Trinaest godina radničke borbe za Bosnu:Čekaju da pomremo pa da nema više ko da se buni!
JEDINA SLOBODNA TERITORIJA

Istraga

Trinaest godina radničke borbe za Bosnu: Čekaju da pomremo pa da nema više ko da se buni!

Sudski spor za povrat imovine prijeratnog preduzeća Bosna iz Dervente traje već 13 godina. U toku rata preduzeće je brisano iz sudskog registra a svu imovinu je preuzelo, u ratu osnovano, preduzeće Trgopromet. Godinama kasnije, većinu Bosnine imovine preko Trgoprometa preuzela je privatna firma Fructa Trade. Zvanični vlasnik je Dušan Reljić iako radnici tvrde da je stvarno vlasništvo u rukama bračnog para Zorana i Dušanke Tegeltije

Čekaju da pomremo pa da nema više ko da se buni!
Adi Kebo

 

Već 13 godina traje sudski postupak po tužbi bivših radnika-dioničara dioničarskog društva Bosna iz Dervente za povrat imovine koja je ovom preduzeću u toku rata otuđena i prebačena na novoosnovanu firmu Trgopromet.

Iako je preduzeće Bosna prije rata privatizovano, pa su radnici postali vlasnici 68 posto kapitala, u toku rata, bez znanja radnika-dioničara, preduzeće se briše iz sudskog registra te se osniva novo preduzeće Trgopromet koje preuzima korištenje i raspolaganje imovinom preduzeća Bosna.

Godinama kasnije, najveća i najvrijednija imovina Bosne izdaje se u zakup firmi Fructa trade iz Dervente koja ima lanac marketa Kort. Zvanični vlasnik firme je Dušan Reljić iako radnici Bosne tvrde da je stvarno vlasništvo u rukama bračnog para Zorana i Dušanke Tegeltije.

- Imovina je popisana kao osnovno sredstvo Bosne ali je u katastru neriješeno stanje. Jedan dio imovine se vodi na bivšoj Bosni, jedan dio preveden je na Trgopromet, drugi je bio na UPI komerc  Sarajevo i to je prevedeno na Trgopromet... Dosta imovine koja je u dobrom stanju se vodi na SIZ-u  Dio imovine je izdat u zakup a dio je devastiran. Najvrjednija imovina je u zakupu Fructa Tradea. Bila je javna licitacija u 2002. godini i tada je iznajmljen magacin u površini od 1730 kvadrata, iako je na licitaciji  iznajmljivan samo dio prostora, ali firma Fructa Trade je dobila čitav prostor, navode radnici.

skladišta

Bosnin prostor koji je iznajmljuje firma Fructa trade

- Kriju se ličnosti koje otimaju radničku imovinu! Šta je razlog? KORT firma je kompanija Reljić- Tegeltija, Duške Tegeltije, supruge Zorana Tegeltije. Oni hoće da se jeftino dokopaju imovine, već pola su uzeli... Samo zahvaljujući tome što smo se mi organizovali nisu još imovinu uzeli. To je problem, a još veći problem je predsjednica suda Jovanka Jovanović koja je sve to dozvolila, tvrde radnici Bosne.

Da bi vratili svoju imovinu, 106 radnika Bosne osnovali su Udruženje radnika-dioničara preduzeća DD Bosna Derventa i početkom 2008. godine pokrenuli tužbu pred Osnovnim sudom u Doboju.

- Bosna je 60-tih godina imala samo tri objekta, fizičkim radom i odvajanjem sredstava radnika gradili smo da bi imali naše objekte. Još 1991. godine mi smo izvršili privatizaciju po Markovićevom modelu, prema kojoj je Bosna bila 68 posto u vlasništvu radnika. U to vrijeme imali smo 105 objekata. Rat je učinio tako da je predsjednica suda Jovanka Jovanović preregistrovala firmu tako što je brisanjem Bosne nastalo preduzeće Trgopromet. Trgopromet kao organizacija nije imala imovinu, ono što je ostalo od imovine Bosne preuzeo je Trgopromet. I čitavo vrijeme od rata pa do danas žive od kirija Bosne. 16.4.2008. godine podnijeli smo tužbu protiv Trgoprometa koji koristi našu imovinu, protiv Republike Srpske i Investiciono-razvojne banke koja je nasljednik direkcije za privatizaciju. Postupak traje od 2008. godine i još uvijek nije završen, kaže za Žurnal Rabija Bogojević, predsjednica Skupštine udruženja radnika Bosne.

