Dekorativna tijela koja ama baš niko ne shvata ozbiljno

Kako bi se što uspješnije borio protiv korupcije u vlastitim redovima Univerzitet u Sarajevu 2008. godine osnovao je Komisiju za predlaganje mjera za sprečavanje korupcije. Univerzitet u Sarajevu kreirao je obrazac putem kojeg se može prijaviti korupcija. Ako danas, četiri godine nakon osnivanja, iz bilo kog razloga imate potrebu razgovarati sa članovima ili predsjednikom Komisije o njenom radu, napretku i rezultatima u borbi protiv korupcije, to neće biti moguće jer je sastav Komisije – tajan. Kako teče borba protiv korupcije na Sarajevskom univerzitetu ne može se naslutiti iz šturog odgovora koji je novinarima Žurnala stigao iz rektorata. Konstatovano je tek kako je zbog učestalih medijskih natpisao o problemu korupcije i nakon rasprava na Senatu Univerziteta odlučeno da se formira spomenuta komisija. Čini je devet članova, ističe se, akademskog osoblja najvišeg zvanja ali njihova imena nisu javna kako bi se “zaštitio njihov dignitet”. Imena nisu javna ali se sa članovima komisije ne može razgovarati ni elektronskim putem pa su pitanja o radu komisije, načinima na koji motiviše studente da prijave korupciju, efektima njenog rada i drugih konkretnih pokazatelja sedmicama ostala neodgovorena.

Lamija Tanović: Nikada se više ne bih obratila etičkom komitetu

Za razliku od Sarajevskog univerziteta, Tuzlanski i Zenički nemaju posebno tijelo koje se bavi samo slučajevima korupcije u smislu motivisanja studenata da je prijave. Prijave studenti mogu poslati Etičkom komitetu Univerziteta u Tuzli i Etičkoj komisiji Univerziteta u Zenici. Uz jasnu ogradu kako je istraživanje slučajeva korupcije i njihovo procesuiranje posao istražnih organa, ostaje pitanje kako univerziteti motivišu studente da prijave neetično ponašanje i šta se sa tim prijavama dešava. Prostije rečeno, ima li od njih ikakve koristi?

Profesor Izudin Kešetović bio je član Etičkog komiteta Univerziteta u Tuzli. Prijava, kaže, nije bilo mnogo jer ovakva tijela nemaju nikakav značaj:

- Nemaju nikakvu funkciju i pogrešno su uspostavljena i definisana – nije uspostavljen mehanizam kontrole i provjera kod izbora, kod upisa studenata.... O kakvoj etici govorimo? To su tijela koja su, nazovimo ih tako, dekor, ukras, koja služe za stav kad se profesori posvađaju. Studenti tu ne smiju ništa ni prijaviti od profesora, a profesori prijavljuju kad im sujeta proradi.

Mehanizam za sprečavanje korupcije, smatra, trebao bi bi biti ocjenjivanje profesora od strane studenata:

-Ali danas nema kritične mase na univerzitetima, vlada poltronski odnos, studenti gledaju da prođu, ne gledaju kvalitet već vlastitu korist.

Da od ovakvog sprečavanja korupcije i nelegalnosti nema mnogo koristi slaže se i profesorica Lamija Tanović.

-Takve stvari se ne rade putem komisija i na ovaj način. Mora se slijediti Bolonja, što bi značilo da svaki student mora na kraju svakog semestra ispuniti anonimnu, profesionalnu anketu, koju sastavljaju profesionalne agencije, a u kojoj će stajati pitanja u kojima će se moći reći, naprimjer: “Taj profesor je napravio grešku”, i objasniti kakvu. Pa kad se to ponovi nekoliko puta bit će i ispitano. Ovako se studenti boje jer je to obraćanje komitetu neprijatno.

