Dodikov kum, Mile Radišić, oslobođen svih sumnji

Osnovni sud u Derventi krajem septembra presudio je da Dušanki Adžić bude zaplijenjena svinja, teška 30 kilograma, da bi se namirio njen dug za neplaćene tri rtv pretplate, koji je iznosio manje od dvadeset maraka. Isti sud je jednom Dušankinom sugrađaninu zbog neplaćanja rtv takse oduzeo kobilu vijednu oko 400 maraka.

Banjalučki Okružni sud je 11. oktobra donio oslobađajuću presudu za Mileta Radišića i njegove saradnike, koje je optužnica teretila da su manipulacijom cijenama “Medicinske elektronike” na berzi oštetili budžet Republike Srpske za 1,7 miliona maraka.

JASNO KO NEPOTIZAM

Dušanka Adžić živi od invalidnine, na rubu siromaštva, Mile Radišić je banjalučki biznismen, najvjerovatnije “težak” nekoliko miliona maraka i uz to kum Milorada Dodika. Tu počinje i završava svaka priča o pravu i pravdi i djelovanju, navodno, nezavisnog pravosuđa u RS i BiH. Slučaj Dušanke Adžić i Mileta Radišića samo su obrasci po kojem funkcioniše većina ovdašnjih pravosudnih institucija, a koji se u najkraćem svodi na sledeće – oni koji iza sebe nemaju moćno (političko ili neko drugo zaleđe) kažnjavaju se i za najbizarnije slučajeve. Drugi, koji su štićenici političkih moćnika ili vladajućih elita, tretiraju se kao zaštićena vrsta i iz sudskih procesa izlaze kao slobodni ljudi, bez obzira na težinu krivičnih djela koja su počinili.

Zbog svega ovoga, Žurnal je još u julu, a potom i u avgustu, najavio da će Radišić i ostali optuženi u slučaju “Medicinska elektronika” biti oslobođeni svake krivice. Sudsko vijeće, koje je donijelo oslobađajuću presudu, zaključilo je da Specijalno tužilaštvo nije uspjelo dokazati krivična djela za koje je teretilo optužene.

Da će slučaj “Medicinska elektronika” završiti onako kako je Mile Radišić i očekivao, te da je u sve umiješana “viša sila” postalo je jasno kada je sudija Vesna Stanković - Ćosović svojim ponašanjem stavila do znanja predstavnicima Specijalnog tužilaštva da neće prihvatiti njihov sporazum o priznanju krivice sa Nikicom Bajićem, jednim od optuženih u ovom predmetu.

Bajić, koji je bio član Upravnog odbora Medicinske elektronike i radnik Investiciono razvojne banke RS (IRB RS), u septembru prošle godine postigao je sa Specijalnim tužilaštvom sporazum o priznanju krivice, kojim priznao da je bio član organizovane kriminalne grupe, na čijem čelu je, prema navodima iz optužnice, bio većinski vlasnik “Medicinske elektronike” Mile Radišić. Bajić se sporazumom takođe obavezao da svjedoči protiv ostalih optuženih u ovom predmetu, a prihvatio je i da odsluži četiri mjeseca robije. Posle oslobađajuće presude za Radišića i ostale, za očekivati je da i Bajić bude potpuno slobodan čovjek. Nakon što je sutkinja Stanković-Ćosović očigledno opstruisala nagodbu tužilaca sa Bajićem, uslijedio je novi korak, koji je naznačio dalji tok cijelog procesa. Specijalno tužilaštvo odustaje od optužbe za organizovani kriminal, a Mile Radišić se, umjesto za zločinačko udruživanje, tereti za mnogo blaža krivična djela- manipulaciju cijenama akcija, širenje lažnih informacija i podstrekavanje na izvršenje zloupotrebe službenog položaja. Sve to je značilo da se za Radišića može očekivati oslobađajuća predsuda, što se na kraju i desilo.

Ostaje pitanje kako je Sud ranije prihvatio nagodbu Tužilaštva sa nekadašnjim vršiocem dužnosti direktora IRB-a Bojanom Golićem, koji je priznao da je nesavjesno poslovao, posle čega je odležao četiri mjeseca u banjalučkom zatvoru. Pitanje je zašto su se kola slomila samo na Goliću i zašto je on proveo četiri mjeseca iza rešetaka, ako je Sud naknadno utvrdio da u cijelom slučaju nije bilo malverzacija i organizovanog kriminala.

DOKAZI KOJI NE VAŽE

Prema prvobitnoj optužnici, Bojan Golić, zajedno sa još troje službenika IRB-a, omogućili su Radišiću da za samo 180 hiljada maraka dođe u posjed državnog kapitala „Medicinske elektronike“, koja se nalazi u centru Banjaluke i posjeduje najatraktivnije prostore. Radišić je bio optužen da je organizovao kriminalnu grupu s ciljem da stekne isključivo i ekskluzivno pravo kupovine državnog kapitala tog preduzeća po znatno nižnoj cijeni od stvarne.

Specijalno tužilaštvo prvobitno je tvrdilo da je Radišićeva grupa snizila cijenu akcija “Medicinske elektronike” na banjalučkoj berzi, nakon čega je Mile Radišić podnio zahtjev za preuzimanje akcija preduzeća direktnom ponudom, što mu je i odobreno iz IRB-a, te je na taj način postao većinski vlasnik firme. Tužioci Specijalnog tužilaštva tada su tvrdili da su tokom istrage došli i do podatka da je Radišićeva firma „Grand trend“, u 2008. i 2009., postala vlasnik velike parcele gradskog zemljišta, od oko 30.000 kvadrata, koja se nalazi u neposrednoj blizini „Medicinske elektronike“, u centru Banje Luke. To građevinsko zemljište dođeljeno je firmi “Grand Trade” d.o.o. rješenjem Skupštine grada Banjaluka 1. decembra 2003. godine. “Grand Trade” je bio obavezan da u roku od trideset dana uplati u gradski budžet naknadu za građevinsko zemljište u iznosu od 4,4 miliona konvertibilnih maraka, kao i rentu u iznosu od 1.129.451,30 konvertibilnih maraka. Radišić ova sredstva nije uplatio u zadatom roku, ali mu zbog toga zemljište nije oduzeto, kako je to zakon nalagao. Umjesto toga, jedna od ovdašnjih banaka dođeljuje Radišiću kredit, kojim on djelimično plaća obaveze. Tvrdi se da je ovaj kredit Radišiću omogućio Aleksandar Džombić.

(zurnal.info)