ĐEVAD KOLDŽO: Sarajlije preskupo plaćaju zrak i vodu koju ne potroše

ŽURNAL: Da li su ministar Zlatko Petrović i gradska i kantonalna vlast u pravu kada traže solidarnost u trošenju vode? Ukoliko kao kupci građani Sarajeva plaćaju vodu, ima li neko pravo da im određuje na koji način će je trošiti?

KOLDŽO: Da je to neka alarmantna situacija i da se mi nalazimo u zoni gdje je malo vode možda bi to imalo smisla. Od 100 litara koje krenu sa izvorišta do vas dođe 27. Sve ostalo se izgubi. Šta ćete vi dobiti ako tražite uštede u ovih 27. A sve je izgrađeno zbog potrošača, ne da se prosipa voda. Vi sada tražite od potrošača da smanje potrošnju, mada kažu da im to nije bila namjera.

Zamislite volkswagen proizvede 100 golfova a od toga 73 neispravna. I kažu da će riješiti problem tako što će 27 golfova poskupiti toliko da namire 73 koji su škart i onda ćemo zamoliti kupce da ih ne kupuju. To nema nikakve logike a i da ima propali bi odmah.

S druge strane, voda je ljudska potreba. Kada vi napravite model za vodu morate voditi računa o ljudskim potrebama. Ovaj model je diskriminatorski iz prostog razloga da vam je voda sve skuplja što imate više članova domaćinstva. To se ne smije desiti. Iskreno se nadam da će se naći neki pravnik koji će to oboriti na nekom sudu. Ovo je zaista nelogično.

Trebali su uzeti kolike su stvarne potrebe potrošača iza svakog mjernog mjesta i da li tamo živi jedan čovjek ili devet ljudi. Ako živi jedan pet kubika ti je po toj cijeni a šesti ćeš platiti po višoj cijeni. Ako vas je dvoje onda nakon 10 kubika. Vezat će se po osobi a ne po priključku da te nije briga koliko ljudi tu živi i kakve su njihove stvarne potrebe.

ŽURNAL: Uz sve probleme sa redukcijom, sada se najavljuje i poskupljenje vode. U svom pismu ministru objasnili ste da će neke porodice imati i više od 50 posto skuplju vodu.

KOLDŽO: Prosječna potrošnja jednog potrošača u ovom dijelu Evrope je pet metara kubnih ili 147 litara na dan. To su potrebe jednog čovjeka. Po njihovoj kliznoj skali pet metara kubnih ostaje po istoj cijeni. Ako živite sami cijena će vam ostati ista. Sljedećih pet kubika imate povećanje od 75 posto. Cijena je bila jedna marka a sada će biti 1,75. Drugi član porodice već plaća po novoj cijeni. To je već 30 i nešto posto. Treći i svaki sljedeći član ulazi u treći stepen skale gdje je cijena 1,96 maraka. Šta se može desiti? Ljudi će početi da štede vodu. Desit će se da će doći do smanjenja naplate. Kada dođe do smanjenja potrošnje vode doći će do povećanja pritiska u sistemu. Kada raste pritisak ponovo raste curenje. Na taj način sve ono što uštede građani opet će se prosuti.

ŽURNAL: Ako sam Vas dobro razumio, oni bi radije prosuli vodu nego je dali građanima?

KOLDŽO: Ne znam da li su oni svjesni ovoga što ja govorim. Suština je takva. Ispade da će se ta voda prosipati. Ona se neće uštedjeti. Oni su rekli da nisu tražili poskupljenje nego se politika tu umiješala. Čak koriste termin da im je simpatičan prijedlog Vlade. Meni nije nimalo simpatično.

ŽURNAL: Redukcijom vode povećavaju se računi za vodu jer mjerači računaju i zrak koji se nakupi u cijevima?

KOLDŽO: Kada imate redukcije voda se povuče i cijevi se ispune zrakom. Cijevi se napune i nečistoćama. Voda prvo mora istisnuti zrak kroz slavinu. A zrak pokreće vodomjer. Poslije zraka ide prljava voda koju ne smijete piti a i ona se mjeri. Sve će se to obračunati.

