Poslovna biografija gospodara Republike Srpske (6):Čišćenje robne kuće

Dossier

Čišćenje robne kuće

Dodik, Mišković i Đurić napravili su, za sebe, odličan posao i sa Robnom kućom „Boska“, koja se nalazi u strogom centru Banjaluke. „Boska“ je privatizovana, a prema svim raspoloživim informacijama, plaćena je novcem iz budžeta RS! U ovom trenutku je nemoguće doći u posjed dokumenata, ali, naši pouzdani izvori tvrde da je i ova privatizacija u suprotnosti sa svim zakonskim normama

Čišćenje robne kuće

Tokom drugog premijerskog mandata Milorad Dodik nastavlja s privatnim poslovima. Radi sa istim partnerima i poslove koje nije stigao do kraja obaviti u vrijeme prvog mandata, završava u narednih pet godina. I širi ih... Tako se njegovim ponovnim dolaskom na vlast u RS na velika vrata vraća i “Zekstra”.

Miroslav Mišković

Miroslav_miskovic___16Uz “Zekstru” se sada pojavljuje i srpski tajkun svih tajkuna Miroslav Mišković.

Dokumenti koji su u našem posjedu potvrđuju da je samo na jednom kvaziprivatizacionom projektu, čiji su inspiratori Dodik, Mišković i Đurić, za osam miliona maraka oštećena RS. Sve je urađeno preko firme “Darta”.

Prije nekoliko godina “Darta” je 65 posto državnog kapitala u takozvanom „Srpskom Oslobođenju“, kupila za 100 maraka. Nakon toga “Dartu” kupuje “Zekstra”, a onda počinje brzopotezno višemilionsko zaduživanje i stavljanje imovine “Oslobođenja” pod hipoteku. Preduzeće se zadužilo kod komercijalnih banaka za čak 4 miliona maraka više od vrijednosti imovine, odnosno duplo više od limita koji je firmi odobrila nekadašnja Direkcija za privatizaciju.

Sve ovo navedeno je i u izvještaju revizora o kontroli finansijskih izvješataja u “Oslobođenju” za 2007. godinu. Eksplicitno se navodi da je „Oslobođenje“ uzimalo hipotekarne kredite, a veći dio novca je potom, u vidu beskamatnih pozajmica, davalo svom većinskom vlasniku. Suštinski, imovina firme je svjesno žrtvovana, kako bi se od banaka uzeli milioni, koje su potom nezakonito izvučeni iz firme. Epilog je da “Oslobođenje” i “Darta” kredite ne mogu vratiti, a banke će se pokušati naplatiti pljenidbom.

Trenutno je firma u stečajnom postupku i njena ukupna vrijednost procijenjena je, prema navodima stečajnog upravnika, na 3 miliona maraka. Istovremeno, gubici “Oslobođenja” iznose 23 miliona KM.

Priča o prevarama sa “Dartom” i “Oslobođenjem” ne staju na ovom mjestu. Ove firme 2008. godine kupuje Mišković, odnosno njegova “Delta DMD”.

Jasno je da ovdje nisu čista posla, jer Mišković nije imao ama baš nijedan jedini razlog da kupuje propale firme, osim ako nije riječ o zametanju tragova. Možda bi ova prevara i ostala neotkrivena da se zaposleni u ovdašnjoj Investiciono - razvojnoj banci nsi zainteresirali za slučaj. “Delta DMD” kažnjena je sa četiri miliona KM, jer se firma “Darta”, koju su kupili od “Zekstre”, zadužila 4 miliona maraka preko limita koji im je dozvoljen ugovorom o privatizaciji. (dokumenti u posjedu “Žurnala”)

Nakon ovoga, “Delta” podnosi zahtjev Vladi RS da ih oslobodi plaćanja višemilionske kazne. Vlada im izlazi u susret, iako su se neki članovi Savjeta za privatizaciju pobunili. Na sve ovo, Dodik je rekao da uopšte nije upoznat sa navedenim detaljima. Još je istakao da u okviru opštih procesa stabilizacije privrede to nije jedini primjer.

Boska

Dodik, Mišković i Đurić napravili su, za sebe, odličan posao i sa Robnom kućom „Boska“, koja se nalazi u strogom centru Banjaluke. „Boska“ je privatizovana, a prema svim raspoloživim informacijama, plaćena je novcem iz budžeta RS! U ovom trenutku je nemoguće doći u posjed dokumenata, ali, naši pouzdani izvori tvrde da je i ova privatizacija u suprotnosti sa svim zakonskim normama.

oslobodjenjePriča sa «Boskom» krenula je oktobra 2008. godine, kada je oglašeno potpisivanje privatizacionog ugovora kojim se konzorcijumu «Delta-Zekstra», čiji su vlasnici Mišković i Đurić, prodaje Robna kuća za tri miliona evra. (Interesantno je da su u to vrijeme trajale i akcije oko „Oslobođenja“/“Darte“, što samo svjedoči o dobro planiranim poslovima).

Tada je naglašeno da se investitor obavezao na ukupna ulaganja od 40 miliona evra, što je, sada je potpuno jasno, bila samo još jedna u nizu olako datih, i nikada ispunjenih, obećanja.