regis

Brisanje Bosne iz sudskog registra i osnivanje preduzeća Trgopromet

Milenko Đurđević u preduzeću Bosna radio je skoro 20 godina kao vozač kamiona. Radni odnos prekinuo je rat a nakon završetka ratnih dejstava za njega više nije bilo ni radnog mjesta ali ni firme u kojoj je radio.

milenko

Milenko Đurđević

-Kada sam došao sa ratišta kažu sad je to Trgopromet, javio sam se na radno mjesto, nisam dobio posao i otišao sam na biro. Od kako smo pokrenuli tužbu za povrat naše imovine traži se najmanja sitnica da se postupak razvali da mi džaba dolazimo..., kaže Đurđević.

Milenkovo razočarenje u sud dijeli i njegova bivša radna kolegica Sadeta Haurdić. Ona je skoro 30 godina radila u preduzeću Bosna, došla je kao dijete sa 17 godina.

sadeta

Sadeta Haurdić

- Dođemo na sud, sutkinja samo uzima naše izjave koliko vas ima, koje su vam adrese... I jel to sud ? Nek nam kažu već jednom imamo pravo ili nemamo... Nekome je u interesu da se ovo sve odugovlači, kaže Haurdić.

I Jozo Bekić, penzionisani radnik Bosne, dijeli razočarenje svojih kolega u sutkinju Okružnog privrednog suda u Doboju Nadu Arsenić koja vodi ovaj predmet.

jozo

Jozo Bekić

- Ja od ove sutkinje ništa ne očekujem, tu su uključeni interesi počev od Vlade RS pa naniže dole i oni ne smiju donijeti nikakvu drugu odluku osim odugovlačenja da se taj postupak ne završi. Ta je sutkinja plaćena da ne uradi ništa, jer ako bi morala donijeti nekakvo rješenje vjerovatno bi neko za to morao odgovarati, kaže Bekić.

Predsjednica skupštine Bosne Rabija Bogojević u razgovoru za Žurnal kaže da su ovakva razmišljanja radnika opravdana jer sudski spor traje 13 godina a niti jedan radnik Bosne nije saslušan u ovom postupku. Predmet se godinama prebacuje sa jednog suda na drugi.

rabija

Rabija Bogojević

- Naša tužba je prvo pet godina ležala u Osnovnom sudu u Doboju da bi 2013. godine sudija koji sad vodi postupak Nada Arsenić održala jedno pripremno ročište, zakazala drugo, i onda predmet vratila u Osnovni sud u Derventi. Od tada predmet šeta po sudovima. U Derventi 2015. godine imali smo tri pripremna ročišta i tražili smo da sud donese privremenu mjeru da se zaštiti naša imovina dok se ne završi sudski postupak. Sudinica u Derventi je donijela takvu odluku ali uložena je žalba i mi do danas ne znamo šta se desilo s tim. Od 2015. godine imali smo 106 radnika koji su tužili, onda se javilo još 48 radnika i sudinica je trebala da spoji i njihovu tužbu sa našom. Međutim predmet je izuzet iz Dervente, tužba 48 radnika je otišla drugom sudiji u Doboj... Onda je sudija na Privrednom sudu u Banja Luci donio odluku u korist radnika, međutim predmet je opet vraćen ovom sudiji iz 2013. godine.  Zatim su krenula pripremna ročišta u 2020. godini, dva su odložena zbog korone da bi glavno pripremno ročište održano u novembru 2020. Nisu  došli naši advokati jer su dobili koronu, bili su u bolnici i bez advokata je održano ročište. Naredno ročište je trebalo biti krajem septembra ove godine, ali je i ono odloženo... Sada ne znamo kad će biti naredno ročište, kaže Bogojević.

 

Kako se Fructa Trade dokopao Bosnine imovine

 

Žurnal je ranije pisao o firmi Fructa Trade i načinu na koji je ova firma došla do imovine Bosne preko firme Trgopromet. Podsjetimo, firma Fructa Trade je osnovana u Derventi 1995. godine i danas ima  proizvodni sektor i „KORT“ lanac supermarketa, koji uključuje 40 maloprodajnih objekata u više od 30 gradova širom BiH. Ova derventska firma preko Trgoprometa došla je u posjed 40 nekretnina.