Ja sam uradio eksperiment i dokazao da mjerači mjere i zrak.

ŽURNAL: Zbog čega Sarajlije nemaju vodu tokom noći i ko je kriv za to?

KOLDŽO: Prilično kompleksno pitanje, međutim, činjenice govore da u gradu Sarajevu imamo redukcije uglavnom u toku noći. Obično je u to vrijeme potrošnja smanjena, zato se gubici i mjere tokom noći. Postoji metodologija koja se zove “mjerenje noćnog protoka”. U toku noći postoji jedan momenat kada je potrošnja minimalna što znači da gradu Sarajevu na izvorištima ne nedostaje vode ako uzmete činjenicu da se tri četvrtine vode koja krene sa izvorišta negdje izgubi. Neka se jedna četvrtina izgubi, kada bismo imali onih 40 posto, kada bismo ih riješili, tada bi građani Sarajeva imali vodu uvijek i bez ikakvih problema.

Postavlja se pitanje da nedostaje vode na izvorištima. Šta vam znači kada uzmete nove količine vode na izvorištima i pustite ih u mrežu koja je u lošem stanju. Sito ne može držati vodu. Ako je tačno da je tako. Ako je tačno da su to fizički gubici. Druga je stvar ako su to prividni gubici, ili kako ih mi zovemo komercijalni gubici. Ako se gube kroz prividne gubitke onda je to jedna još teža situacija. Prividni gubici se mogu potpuno eliminisati iz sistema i većina zemalja ih elminiše. To su ilegalni priključci, pogrešno odabrani vodomjeri, pogrešno očitanje, pogrešne baze podataka... Što je jako bitno reći, ti prividni gubici su daleko skuplji od fizičkih gubitaka. Ti prividni gubici su voda koja je trebala biti prodana i ona se izražava u prodajnoj cijeni vode za razliku od fizičkih gubitaka koju možete uštedjeti ali ne možete prodati.

Kada bi se u Sarajevu riješio problem gubitaka, definitivno za duže vrijeme sa ovim prirastom stanovništva, grad bi imao uredno vodosnabdijevanje bez ikakvih problema.

ŽURNAL: Kako je moguće da je vode bilo do prije nekoliko godina, a sada je odjednom nema? Čini se da se stanje pogoršava umjesto da se poboljšava.

KOLDŽO: Poboljšava se ako radite na tome. Upravo se to ovdje desilo. Borba sa gubicima je stalan proces. To je rat koji se stalno vodi ali se ne može dobiti, ali možete biti stalno u ofanzivi da ih svedete na minornu normu. Svjetska asocijacija za vode kaže da postoji određena količina fizičkih gubitaka koji su prisutni u svakom momentu bez obzira imali vi najbolje inžinjere, tehnologije, cijevi, oni će uvijek biti prisutni. To ovisi o broju priključaka, dužini cjevovoda, dužini privatnih mreža i pritisku u sistemu. Ako vi ništa ne radite ti stvarni gubici će biti daleko veći od neizbježnih.

To je nešto što se zove infrastrukturni indeks curenja. To je pokazatelj uspješnosti koji pokazuje kakvo je upravljanje vodovodnim sistemom. Kada vi dođete na neki simpozij gdje su ljudi iz cijelog svijeta samo je dovoljno da kažu taj indeks. Nema veze jesu li oni iz New Yorka ili Visokog. Tu je uzeto sve u obzir. Ne možete reći kod nas je malo teža situacija pa je i indeks veći, ne možete.

Saznao sam da je taj indeks u Sarajevu 28. Podjela je za razvijene zemlje od jedan do osam, za zemlje u razvoju od jedan do 16. Ako je 16 ili veće onda imate katastrofalno loše upravljanje sistemom i katastrofalno loše trošenje vodnih resursa. To je kada imate 16. Šta kad imate 28? Gdje ste onda?

