Dan nezavisnosti države koje nema

PROJEKTI PROPADAJU: Prođe još jedan 1. mart, praznik oko kojeg više ni u Sarajevu ne mogu da se dogovore. Najbolje bi bilo da se vijenci polože na Baščaršiji, simbolu grada koji je obećavao pa, očekivano, iznevjerio obećanja. Propali su svi dosadašnji pokušaji tranzicije Bosne i Hercegovine iz postratne teritorije u funkcionalnu državu, iz složene i zavađene zajednice u mirnodopsku kategoriju. Istina, propali su i svi pokušaji razbijanja BiH na dvije ili čak tri državice. Tako na sve strane propali, ti se opozitni projekti i dalje jogune i konfrontiraju, s tim što je bitna strateška prednost na strani razbijača. Njima ovaj kontinuirani haos, ovaj mic – po mic – raspad suštinski i praktično odgovara.

Kako zaustaviti taj proces, kako okrenuti smjernice historije i dominantne tendencije politike? Samo i isključivo novim pristupima, drukčijom praksom i kreativnijom politikom. Istrošene recepte odbaciti, situaciju sagledati realno, pripremiti teren i ne krenuti naslijepo s neizvjesnim eksperimentima, nego se upustiti u dobro isplaniranu i temeljno isprojektiranu ofanzivu. Bosna i Hercegovina vrijedna je svakog političkog napora i nije vrijedna nijedne pogibije, ni jednog mrtvog djeteta. Kao i svaka druga država, uostalom. Za tu drukčiju politiku, za drastično novi način razmišljanja i djelovanja na raspolaganju imamo zaista širok dijapazon starih, istrošenih političkih opcija i snaga.

E što smo mi u belajima, to je čudo jedno.

KO SU NAŠI TOP MENADŽERI: Kad smo već udarili u ovu pesimističku žicu, i nikako da isplivamo na kakvu optimističku novinarsku granu, evo onda još jednog sumornog doprinosa našoj stvarnosti: BiH i Sarajevo imaju dramatičan i trajan, skoro pa smrtonosan deficit kvalitetnih, sposobnih i poštenih menadžera. Ilustrirat ćemo to primjerom Skenderije. Riječ je o svojevremenom socijalističkom čudu, multifunkcionalnom poslovnom i privrednom centru sagrađenom 1969. godine u epicentru epicentra Sarajeva. Na toj lokaciji i najnesposobniji poslovođa morao bi da posluje s uspjehom. Umjesto tog berićetnog poslovanja, Skenderija tako neslavno propada da je izrasla u jedan od najprepoznatljivijih simbola nesposobnosti i pohlepnosti ovdašnjih vlasti.

Te vlasti se smjenjuju, a njihovi poslušni, korumpirani direktori upropaštavaju jednu po jednu firmu. Malo ih je koji mogu, kad jednom odu, reći da su iza sebe ostavili pozitivan bilans, uspješan kolektiv, zadovoljne zaposlenike.

Pošten i sposoban menadžer djeluje otprilike ovako:

1. Prvo presječe sve kanale krađe i privatnih interesa. (Umjesto toga, menadžeri u javnim preduzećima kolovođe su u toj evidentno inspirativnoj kanalskoj djelatnosti).

2. Napravi reorganizaciju, drastično sreže nepotrebne troškove, pažljivo štiteći prava uposlenika.

3. Planira, kreira i realizira nove projekte koji omogućuju razvoj i donose novac.

4. Kreativnom energijom i programiranim entuzijazmom u početku nadoknađuje nedostatak sredstava, nakon čega penezi neminovno dolaze, kao rezultat poduzetih mjera i uloženog rada…

5. Poslije toga pošten i sposoban menadžer ide dalje, u novi izazov, ostavivši iza sebe uspješan kolektiv i zadovoljne radnike.

Znate li ijedan ovakav primjer u vašoj bližoj ili daljoj okolini? Ako znate, slobodno ga preporučite Žurnalu, takav čovjek zlata vrijedi i isplati se predstaviti ga javnosti.

