Čestitke holandske princeze

Osmog februara bh. umjetnica Šejla Kamerić primila je nagradu Princess Margriet Routes koja slavi dostignuća umjetnika, aktivista i mislilaca za istaknuti doprinos diskursu kulturalnih različitosti. Nagrada je dodijeljena u Kraljevskom flamanskom teatru u Briselu. Žiri je od pedeset nominovanih odabrao Šejlu Kamerić i Kutlug Atamana, video i filmskog umjetnika iz Istanbula. Osnivač Routes nagrade European Cultural Foundation (ECF), navodi kako je žiri, dodjeljujući ovu nagradu, poslao jasnu poruku - umjetnici i njihova umjetnost su ključ razumijevanja različitosti: “Radovi ovo dvoje umjetnika reflektiraju principe koje ECF promovira a to je podrška umjetnicima koji preispituju kulturološke stereotipe i pozivaju javnost da preispita vlastiti odnos prema 'stvarnosti'”. Umjetnost Šejle Kamerić je prepoznata kao ona koja "pokazuje pukotinu u širokoj konstrukciji evropskog identiteta". Ona trenutno boravi u Berlinu a u kratkom intervjuu za Žurnal govori o emocijama u vezi s nagradom, profesionalnim planovima i neispunjenim obećanjima.

U kratkom vremenskom razmaku dobili ste dva važna priznanja – za film Sreća i nagradu Evropske fondacije za kulturu. Nagrađeni ste za sveukupan doprinos kulturi. Kakve su Vaše emocije u vezi s ovim nagradama?

- Svako priznanje i bitno i uvijek dobrodošlo. Nagrada Europske fondacije za kulturu je izuzetno prestižna i meni je posebno drago što ona dolazi od holandske princeze Margriet. U svom kratkom filmu Gluck (Sreća) pokazujem te male momente koji život znače. Sreća jeste u malim stvarima i ja se trudim da to nikad ne zaboravim.Tako je momenat sreće i nagrada na ZFF-u za Gluck.

Vrlo često se u tekstovima ili intervjuima provlači tvrdnja kako je rad Bosnian girl “kumovao” Vašem uspjehu te “postao sinonim za umjetničku klimu u jugoistočnoj Europi”. Kakav je Vaš odnos prema tom radu danas? Je li i Vama on “najvažniji”?

- Kad sam 2003. godine napravila rad Bosnian Girl zaista nisam mogla ni sanjati da će mi upravo holandska princeza čestitati i zahvaliti na umjetničkoj hrabrosti koju pokazujem u svom radu.

Koliko Vas dosadašnja angažovana umjetnost obavezuju za buduće radove? Osjetite li pritisak očekivanja?

{xtypo_quote_left}Rat me jeste uzdrmao, ali nije me oblikovao, da bih postala ono što jesam{/xtypo_quote_left}- Svaki moj rad je intiman i iskren. Bavim se temama koje su meni bitne i zaista se ne obazirem na to šta drugi očekuju od mene.

U kojoj je fazi film 1395 dana bez crvene?

- Od marta sam u Parizu gdje zavrsavam montažu filma “1395 dana bez crvene” .

U jednom intervjuu od prije nekoliko godina izjavili da ćete, na neki način, napraviti odmak od ratne tematike. Ipak, i ovaj film govori o uslovima života u opsjednutom Sarajevu. Znači li to da niste mogli pobjeći od rata u umjetnosti ili nešto drugo? Je li riječ o potrebi da govorite o tom periodu?

- Sve i da hoću ne mogu izbrisati svoje iskustvo rata tako da će ono uvijek biti biti prisutno u mojim radovima. Rat me jeste uzdrmao, ali nije me oblikovao, da bih postala ono što jesam.

Koliko podrške za Vaše radove uopće nalazite u domaćoj sredini?
- Ako mislite na financijsku podršku, ona oupće ne postoji. Jedan od konkretnih primjera je činjenica da je prije dvije godine CEIS (Center for European Integrations Strategies), na čelu sa gospodinom Christophe Soliozom i grad Ženeva objavio moju monografiju Two Words/Deux Mots. Promocija knjige je održana u Sarajevu i to uz veliku pomoć Ambasade Švicarske u BiH, gradnonačelnik i uprava Grada su ponudili pomoć oko izdavanja ove knjige, što je i prihvaćeno. Gradonačelnik i Grad su navedeni kao partneri projekta, čak se na promociji u Sarajevu prisutnima u ime gradonačelnika obratio tadašnji dogradonačelnik Slobo Neškovic. Od obećane finansijske pomoći do dan danas ništa se nije desilo.

Trenutno ste u Berlinu. Da li ćete živjeti van BiH?

- U Berlinu sam provela skoro četiri godine, između ostalog i kao stipendista njemačke vlade u sklopu program DAAD. Za mene je pitanje određenosti mjesta stanovanja relativno. Živjet ću i u Sarajevu, ali i Berlinu.

Da li je i Vama, kako kažu neki umjetnici, ovaj prostor premalen ili Vas ispunjava?

- Niti me do kraja ispunjava, niti mi je premalen. Ovo je prostor na kome sam rođena, i dio je mene onoliko koliko sam i ja dijelom njega.

Kakvi su Vaši planovi za naredni period u profesionalnom smislu?

- Premijera filma 1395 dana bez crvene je je 30. juna u Mančesteru. Potom slijede prikazivanje u Muzeju MACBA u Barseloni, te u Sarajevu, Londonu, Roterdamu i Parizu i to sve do kraja ove godine.

(zurnal.info)