Meni kolege kažu da oni prate Svjetsku asocijaciju za vode i čak su u pismu potvrdili ovaj moj podatak. Međutim, upravo mi je došao godišnjak Asocijacije. Iz Bosne i Hercegovine sam na spisku članova samo ja, nema niko iz vodovoda. Nažalost, nema nijednog drugog vodovoda iz BiH. Bolivija ima dva člana, Botswana šest. Vrlo alarmantno.

ŽURNAL: Da budemo do kraja jasni, da li Sarajevo ima dovoljno vode za svoje rastuće potrebe?

KOLDŽO: Ne radim mnogo u Sarajevu i nemam podatke, međutim, na osnovu činjenice da imate gubitke od 70 i nešto posto i da imate kratku redukciju, nije strašna, to znači da ako smanjite gubitke imat ćete vodu.

Asocijacija nas je opisala kao područje koje nema problema sa vodom. Oni imaju svoju mapu i napisali su da je BiH u području gdje nema nedostatka vode. Pogotovo u Sarajevu. Tuzla ima puno manje vode nego Sarajevo. Tuzla tone ali imaju visoko sofisticirani sistem snabdijevanja vodom iz jezera Modrac i 37 kilometara udaljenih Stupara. Tuzla ima gubitke od 39 posto i radi na tome. Ja radim na jednom projektu u Tuzli. Njihov vodovod je u samo jednoj zoni smanjio noćni protok sa 22 listra na 3,2. Samo na jednoj zoni je uštedili 18 litara u sekundi. Ako radite imate rezultate. To je najvažnija stvar u vodovodu.

ŽURNAL: Zbog čega vodovodni sistem nije obnavljan?

KOLDŽO: Ne želim ružno govoriti o njima, to su moje kolege i poštujem ih kao inžinjere, međutim, postavlja se jedno značajno pitanje. Kada tražite kredit od 32 miliona, ne znam na koji način će ih utrošiti. Ako mislite da ćete samo mijenjati cijevi zato što su stare – kažu da imaju 70 posto mreže otpisane – a veći dio mreže u Los Angelesu je izgrađen 1914. godine. Šta mislite da je u Beču nova mreža? Taman neko kroz centar Beča provlači cijevi. Ali Beč ima indeks od 1,4 jer rade na tome. Imaju metodologije traženja curenja, smanjenja gubitaka.

Ako po pretpostavkama mijenjate stare cijevi, bojim se da će to dati jako loše rezultate. Iz ličnog iskustva to znam. Navešću primjer. Radili smo na Aerodromu Sarajevo jer je imao račun 33.000 maraka mjesečno. Kada smo došli u njihov sistem oni su rekli – sve su nam cijevi skoro nove, imamo jednu cijev na ulazu koja je stara pa ćemo i nju zamijeniti. Kada smo izmjerili gubitke, samo je ta cijev bila potpuno ispravna. Sve druge su bile neispravne, nove cijevi. Nekada se bolje radilo, bili su bolji materijali, kvalitetniji. Danas najjeftiniji dobija posao. Najjeftinije ne može biti najbolje.

ŽURNAL: Čini se da vlasti nemaju rješenje za problem vode u Sarajevu. Vi ste naveli primjer Zenice koja je riješila ovaj problem. Kako su oni to uspjeli i kako Sarajevo može trajno riješiti problem sa vodom?

KOLDŽO: Radom. U Zenici je prioritet svih prioriteta gubici. Oni su to radili godinama i doveli sistem u izvrsno stanje. Oni su napravili timove za detekciju curanje, opremili ih dobrom opremom i radili su dan i noć. Zonirali su sistem jer se tako mjere gubici. Na svaki ulaz u zonu postavili su mjerno mjesto, šaht, opremljeno mjeračem protoka i pritiska, cjevovodi su po cesti ocrtani jer je važno za istraživače da budu tačno iznad cijevi kada traže curenje. Indeks curenja je kod njih 5,2. A najveći dio tog curenja je u jednom dijelu grada koji još nisu riješili. Od čini mi se 17 zona, šest ili sedam je u prvoj kategoriji gdje kažu nemojte više ništa raditi, samo pratite. A četiri su u najboljoj kategoriji kada bi BiH bila razvijena zemlja, kada bi kriteriji bili stroži. Toliko su puno uradili.