UTEMELJITELJ PROTIV NOVINARKE: Bio je, bio i prošao, taj sukob u kojem se Fahrudin Radončić, vlasnik, neformalni ideolog i utemeljitelj Avaza sukobio s novinarkom BHT-a Svjetlanom Vučetić. Tako je Sarajevom protutnjao još jedan slučaj eklatantnog uznemiravanja novinara i još jedan primjer izostanka esnafske i rodne solidarnosti. Rijetki su novinari i rijetke redakcije podržali napadnutu novinarku, i rijetke su aktivistkinje (tačnije – ni jedna) stale u zaštitu ugrožene novinarke. U jednoj susjednoj državi Samir Šestan objavio je tekst u kojem se detektira već hronični sukob Radončića s novinarkama i isto tako hronična šutnja u Sarajevu. Nakon što je ovladao medijskim prostorom, Radončić se upustio u politiku, ne mijenjajući sredstva (Dnevni avaz) i metode (Ekspres) rada. Međutim, želi li izbjeći karikaturalni efekt (“Vjerujete li vi svojim očima ili mojim novinama?”) koji ostavlja kod ono malo obrazovane i osviještene publike, morat će radikalno mijenjati i sredstva i metode. Sredstva kultivirati, a metode – e tu nikakvo kultiviranje nije moguće, jer je rečeni medij i osmišljen kao antikulturni projekt. (Možete li zamisliti šefa države koji podanike i podanice disciplinira Ekspresom?)

ČIJI JE TAJKUN BOLJI ČOVJEK: Da vam je neko 2000. ili 2005. godine rekao da će se sve okrenuti naglavačke, da će Avaz braniti SDP od Oslobođenja, a Oslobođenje SDA od Avaza, rekli biste mu da je odlijepio. A eto, došla su baš takva, ljepljiva vremena. Tasovi pseudolijevog i ultradesnog odavno su izjednačeni, ideološke razlike istopile su se pred političkim, stranačkim i korporacijskim interesima i tu je jednoj priči kraj. Skoro da niko nije ostao tamo gdje je bio. Jedna od najružnijih polemika svih vremena u Sarajevu, gradu bremenitom ružnim polemikama i brutalnim obračunima, bila je ona između Avaza i Vlastimira Mijovića, tadašnjeg urednika Oslobođenja. Danas je Mijović ključni čovjek Avaza i ipak mu znatno popravlja konačni utisak. Avaz, ljuta bošnjačka desnica, i FTV, neumoljiva bh. ljevica, danas su u istom političkom taboru. SDA, konzervativni religijsko-narodnjački pokret, zaslužan za većinu zala koja su poslije rata spopala bošnjački narod, u međuvremenu je ispeglala stavove i umjerila poziciju. Ko bi desno, sad je lijevo i obrnuto. Tako da su ta dva pojma relativizrana i obesmišljena kao nikad ranije. U svađu oko toga čiji je tajkun ljepši, bolji i humaniji učestvuju dvije zaraćene medijske strane koje nas nastoje uvjeriti da tu nije riječ o sukobu dva koncepta, niti dva tajkuna, nego o vječnoj borbi Dobra i Zla, od fundamentalnog značaja za društvo. Svaka od sukobljenih strana aplicira na status Dobra, dok se šejtanske karakteristike nemilosrdno pripisuju oponentu. Ovaj medijski i stranački metež izaziva različite reakcije. Javnost posmatra, jedan dio navija, a drugi je indiferentan ili nepopravljivo zamoren neproduktivnim sukobom interesa, sujeta i ko zna čega sve još ne...

2012., KRAJ SVIJETA: I tako, korak po korak, sukob po sukob, uplovismo duboko u 2012. godinu, za koju su relevantni vidovnjaci, od starih dobrih Maja, preko uticajnog Milana Tarota, pa sve do ugledne Azire koja gleda u kašike, predvidjeli nekoliko sudnjih dana, što na globalnom, što na lokalnom nivou. Bit će veselo i nezaboravno, kako god da okrenete.

(zurnal.info)