Koliko neprijatno može biti obraćanje Etičkom komitetu, objašnjava, imala se priliku uvjeriti i sama:

-Žalila sam se na ponašanje kolege sa mog fakulteta kojeg čak i ne poznajem, on je sa drugog odsjeka, koji je koješta objavljivao po novinama o meni, blatio me. Požalila sam se Etičkom komitetu UNSA, a oni su istom kaznom kaznili mene i njega - oboje smo dobili opomene, a pritom smo dolazili i davali neke izjave a ja sam sve dokumentovala. Rekao je kako ja nisam član Evropske akademije nauka, što sam onda dokazivala. Tada sam se šokirala, ne toliko time što taj pojedinac radi nego time što taj komitet, gdje je tada sjedilo nekoliko vrlo pristojnih ljudi, naprosto ne želi da se opredijeli. Kažu – svako je pomalo kriv. Ja im se više nikada ne bih obratila. Ne znam po čemu su odlučili to što jesu.

Kaže kako nije usamljena u svom iskustvu:

-Još neko od kolega mi je ispričao kako im se obratio a oni su to izbalansirali. I to je najgora stvar – što ti ljudi ne žele da rade svoj posao. Ja razumijem da kažu kako ne žele ući u komitet, ali reći da hoće da rade a da ništa ne urade - tu se gubi svaki smisao.

Univerzitet u Zenici: Tri prijave za godinu dana

Profesor Enes Bikić je predsjednik Etičke komisije Univerziteta u Zenici od aprila prošle godine. Za to vrijeme Komisija je primila tri prijave o navodnim neregularnostima:

-Prva prijava bila je anonimna studentska prijava koja je završila neslavno. Radilo se o Pravnom fakultetu u Zenici i sve što je bilo u vezi sa njom bilo je lako provjeriti. Pokazala se kao netačna. Druge dvije su se odnosile na rad organa na fakultetima i Univerzitetu, gdje se radilo o određenim aktima. Donijeli smo zaključak i riješili problem.

Jedna od prijava odnosila se na dekana Pravnog fakulteta u Zenici Halila Kurtovića o tome da li ima adekvatan doktorski rad, što je on odmah i dokazao.

Iako su određeni profesori Zeničkog univerziteta u posljednjih nekoliko godina često u medijima navođeni u negativnom kontekstu, Komisija ne raspravlja o onome što se može pročitati:

-Medijske navode ne komentarišemo, mada bismo možda trebali – kaže profesor Bikić.

Na pitanje kako Komisija ohrabruje studente da prijave korupciju na fakultetima odgovara:

-Mislim da treba djelovati preventivno u smislu da svaki nastavnik gradi takav odnos prema studentima da studenti njemu mogu iznijeti zamjerke na njegov rad. Bilo koji vid korupcije nije stvar etičke komisije jer mi nemamo mogućnost provjere takvih djela.

Etička komisija do sada nije provela nijednu akciju kako bi se studenti ohrabrili na prijavu neregularnosti a to, po njegovom mišljenju, i ne treba raditi akcijama već pravilima unutar univerziteta i podizanjem svijesti studenata i nastavnika. O tome ima li na Zeničkom univerzitetu korupcije kaže:

-Da imam saznanja da se neko bavio nedozvoljenim radnjama odmah bih ih proslijedio. Da ja znam – nema. Ima li a da ne znam - to je sada domen nagađanja. Zbog svih tih priča i onoga što možemo pročitati u medijima – pretpostavljam da ima ali ja ne znam nijedan konkretan slučaj.

Neki članovi komisije prethodnog saziva koji nisu željeli govoriti za Žurnal iznijeli su primjedbu kako se u tom sazivu čak nisu ni razmotrile sve prijave koje je Komisija dobila. Da je takve priče čuo potvrđuje i Mario Zović, član Komisije ispred Unije studenata Univerziteta u Zenici:

-Znam da se o tome govorila, da komisija nije razmotrila sve prijave. Također znam da ni ljudi koji su krenuli s tim prijavama možda nisu bili do kraja istrajni.

I Zović se slaže kako rad ovakvih tijela pri univerzitetima možda i nije najsretnije rješenje u borbi protiv korupcije:

-Trebalo bi da postoje bolji mehanizmi, možda ombudsmen za ova pitanja. Jer kod studenata postoji jak strah od posljedica prijavljivanja a Komisija s druge strane ne može reagovati na anonimnu prijavu.

(zurnal.info)