Tuzla ima gubitke 39 posto ali znajte da Tuzla tone, da ima velike probleme, ali stalno rade. Trebat će 15 godina da oni to riješe jer za to treba vremena.

Reći ću vam primjer Amana u Jordanu. Konjic ima veće vodne resurse nego cijela država Jordan. Aman ima pet miliona stanovnika i žestoku redukciju. Godinama se bore sa gubicima i smanjio ih je za dva posto.

ŽURNAL: Sve rasprave se uglavnom završe na tome da popravka jako puno košta i da Sarajevo nema novca.

KOLDŽO: Ova poskupljenja su počela zbog kredita EBRD-a od 32 miliona koji će na naplatu doći tek 2014. godine, koliko sam ja informisan. A nama je voda već skuplja. Ako imate kredit od 32 miliona a svi znamo da vodovod ima viška radnike. Neka ih je samo 300 viška, njihova bruto plata je oko dvije hiljade maraka, to je sedam miliona godišnje. Zar to nije dovoljno da se vraća kredit. Zar se mora povećavati cijena vode?

ŽURNAL: Kažete da imamo dovoljno vode ali kakav je kvalitet vode na česmama? Zar se ona ne zagađuje ako su cijevi šuplje?

KOLDŽO: Dok je pod pritiskom ne. Kada dolazi do prekida vodosnabdijevanja onda je ne smijete piti neko vrijeme. Sarajlije piju izuzetno kvalitetnu vodu ali je nemate dovoljno.

ŽURNAL: Kakve su bile reakcije na Vaše pismo?

KOLDŽO: Prvi dan su počeli da me pozivaju novinari. Očito da su građani Sarajeva prepoznali da imamo veliki problem. Tek će ga prepoznati oni koji nisu kada im stignu računi.

Otvoreno pismo Zlatku Petroviću, ministru prostornog uređenja i zaštite okoliša kantona sarajevo u povodu najavljenog poskupljena cijene vode

Poštovani ministre Petroviću,

Cijeneći sav vaš dosadašnji rad i angažman, ali poveden vašim izjavama i istupima u vezi poskupljenja usluga vodo-snabdijevanja u Sarajevu, kao građanin ovog grada ali i kao osoba koja dugi niz godina radi sa velikim brojem vodovodnih preduzeća u više država, osjetio sam dužnost da vam skrenem pažnju na slijedeće činjenice:

Samo poskupljenje kao poskupljenje nije ni prvo ni posljednje koje je pogodilo građane Sarajeva, ali način na koji je to prezentirano kao i model koji je korišten su bez presedana.

Počet ću od vaše tvrdnje da će cijena vode poskupiti za 20 posto tako što će stara cijena od 1,0 KM/m3 (uključujući i uslugu odvodnje) ostati ista za potrošnju prvih 5m3/mjesec po domaćinstvu. Za drugih 5 m3 morati će se platiti 1,76 KM/m3 a za svakih slijedeći kubik cijena je čitavih 1,95KM. Ne znam koliko ste vi kao pravnik upoznati, ali netko od vaših savjetnika ili odgovornih lica vodovoda vam je mogao skrenuti pažnju da potrošnja od 5m3/mjesec (ekvivalent 167 l/dan) odgovora prosječnoj dnevnoj potrošnji jedne osobe za mjesec dana u vodovodima u jugo istočnoj Evropi. Istina Svjetska asocijacija za vode (IWA) nastoji da se ova potrošnja posebno u onim regionima u svijetu koji oskudijevaju sa  vodnim resursima, smanji na 130 l/dan (3,9 m3/mjesec), ali je isto tako istina i da je na IWA-noj mapi globalne rasprostranjenosti nestašice vode, naša zemlja  svrstana u kategoriju: „Područja  gdje ne postoji oskudica vode".

