Budućnost više nije crna! Imamo savršeno rješenje za političku krizu

NAPORNO RADILI CIJELI DAN: Iako suštinski tačna i korektno prenesena, vijest je tako sročena da čovjek ne zna je li u našu javnost sletila direktno s beogradskog Njuz.neta ili ju je neko izvukao iz prašnjave Feralove satirične arhive. Uglavnom, posljednja sjednica Doma naroda Parlamenta Federacije BiH – ili bar nekog mističnog tijela sličnog imena – prekinuta je a da se nije glasalo o predviđenim tačkama dnevnog reda zbog, citiramo, “pada koncentracije delegata usljed vrlo napornog radnog dana”.

Javnost je trenutačno reagirala, krenule su salve provala, odvala, osuda, svjedočeći da radni ljudi imaju sve manje razumijevanja za jedan težak i odgovoran posao, koji ljudske kapacitete izlaže ekstremnim naporima. Upravo, tako, donošenje političkih odluka trebao bi biti visoko odgovoran i iscrpljujući rad. Znamo najmanje hiljadu bezobraznih detalja zbog kojih to nije tako, ali znamo još nešto: kad su se neviđeni neradnici te večeri suočili s tako izazovnim fenomenom kakav je cjelodnevni rad, od muke im je naglo pala koncentracija. I ljudi fino prekinuli sjednicu, posao, radnu obavezu, ukazano povjerenje, odgovornost prema građanima i biračkom tijelu, državu, krizu… Sve što se dalo prekinuti.

I otišli na prikupljanje koncentracije. Tako se to radi. Svaka čast, drugovi delegati, gdje god bili i šta god da radili.

ODGODIMO IZBORE, IONAKO NEMAMO ZA KOGA GLASATI: Jesen se približava nesmanjenim intenzitetom, s njom nam eto i tradicionalne dileme u parnim godinama: za koga glasati, kome ukazati povjerenje.

Ima li iko kome smijemo prepustiti da odlučuje o našoj sudbini? Na ovdašnjoj političkoj mapi mnogo je stranaka i opcija, a - faktički - izbor nikada nije bio tanji. Oni koji su dvije decenije handrili zemlju nekako su većim dijelom u opoziciji. Oni koji su dobar dio tih decenija bili u opoziciji, nekako su se dočepali vlasti, a bolje bi i za njih i za nas bilo da nisu. Jer su u kvalitativnom pogledu nastavili tamo gdje su ovi prvi stali: ideja je premalo, rada još manje (čim se prihvate kakvog posla, padne im koncentracija), nikakvog raskida sa starom politikom nepotizma, podobnosti, korupcije i kriminala nije bilo, i ovi kao i oni okupirali su medije s već poznatih uporišta…

Mi svakog dana u svakom pogledu živimo politiku kontinuiteta. Zbog toga, gotovo da je svejedno ko je na vlasti. A kad je već svejedno, onda bar prorijedimo taj cirkus od izbora i uštedimo državi novac. S tom ušteđevinom oni mogu vrlo kvalitetno obnoviti vozni park. Zato, od sveg srca selamimo staru ideju kojoj su novo ruho dali Milorad Dodik i Sulejman Tihić: tamo gdje se izborima suštinski ništa ne mijenja, tih izbora treba da je što manje.

ČUDNA GRADA OD MOSTARA JADA: Zamislite ovakvu situaciju: otvara se Vijećnica ili neka slična građevina od krucijalnog značaja za jedinstveni Mostar, a u njenom dvorištu boračko udruženje iz Jablanice, ili Konjica, postavlja spomenik šehidima Armije BiH. Naravno da bi takva prirodna pojava izazvala ogorčenje svih koji nisu Bošnjaci... Kao što je spomenik bojovnicima HVO-a ispred Vijećnice izazvao ogorčenje svih koji nisu Hrvati. Zanemarimo sad činjenica što Mostar nikada u svojoj historiji nije bio razoreniji kao što je ostao razoren nakon prigodnog kozmetičkog tretmana od strane HVO-a.

U cijelom tom spomeničko-pariotskom kiču simptomatično je bilo ponašanje Ljube Bešlića, dugogodišnjeg gradonačelnika ovog grada. Iako dugo vlada, Bešlić teško da će ostati upamćen kao neki nezaboravan gradonačelnik. Ništa vrijedno spomena nije uradio, ali mu se bar mora odati priznanje da nije (do ovog slučaja) ni raspirivao strasti, što je u etnički rovitoj, politički razorenoj i raspirivanju sklonoj Hercegovini samo po sebi značajan politički doprinos.

Ali sve do jednom. Komentirajući usplahirene komentare SDA – političke snage čije mostarsko maslo također nije za ramazana - povodom spornog spomenika, Bešlić je izrazio čuđenje zbog tako žestokih reakcija i sve je pripisao početku predizborne kampanje!

S takvom politikom Mostar još dugo, možda i decenijama, neće maknuti s pozicija na kojima se sada nalazi. Posebno je bilo indikativno gradonačelnikovo priklanjanje snagama po kojima “oni tamo” nemaju zbog čega da se bune, “kad se i mi nismo bunili zbog spomenika šehidima ispred zgrade Pošte, što je također javna institucija”. Nevjerovatan politički manevar. Tako je pošta, ni kriva ni dužna, još jednom u Bosni i Hercegovini odigrala važnu simboličku ulogu.

Vjerovatno se svi sjećaju sarajevske Pošte i predratnog, odnosno uočiratnog grafita OVO JE SRBIJA. Neko dovoljno duhovit i inteligentan ispod toga je napisao OVO JE POŠTA, BUDALO. Sad se čeka neko ko će, umjesto neprimjerenih pucanja po zgradi Vijećnice, ispisati grafit: OVO NIJE POŠTA, OVO JE MOSTAR… Iz poštovanja pema Bešlićevom dosadašnjem radu, poruku svjesno ostavljamo nedovršenom. Svojevremno je SDA pretendirala na to da se Međunarodni aerodrom Sarajevo nazove po Aliji Izetbegoviću. Kada im je objašnjeno da je to aerodrom svih građana BiH i da svi građani ne dijele njihovu fasciniranost Izetbegovićem, nekako su se primirili. A Mostar? Mostar je već godinama grad bez ikakve nade. Dvije suprotstavljene stranke, HDZ i SDA, direktno su zaslužne za to, ali naglašena prednost pripada HDZ-u. Jedan od najljepših gradova bivše Jugoslavije danas je jedna od najtužnijih sredina aktuelne Bosne i Hercegovine.

EKSKLUZIVNO – U SLJEDEĆEM PASUSU OTKRIJTE SAVRŠENO RJEŠENJE ZA POLITIČKU KRIZU: Drage čitateljke, poštovani čitatelji, uvaženi gosti, imamo savršeno političko i civilizacijsko rješenje za ovu krizu i sve nedaće što nas već decenijama pritišću. S tim rješenjem naša budućnost više nije tako crna kao što je bila do prije nekoliko časova. Međutim, usljed napornog cjelodnevnog rada, naglo nam je opala koncentracija i mi ćemo sad ovdje fino prekinuti tekst. Rješenje – adio.

I ne zaboravite, ovo je Pošta. Pošta i Hercegovina.

(zurnal.info)