BRILJANTNI TRENING (2): Kostelići

Nastavljamo s predstavljanjem kolekcije biranih citata o najvećim fanaticima treninga. Ovaj put govorimo o porodici Kostelić, ocu Anti i njegovoj djeci, Janici i Ivici, originalnoj skijaškoj obitelji koja je razvila do tada nepoznate aspekte treninga i sportskog života. U tim genijalnim eksperimentima djeci su se ponekad miješali priroda i društvo, kruške i jabuke, demokratija i disciplina, pa je Ivica u nekoliko navrata davao nedolične izjave, hvaleći jedan opskurni sistem u kojem je discipliniranost također bila savljen metod. Ali sad ne govorimo o tome.

Dakle, evo nekih primjera iz života ove sportske porodice koja je uspjela nadići siromaštvo, prevazići ograničenja i slomiti zadatosti koje su im onemogućavale prodor u svijet vrhunskog sporta. Neki od ovih metoda često su bili kritizirani, ocu je pripisivana pedagoška okrutnost, drugi su ga hvalili govoreći da se ne radi o okrutnosti nego o dosljednosti. Onima koji budu čitali sljedeće izjave i primjere ostavljamo da sami prosude o čemu se radi.

1. ANTE KOSTELIĆ O PSIHOLOGIJI I TJELESNOM RADU: „Psihologija ne postoji, sve je u tjelesnom radu. Naprimjer, tuširanje ili kupanje u hladnoj vodi. Mi to uvijek radimo, a na Jarunu se kupamo već potkraj ožujka. Pri tome ne postajete samo otporni na hladnu vodu, već postajete drugi čovjek. Osim toga, kupanje u hladnoj vodi osigurava odličnu cirkulaciju, koja je važan uvjet da se izdrže treninzi na minus dvadeset. Ili trčanje na Sljeme: najmanje sedam kilometara. Iz vlastitog iskustva znam, jer to sam radio kao sportaš, dok trčiš na Sljeme, ne postoji nijedna stvar koja inače vrijedi u životu. Takvo je trčanje naporno i izaziva golemu frustraciju. Ako ti ponestane snage, možeš se zaustaviti, nitko te ne gleda, niti kontrolira, ali ti znaš da se ne smiješ zaustaviti, moraš trčati dalje, moraš pobijediti samog sebe. To može biti nasljedno svojstvo, ili se ono stječe treningom. To je psihologija kroz tjelesni tretman, psihološko čeličenje. Pri tom moraš dobro paziti da djeca takav trening ne zamrze. Uživam kada ujutro u pet sati čujem kako Ivica nije mrzovoljan, već pjevušu i zviždi. Znači, uživa i nije mu teško.”

2. ANTE O PIGMALIONSTVU: „Na prvom mjestu bila je vjera u samog sebe. Sklon sam pigmalionstvu, stvaranju od ljudi onoga što zamislim. Kao da modelirate glinu, od melankolika je moguće napraviti sangvinika, ili od eksplozivne osobe mirnu, introvertiranu. Psihičkim se tretmanom mogu postići čuda. Pogledajte samo pustinjake, askete. Na taj način mogu se stvoriti savršeni ljudi. A i tjelesnim tretmanom moguće je mijenjati psihu. Fizički tretman može izgledati i ovako: probudim vas u četiri ujutro hladnom vodom. Onda vas bacim u toplu vodu, pa vas pošaljem da trčite na brdo i nosite kamenje ili da hodate bosi po snijegu. Tako se treniraju i komandosi...”

3. KAKO JE TO RADIO VLADIMIR TIHONOV: Ako se traži ishodište trijumfa Janice Kostelić, onda je to svjesno odabrana patnja kao metoda treninga, po kojoj rade samo rijetki sportaši. “Želite li pobjeđivati, biti najbolji, morate patiti”, kaže Vladimir Tihonov, karizmatični izbornik sovjetske reprezentacije u hokeju na ledu. On je svoje igrače vodio na ledene rijeke, gdje su polugoli, do pasa u vodi, cvokotali i, krećući se uzvodno, oponašali klizačke pokrete... Asketizam je zaštitni znak ove metode. Ostvarivši rezultate, Janica se oslobodila siromaštva, ali su ona i otac zadržali spartanstvo kao ključ metode treninga. To je ključ njezine nadmoći. Nakon napora nepojmljivih ne samo običnom čovjeku nego i njenoj konkurenciji, samo je natjecanje pjesma. A sve to jer se izlagala naporima s onu stranu ljudske izdržljivosti.

4. MILJENKO RAK O JANIČINOM KARAKTERU: „Janičin je uspjeh prije svega trijumf volje, a tek potom liječničkog tima. Kad je riječ o Janičinoj volji da otrpi bolove, moguće je da je šampionka ušla u ono što sportaši nazivaju 'zonom'. Pele je to željeno stanje duha i tijela opisao ovako: 'Imao bih osjećaj da mogu proći kroz igrača. Ne ga zaobići, nego doslovce proći kroz njega.' Alen Bokšić definirao ga je kao 'vremenski interval u kojem jednostavno znaš da ne možeš izgubiti'. Jedan bejzbolaš kazao je da je na nekoliko utakmica doslovce vidio šavove na loptici dok se kretala brzinom većom od 100 kilometara na sat...“

5. TAJNE METODE TESANJA: Ante Kostelić neponovljivi je autor rukometaških jutarnjih spodoba koje su, nimalo ženstveno, morale trčati po osječkim parkovima dok je bio rukometni trener. U stanju je, kažu, od ovčica stvoriti vukove, usaditi im svoj fanatizam, volju, duh i način razmišljanja, a asketsko tesanje nauči ih disciplini i redu. Gips je vrhunski trener s odličnim tajmingom, jer zna kad se treba odmoriti, a kada forsirati, zna najbolje vježbe istezanja koje ne znaju ni profesori na fakultetu, a što se tiče ludosti...