„Investitori“ nikada nisu imali namjeru da bilo šta ulažu u «Bosku», već da preuzmu plac i objekat u epicentru grada, koji vrijedi desetine miliona, a da pri tom ne daju ni marke. Kako bi prevara oko «Boske» bila što ubjedljivija, angažovan je Mišković, koji je svojim autoritetom najbogatijeg srpskog špekulanta trebao da naglasi ozbiljnost posla.

On je oktobra 2008. godine Banjaluci obećao šoping-molove, da bi šest mjeseci kasnije radnici «Boske» satima držali zaključane u kancelarijama direktora Ljubomira Dakića i Miru Kuvelju, predsjednika Nadzornog odbora, zahtijevajući da im se isplate 22 plate, te brojne druge naknade koje nisu primili.

Povod za štrajk je bila činjenica da "Delta - Zekstra" nije uplatila predviđena tri miliona evra za kupovinu 58 posto državnog kapitala "Boske". "Delta-Zekstra" je tražila od Vlade produženje roka za uplatu prvo do 28. februara, a onda i do 26. marta 2009. godine, nakon čega su saopštili da nemaju namjeru da daju novac. Potom na scenu stupa Dodik i nudi da Vlada RS izmiri 80 posto plata zaposlenih, otpremnine i dažbine, sve u vrijednosti 3 miliona maraka.

U to vrijeme, u Narodnoj skupštini Republike Srpske usvojene su vladine mjere za ublažavanje negativnih efekata svjetske ekonomske krize, u koje je ugrađena i odrednica u kojoj se naglašava mogućnost plaćanja cijene državnog kapitala na rate u preostalim neprivatizovanim preduzećima. Ova odredba primijenjena je na privatizaciju Robne kuće.

Ona tri miliona kojima su isplaćene radničke plate i dažbine, Dodik je, faktički, poklonio “Delta Zekstri”, jer im je očistio dugove robne kuće, Uz sve to, vlasnici “Boske” zaradili su su dodatnih milion i dvjesta hiljada maraka, koliko je “Boska” potraživala za iznajmljene prostore i od raznih drugih komintenata, a među dužnicima se nalazila i Vlada RS.

Nakon cijele akcije preuzimanja “Boske” i otpuštanja svih radnika, dolazi do rekonstrukcije ovog objekta, vrijedne oko pet miliona maraka. Rekonstrukciju je platio Ljubo Ćubić, vlasnik “Niskogradnje”, a novac je vratio tako što mu je dodijeljen posao rekonstrukcije i proširenja autoputa od Banjaluke do Klašnica. Ćubić na ovom dijelu znatno naduvava vrijednost radova, kako bi vratio uloženi novac u renoviranje robne kuće. Naši izvori tvrde da je isti recept primijenjen je i u rekonstrukciji puteva u Srebrenici.

Dragan Čičić i Zmijanjci

Dragan Čičić je dugo vremena bio desna ruka Borislava Mikelića, čovjeka od najvećeg povjerenja Slobodana Miloševića. Čičić je bio i član JUL-a, partije Mire Marković, a u RS je stigao kada se navodno razišao sa njom.

cicic400Tokom 2006. i 2007. godine, Vlada RS isplatila je Čičiću, vlasniku firmi „Zmijanjeplast“, „Drvoplast“ i mnogih drugih, 15 miliona maraka, što je konstatovao i Glavni revizor Boško Čeko u svom izvještaju o reviziji budžeta za 2007. godinu. On je naveo da je Čičiću tokom 2006. godine isplaćeno 3,9 miliona maraka na osnovu sudskog rješenja za navodne dugove ovog entiteta prema njegovoj firmi „Galames“ iz Beograda, a godinu kasnije i ostalih 11 miliona.

Čičić je RS 2001. godine tužio, tražeći od nekadašnjeg Ministarstva odbrane RS da mu isplati 4 miliona maraka za mesne konzerve koje je, kako je tvrdio, isporučio vojsci. Nakon što je došlo do gašenja Ministarstva odbrane, cijeli spor je prešao u nadležnost Ministarstva finansija, na čijem čelu je tada bio Aleksandar Džombić, koji je omogućio nezakonitu isplatu 4 miliona maraka.

Vlada Republike Srpske je na sjednici održanoj 1. novembra 2007. godine donijela zaključak kojim prihvata vansudsko poravnanje sa DOO “Zmijanje plast” vrijedno jedanaest miliona maraka. Nekoliko dana nakon ovog zaključka, Čičiću je isplaćeno 11 miliona maraka, što je potpuno mimo zakona, (dokumenti u posjedu “Žurnala”). U to nema nikakve sumnje, jer Vlada RS nije imala nikakav zakonski osnov za isplatu novca, već je prekršila sve pozitivne propise i omogućila Čičiću protivpravnu imovinsku korist. Zakon o unutrašnjem dugu precizira da se svi dugovi RS nastali do 31.12.2002. godine ne mogu isplaćivati, već da idu u unutrašnji dug. To znači da se povjeriocima izdaju obveznice, koje oni mogu realizovati nakon petnaestak godina. U ovu kategoriju spadaju i navodni dugovi prema Čičićevim firmama “Zmijanje plast” i “Bim Galames”, budući da je i ovo preduzeće obuhvaćeno “poravnanjem”, iako se to eksplicite ne navodi. Da cijela stvar bude mnogo gora, RS nije bila dužna Čičiću, već su njegove firme devet godina dužne RS 14 miliona maraka, bez pripadajućih kamata!

Nastaviće se...

(zurnal.info)