Dodik – BiH 3:0, za zelenim stolom

Niti smo više država, niti smo se još raspali. Stanje dugogodišnjeg neplodnog remija opasno prijeti da pređe u iscrpljujući višedecenijski pat. Svaki novi dan bez državne vlasti – a do sada ih se nakarikalo više od 380 – još je jedna mala, ali važna pobjeda predsjednika RS Milorada Dodika, još jedan bitan korak ka njegovom ultimativnom cilju, raspadu Bosne i Hercegovine.

Dotični političar trenutno je u radnoj posjeti Americi. Prvi izvještaji koji od tamo stižu svjedoče o potpunoj političkoj i moralnoj nekonzistentnosti predsjednika manjeg, ali zato robusnijeg entiteta. Taj osebujni politički lik jednu priču – neutemeljenu i neuvjerljivu – plasira sarajevskim medijima. Drugu priču i dijametralnu intonaciju – žestoku i iskrenu – namijenio je ruskim sredstvima informiranja, koji su mu danas ono što su mu nekada bile beogradske Večernje novosti, temeljni poligon za teoriju, praksu i provokaciju. A treću ulogu, radikalno mirnodopsku, proevropsku i konstruktivnu igra prilikom bilateralnih susreta, kakav je i ovaj vašingtonski.

DODIKOVA FROJDOVSKA OMAŠKA

Tamo je Milorad Dodik tokom razgovora sa zamjenikom pomoćnika državnog sekretara SAD Phillipom Rickerom rekao između ostalog da je a) Republika Srpska posvećena očuvanju mira, stabilnosti i Dejtonskog sporazuma i da je ista b) opredijeljena za evropske integracije koje ne ugrožavaju njen status i ovlaštenja. Ove tvrdnje su nažalost u ozbiljnom sukobu sa stvarnim stanjem na terenu.

Nagrižena korupcijom, siromaštvom, nepostojanjem ozbiljne i konstruktivne političke vizije, a iznad svega razornom retorikom Dodika i njegovih asistenata, Republika Srpska se – uostalom, slični iako znatno blaži procesi na sceni su i u drugom entitetu – pokazuje kao nestabilna i očuvanju mira nesklona politička tvorevina. U Banjoj Luci su izbili navijački neredi s jakom političkom pozadinom, a ista pozadina evidentno stoji i iza sve češćih i sve opasnijih napada na islamske vjerske službenike širom teritorije pod efektivnom kontrolom Milorada Dodika.

Druga Dodikova tvrdnja još je suspektnija. Primijeti li iko išta nelogično, komično, tragikomično, netačno i praktički neodrživo u tvrdnji da je Republika Srpska “opredijeljena za evropske integracije koje ne ugrožavaju njen status i ovlaštenja.” Kad kažemo evropske integracije, onda mislimo na politički proces koji je dramatično inkompatibilan s entitetskim ovlaštenjima. To je jasno svima ali ipak niko ne reagira. A kada reagiraju, onda to budu sramne intervencije u sadašnjost i pogubni zahvati u budućnost Bosne i Hercegovine, što je najblaža ocjena kojom se može okarakterizirati proljetni dolazak Catherine Ashton u BiH.

Komentirajući tu njenu neuspjelu političku avanturu i analizirajući najnoviji izvještaj Međunarodne krizne grupe o Republici Srpskoj, američki analitičar Daniel Serwer kaže u magazinu Dani:

“To je gotovo komično: ne mogu se sjetiti kada sam posljednji put čuo da su američke diplomate bile tako ljute na evropske kolege nego zbog slabo osmišljenog i loše izvedenog manevra Catherine Ashton…”

Njen posjet Banjoj Luci metodološki i suštinski se može uporediti s posjetom francuskog predsjednika Françoisa Mitterranda opkoljenom Sarajevu: formalno programiran i usmjeren na smirivanje sukoba, on je ključne vinovnike sukoba ohrabrio i podržao.

Uostalom, čini se da ni ovih dana, kao i mnogo puta do sada, nema boljeg poligona za provjeru stvarnih namjera Dodikove politike, od slavnog bloga Rajka Vasića. Taj neotesani i visokopozicionirani dužnosnik SNSD-a, bez ikakvog osjećaja za finese, diplomatsku taktiku i političku strategiju, razotkriva ono što bi čak i do egzibicionizma eksplicitni Milorad Dodik volio sakriti. Vasić je nešto kao Dodikova frojdovska omaška, ona neželjena i nesvjesna greška koja bez naše volje otkriva pravu prirodu namjera i poteza.

RAJKO U SNIJEGU

Dok je predsjednik RS-a u Washingtonu zamjeniku pomoćnika eksplicirao kako je svim srcem posvećen očuvanju mira i evropskim integracijama, Vasić je poručio da će “Izetbegović dočekati raspad BiH”. Bio je to odgovor na nezgrapno pismo Bakira Izetbegovića lideru Republike Srpske, ali možda je kvalitet tog neartikuliranog obraćanja u tome što je na kraju ipak razotkrio prave namjere. Ne pada snijeg da pokrije Milorada, nego da Rajko napiše blog.

Komentirajući već pomenuti izvještaj Međunarodne krizne grupe, Daniel Serwer, uz priznanje uloženom trudu i mnogim konstatacijama iz analize, brutalno se razračunava s jednim od ključnih zaključaka izvještaja, onim nepodnošljivim stereotipom da “ni podjela ni veća centralizacija BiH nisu kompatibilne sa napretkom BiH prema članstvu u EU.” I tako je detektirao jedan važan problem.

Već dvadeset godina BiH je žrtva tih nasilnih, netačnih i neuvjerljivih izjednačavanja. Podjela i centralizacija dvije su različite priče. Ako se niko ne suprotstavi Dodiku, onda će on ostati sam na političkoj sceni i neometano divljati sve dok ne ostvari cilj. Ako mu se bilo ko suprotstavi, on automatski biva izjednačen s njime i na taj način difamiran kao nacionalista. Zahvaljujući toj perfidnoj zamci, EU vrlo praktično i efikasno eliminira bilo kakav pokušaj državotvornog otpora jednom destruktivnom političaru. Njegova politika, nastavak ratnih ciljeva mirnodopskim sredstvima, imala je promjenjive rezultate, ali nikad ranije nije bila na boljem putu od ovog današnjeg. BiH je suspendirana kao država, OHR pacifiziran i elimiran kao bilo kakav faktor, Rusija sakralizirana, Turska demonizirana, opozicija eutanizirana… A na tom razaračkom putu Evropa je uvijek bila pouzdan saveznik, koji svojom pasivnošću aktivno doprinosi konačnom raspadu. Daniel Serwer precizno definira taj manevar.

(zurnal.info)