-Pa morate biti malko na granici ludila, zar ne?

6. TAJNE METODE TESANJA 2: „On sve zapisuje. On je trener analitičar. Mrzi šarlatanstvo. Radi drukčije od ostalih, nije konvencionalan. Fasciniraju njegova odlučnost i fanatizam, strašna vjera da će napraviti ono što je zacrtao.“

7. UMALO LUDAK: Slaven Petrović, trener: „Između ludosti i genijalnosti je tanka granica. Ako ne uspiješ, proglase te ludakom. Sad je Gips ispao genijalac, a ništa nije promijenio u odnosu na ono što je radio kad su ga nazivali ludakom. Da nismo uspjeli, isti bi nas pokopali. Treniramo mnogo više nego ostali. Dok oni prođu od 150 do 200 slalomskih vrata dnevno, mi ih prođemo od 500 do 600.„

8. U PRERANU ZORU: Budući da nisu imali novca, nisu mogli unajmiti stazu. Zbog toga se Gips budio u četiri sata i išao pješke postavljati štapove uz padinu. U 7,30 već su bili na žičari i skijali do deset sati, a tada su morali micati štapove, jer su dolazili Austrijanci, Švicarci, koji su platili rezervaciju staze. Nakon toga su skijali uz te staze i na taj su način vježbali dulje i više od ostalih. Osim toga, trenirali su po svim uvjetima. Kad je puhao vjetar, kad je bila mećava, padao gust snijeg, na vrlo niskim temperaturama... Zato danas kad su loši uvjeti na utrkama Janica i Ivica imaju više šanse.

9. PRETEKLA PRETHODNICU: Na službenim prvenstvima svijeta Janica je uvijek bila negdje pri vrhu, pogotovo nakon sezone 1996., kada je od 22 utrke ostvarila 22 pobjede. Iste godine na neslužbenom prvenstvu svijeta za mlade, s obzirom na to da su cure startale svakih 40 sekundi, bila je toliko superiorna da je pretekla natjecateljicu koja je startala prije nje.

10. PO METAFIZIKU U PLANINE: Ante Kostelić otkrio je kako postoji upravo taj dublji, tajnoviti, metafizički razlog zbog kojeg je vlastitu djecu tjerao da više od 200 dana na godinu provode u planinama, pod šatorima, u iskonskoj snježnoj i planinskoj divljini.

Zaključio je da su najveći skijaši zapravo ljudi s planine. „Ja sam kroz trening pokušavao stvoriti takvu situaciju da moja djeca žive provodeći 200 dana godišnje na snijegu. Stvarao sam uvjete da budu kao gorštaci. Na kraju su i postali gorštaci.“

11. VISOKA RAZINA BOLI: „U Salt Lake Cityju loše se osjećala, boljelo ju je koljeno i zapravo ništa nije upućivalo na nekakva velika ostvarenja. Iako su neki novinari razglasili da je ozbiljno ozlijeđena, znali smo da ona može pružiti maksimum jer ima nevjerovatno visoku razinu boli. Dan uoči utrke dobili smo vijest da Janica u kombinaciji neće startati spustom, nego slalomom, što se nikada do tada nije dogodilo. Iako smo najprije mislili da to nije dobro, ona je nakon prve vožnje bila prva, napravila je veliku prednost nakon druge vožnje, spust je odvozila najbolje u karijeri i osvojila prvu olimpijsku medalju. Nakon toga dobila je golemo samopouzdanje i poslije je sve išlo kao po špagi. Bila je sjajno fizički pripremljena, mogla je na stazi napraviti sve što je htjela.“

32 UDARCA ZA POVIJEST: Slalom skijašica na Sljemenu 2006. godine ostat će upamćen po Janičinoj nevjerovatnoj pobjedi. Desilo se nešto što se rijetko dešava – Janica je ostala bez štapa i desne rukavice već prije prvih vrata, što znači da je, vozeći se velikom brzinom, rukom morala odgurivati tvrde kolce vratiju. Ostala je na stazi i odlučila do cilja zaboraviti na strašne bolove, jer je odgojena tako da ne odustaje dok god postoji i najmanja šansa za sportski uspjeh.

Na kraju je pobijedila. „Gdje su granice Janice Kostelić“, pitali su se stručnjaci narednih dana, komentirajući nevjerovatni uspjeh djevojke koju život nije štedio: „Ovakvo herojstvo u sportu rijetko se viđa, a u skijanju nitko takvo što nije napravio.“

Bolovi koji se javljaju kod udaranja vrata golom rukom neizdrživi su, vjerovatno ni u muškom svijetu skijanja ne postoji osoba koja bi to izdržala. I to ne samo izdražala, nego ušla u cilj s gotovo dvije sekunde prednosti, što je uradila Janica. To je gotovo nezamislivo, ta je djevojka čudesna... Treneri svjetskih reprezentacija u nevjerici su gledali malo na semafor, malo na Janicu. Je li doista moguće da je ušla na cilj s 1,90 sekundi prednosti? Uostalom, njen otac uvijek je govorio da su granice ljudskih mogućnosti tamo gdje ih sam postaviš. Janičine su, svjedočili smo još jednom, jako, jako, daleko.

Ona postavlja nove kriterije za vrhunske sportaše.“

(zurnal.info)