Dakle na osnovu vašeg modela za formiranje cijene kada bi sva domaćinstva u Sarajevu, ne daj Bože, bila jednočlana cijena bi ostala ista. U slučaju dvočlanih domaćinstava njihov mjesečni račun će umjesto ranijih 10 KM iznositi 13,8KM što je povećanje od 38%, ali svi mi dobro znamo da prosječna sarajevska porodica broji cca 4 člana, pa će oni umjesto ranijih 20KM (sve cijene su bez pdv-a) sada morati izdvojiti 33,3KM što je povećanje cijene za 66,5%. Daljim povećanjem broja članova domaćinstva raste i povećanje cijene u procentima, pa će tako, poštovani ministre, oni koji imaju npr. devetočlanu porodicu imati povećanje cijene u iznosu od nevjerovatnih 82,3%.

Vidite li vi ministre negdje u navedenom povećanje od 20%?

Vidite li ikakvu logiku u svemu ovome što ste predložili?

Mislim da ne treba da vas podsjećam i na činjenicu da su brojnije porodice obično i lošijeg materijalnog stanja, i da je veliko pitanje da li će moči nastaviti izvršavati svoje obaveze prema VIK-u, a ovaj model je napravljen upravo tako da se „lomi preko njihovih leđa“.

Poštovani ministre, u modelu za formiranje cijene koji ste primijenili, a koji predstavlja  pokušaj kopiranja modela koji se koristi u nekim vodovodima u svijetu a posebno u zapadnoj Evropi nedostaje jedan jako važan element. Element koji nedostaje vašem modelu je broj članova domaćinstva. Vodovodi u kojima ste vi vidjeli ovaj model primjenjuju kliznu skalu ali je vežu za osobu (za člana domaćinstva) a ne za domaćinstvo. I ne samo to model koji ste pokušali da prekopirate se koristi u vodovodima koji imaju dobro ili jako dobro upravljanje sistemom. Pod dobrim upravljanjem sistemom se smatra da vodovod ima jako mali iznos gubitaka jer samo na takav način se smanjenom potrošnjom vode mogu ostvariti signifikantne uštede. U protivnom povećanje pritiska u sistemu koje će nastati uslijed smanjene potrošnje će uzrokovati da voda još više curi kroz pukotine i oštećenja u vodovodnoj mreži, što znači da će dobar dio onoga što potrošači uštede biti izgubljeno zbog lošeg stanja vodovodnog sistema u Sarajevu. To vam je ministre  ono što u narodu kažu: „ Dobio na mostu a izgubio na ćupriji“.

Siguran sam cijenjeni ministre da znate da vodovod Sarajevo ima gubitke (ne-oprihodovanu vodu) od cca 77%. Dakle od 100 litara vode koja krene sa Bačeva i sa drugih izvorišta do potrošača dođe samo 23 litra a ostalih 77 se izgubi „onako usput“.  Koja je onda logika da se uštede pokušavaju ostvariti u ovom dijelu od 23% a da se zapostavi udio sa gubicima koji je tri i pol puta veći? Posebno je  pitanje koliko se od ovih 77% odnosi na fizičke a koliko na komercijalne gubitke.

Ne znam je li vam poznato gosp. Petroviću da je Svjetska asocijacija za vode još 1997.- godine uspostavila sistem za ocjenu kvalitete upravljanja vodovodnim sistemom na osnovu vrijednosti fizičkih gubitaka. Taj index se zove Infrastrukturni Indeks curenja i pokazuje koliko puta su fizički gubici u sistemu veći od neizbježnih gubitaka. Na osnovu vrijednosti ovog indeksa svi vodovodi u svijetu prikazuju stanje upravljanja svojim sistemom. Najmanja vrijednost indeksa je 1 i predstavlja najbolje – idealno stanje, dok se vodovodi u zemljama u razvoju, koji imaju vrijednost ovog indeksa veći od 16   ocjenjuju sa „katastrofalno loše upravljanje sistemom i korištenjem vodnih resursa“. Prema podacima kojima ja raspolažem Infrastrukturni indeks curenja u vodovodu Sarajevo iznosi cca 28?!