Svi ti objekti nekada su pripadali Trgoprometu, odnosno preduzeću Bosna, a Dušan Reljić, vlasnik Fructa Tradea, u njihov posjed došao je prije nekoliko godina, zahvaljujući svesrdnoj pomoći Zorana Tegeltije, aktuelnog predsjedavajućeg Savjeta ministara, koji je u to vrijeme bio ministar finansija, i Tegeltijine supruge Dušanke, koja je u vrijeme preuzimanja nekretnina „Trgoprometa“ bila pomoćnica ministra trgovine i turizma u Vladi RS.

Plan bračnog para Tegeltija i  Reljića, bio je da poslovni prostori, zajedno sa Robnom kućom u centru Dervente, kao najatraktivnijim, pređu u ruke „FRUCTA-TRADE“, što se i desilo.

Osamnaestog maja 2015. godine objavljen je poziv svim zainteresovanim licima za podnošenje ponuda za prodaju akcija preduzeća AD "Trgopromet" Derventa. Vrijednost kapitala je utvrđena na osnovu izvještaja o procjeni kapitala ODP "Trgopromet", utvrđenog na dan 31.12.2004. godine. Kada je raspisan tender, firma ODP „Trgopromet“ nije više ni postojala, a s ozbirom na to da je procjena vrijednosti kapitala tog preduzeća utvrđena 11 godina prije, bila je sasvim nerealna. Vrijednost 44 nekretnine procijenjena je na 2.922.750 KM. Osim toga AD “Trgopromet” se u oglasu predstavio kao pravni nasljednik ODP “Trgopromet”, što nije bilo tačno.

Prema mišljenju nezavisnih revizora iz 2014. godine, uočeno je da je AD „Trgopromet“ pojedine nekretnine potcijenilo i da treba izvršiti ispravku tih vrijednosti. Uz to, navedeno je da AD “Trgopromet” nije uknjižen kao vlasnik ni na jednoj od 44 nekretnine koje su predmet prodaje.

Sve to nije spriječilo Reljića i bračni par Tegeltije da „FRUCTA-TRADE“ dođe u posjed tih nekretnina. Konkurs je zvanično raspisala Investiciono-razvojna banka RS (IRB RS) i bio je samo puka formalnost. Licitacija je bila naprijed pripremljena, zaobiđene su sve zakonske procedure… Tu akviziciju nije odobrila ni Vlada RS, što je bila obaveza, jer ona upravlja kapitalom u preduzeću “Trgopromet”. Transakciju su odobrile Tegeltije, a Reljić, njihov prijatelj, za relativno malo novca dobio je imovinu vrijednu milione maraka.

Tegeltija nije pomogao Reljiću samo da se dokopa vrijednih nekretnina, već je zajedno sa bivšim načelnikom Broda, Ilijom Jovičićem (SNSD), 2015. godine isposlovao da se promijeni regulacioni plan kojim je gradska pijaca premještena na periferiju, kako bi na njenom mjestu „FRUCTA-TRADE“ izgradio svoj supermarket „KORT“. Udruženje privrednika Brod, koji su zastupali 120 vlasnika/korisnika tezgi na gradskoj pijaci, upozoravali su da će hiljadu građana na taj način ostati bez primanja. Pijaca je izmještena, a na njenom mjestu nikao je Reljićev supermarket.

Prema podacima objavljenim na portalu Akta.ba, „FRUCTA-TRADE“ je u prošloj godini imao prihod od 172.362.145 KM, dok je ostvario dobit od 9.386.554 KM. Zanimljivo je da je 2014. godine, odnosno godinu dana prije nego što se dokopao nekretnina „Trgoprometa“, ostvarena dobit ove firme bila tek 578.309 KM, odnosno manja za 8,8 miliona u odnosu na 2019. godinu.

Kao miljenik vlasti, posebno Zorana Tegeltije, koji je godinama vladao finansijskim tokovima u RS, „FRUCTA-TRADE“ je dobio tri kredita od IRB RS. Prvi kredit Reljiću, IRB je odobrila 9. februara 2009. godine, u iznosu od 500.000 KM, drugi kredit od 4.500.000 KM odobren je 3. novembra 2010. godine, a treći od 4.300.000 KM odobren je  4.decembra 2019. godine.

U međuvremenu, bivši radnici Bosne na sudu već 13 godina pokušavaju vratiti svoju imovinu. Na posljednjoj skupštini, održanoj krajem septembra u Domu penzionera u Derventi, obaviješteni su da je sutkinja Nada Arsenić prekinula postupak 31. avgusta ove godine do okončanja stečajnog postupka Trgoprometa koji je pokrenut prije četiri godine.

-Čekaju da svi pomremo pa da nema ko da se buni, navode radnici Bosne.

(zurnal.info)