i ubacio još tri lopte. Pa ponovo Peras i tako još pola sata do 45 minuta.”

(zurnal.info)