Ako se za indeks vrijednosti 16 kaže da je stanje katastrofalno a šta se onda kaže kada je vrijednost 28? Ako smatrate da ovaj podatak nije tačan onda pozivam vas i vodovod Sarajevo da izađete sa konkretnim podatkom, naravno i sa tačnim proračunom neizbježnih gubitaka u sistemu, pa da vidimo kako to vodovod upravlja sistemom i „našim“ vodnim resursima.

Poštovani ministre Petrović vi kao izuzetno dobar pravnik sigurno ne morate znati gore navedeno, ali sam siguran da znate da postoji zakon koji kaže da svi potrošački vodomjeri promjera manjeg od 50 mm moraju biti kalibrisani u roku od najviše 5 godina, dok oni promjera većeg od 50 mm moraju biti kalibrisani u roku od najviše 3 godine. Imate li podatak, poštovani ministre koliko se VIK Sarajevo pridržava tog zakona. Sigurno znate bolje od mene da se na osnovu netačnog mjerenja ne može vršiti naplata, mada će u 99% slučajeva ovi vodomjeri mjeriti na štetu vodovoda.

Siguran sam i da vam je jasno da se prilikom svake obustave vodo-snabdijevanja cijevi napune zrakom i da taj zrak prilikom ponovnog uspostavljanja snabdijevanja vodom, velikom brzinom prolazi kroz vodomjere i pokreće ih. „Multi Jet“ vodomjeri kao i vodomjeri sa „Waltmannovom“ turbinom kojih je u sistemu vodovoda Sarajevo više od 90 % su jako osjetljivi na tu pojavu.

Zašto ovo navodim? Pa zbog toga ministre što ste vi prije par dana dali izjavu „da će se sve pošteno mjeriti“.

Znači li to ministre da će na računu biti prikazano koliko je izmjereno vode a koliko zraka?

Stječe se dojam da građani Sarajeva postaju taoci JKP VIK-a, pa kao da građani postoje zbog njih a ne oni zbog građana. Situacija sa vodo-snabdijevanjem neće biti bolja dok je u VIK Sarajevo svaki treći uposlenik tehnološki višak, jer broj uposlenika je upravo za toliko veći od broja koji je normalan za broj korisnika koji opslužuju. Ne znam da li vam je EBRD sada na to skrenuo pažnju ali znam da USAID  jeste, još davne 2000.-e a od tada je primljeno još puno, puno novih radnika. Tako vam danas ministre u VIK-u ima pravnika toliko kao da je riječ o nekom sudu a ne vodovodu. Da li je vama logično da u vodovodu ima više pravnika od operatera koji su zaduženi za detekciju curenja, pri tolikim gubicima vode u sistemu? I ne samo pravnika, ima tu i fudbalskih menadžera pa i čitavih (niže razrednih) fudbalskih klubova i čega još ne? Ima svega osim onoga što treba.

Da bi ste vidjeli koliko jedan vodovod sam može uraditi da popravi situaciju u pogledu vodo-snabdijevanja ne morate ići daleko. Dovoljno je da odete u Zenicu, u vodovod koji je 1998. godine bio u identičnoj situaciji kao i Sarajevski, a danas imaju vrijednost Infrastrukturnog Indeksa curenja od 5,2.  

I na kraju ministre pozivam vas da još jednom preispitate svoju odluku.

Ukoliko se pokaže da cijena vode (koja je najviša u državi i jedna od najviših u regionu) treba da bude još viša onda je puno poštenije da to bude stvarno 20%, a ne da se primjenjuju modeli kojim se ugrožavaju osnovna ljudska prava, i koji privilegira življenje u manjim porodicama kao da živimo u Kini a ne u Bosni i Hercegovini.

S poštovanjem

Inž. Đevad Koldžo, regionalni ekspert za ne-oprihodovanu vodu i upravljanje vodovodnim sistemima

(zurnal.info)