DODIKOVO OSVAJANJE VLASTI: Psovke, uvrede, prijetnje, kupovina poslanika

Prva sjednica novog saziva Narodne skupštine Republike Srpske ponovo je pokazala karakter najviših nosilaca vlasti u ovom entitetu.

Kao prvo, konstitutivna sjednica parlamenta RS definitivno je potvrdila kupovinu poslanika, o čemu premijerka Željka Cvijanović govori na audio snimku objavljenom 15. novembra.

Na tom snimku, nakon konstatacije da bi “dva papka” iz stranke Adama Šukala mogli izdati skupštinku većinu, Cvijanovićka jasno kaže:

“Zato smo mi kupili drugu dvojicu, pa ćemo vidjeti jesmo li ih kvalitetno kupili... Ako oni izdaju imamo drugu dvojicu. Eto”.

KVALITETNA KUPOVINA

Skupštinsko zasjedanje otklonilo je svaku dilemu. Kupljeni poslanici su Vojin Mitrović, koji je poslanički mandat osvojio kao kandidat Narodnog demokratskog pokreta (NDP) i Ilija Stevančević iz Partije ujedinjenih penzionera (PUP), koji je u parlament ušao sa liste Srpske demokratske stranke.

Nema sumnje da su Mitrović i Stevančević “kvalitetno” kupljeni i da njihov prebjeg u suprotni tabor nema nikakve veze sa ideologijom i političkim sukobima sa strankama na čijim su listama bili, već da se radi o klasičnoj političkoj korupciji, govorka se da su “preletačima” podmazana krila sa milionima maraka. Da stvar bude još gora, ovaj slučaj političke korupcije, kojim je promijenjena izborna volja građana i koji je, uz to, teško krivično djelo, finansiraju građani Republike Srpske, jer je novac za kupovinu poslanika, bez ikakve sumnje, obezbijeđen iz entitetske kase, a ne privatnih džepova vlastodržaca.

Da uvijek može biti gore i da je vladajućima stalo jedino i isključivo da zadrže vlast, čak i po cijenu besramnog srozavanja institucija sistema, pokazalo je to što vladajuća skupštinska većina nije podržala prijedlog opozicije da nadležne institucije do kraja istraže slučaj “Dva papka” i kupovinu poslanika, ali i utvrde ko je i na koji način prisluškivao premijerku Republike Srpske. Naravno, utihnuli su i svi oni koji bi tim pitanjem trebalo da se bave po službenoj dužnosti, od MUP i tužilaštva u RS, do SIPE i Tužilaštva BiH.

MUP nije samostalna i slobodna državna služba (kako bi trebalo da je prema ustavu i zakonima), on je podređen partijama i partijskim liderima, u ovom slučaju, vladajućoj partijskoj koaliciji. On je njihov instrument, služi za zaštitu njihovih interesa, a ne za zaštitu građana i stvaranje povoljne i slobodne atmosfere za život i delovanje građana. Prema tome, ne treba se čuditi zašto MUP traga za nečim potpuno drugim od očekivanja građana. Njegov zadatak (zadato mu je) jeste da prikriva političku korupciju, da je štiti, da joj krči put i uklanja prepreke, ocijenio je za Žurnal sociolog Ivan Šijaković.

BAJIN GOVOR

Taman pomislite da poslije Kupljenih Papaka i činjenice da narodni poslanici iz vladajuće koalicije otvoreno zataškavaju političku korupcije ne može biti gore, a onda se desi Milorad Dodik i njegov inauguracioni predsjednički govor, pun ovještalih fraza o prijetnjama i otporu, farisejstva, verbalnog ugađanja puku o tome kako je On i samo On taj koji će da voli i čuva Republiku Srpsku dok je živ, klanjanja Rusiji, slanja poruka Srbiji i udvaranja Americi….

Samo sat nakon inauguracije, Dodik se opušta i usred skupštinske rasprave psuje majku i prijeti narodnom poslaniku Branislavu Borenoviću, koji se usudio da u svom izlaganju pomene ime Velikog Vođe.

Zalud je opozicija tražila da Narodna skupština osudi Dodikovu bahatost i prijetnje izrečene jednom narodnom poslaniku, izglasano je da se ništa nije desilo.

Nakon svega viđenog na prvoj sjednici novog saziva parlamenta Republike Srpske postavlja se pitanje kakav je smisao postojećih institucija, kada donošenje odluka u njima zavisi od korumpiranih pojedinaca i interesnih grupacije, sklonih svim vrstama manupilacija i malverzacija?

Već 20-24 godine u našoj sredini, širem i užem okruženju je prisutno da je korupcija postala suština komunikacije među ljudima. Pluralizam, liberalizam i demokratija su otvorili prostor da korupcija jača. Istina, korupcija je sastavni deo naše kulture već 500 godina, ona je ugrađena u naš kulturni, duhovni i socijalni kod. Bila se stišala i pritajila  od 1950-1985. godine pod snažnom društvenom i sistemskom kontrolom. Politička korupcija je instrument i način rada, života i opstanka političkih partija i drugih političkih subjekata. Oni ne mogu da egzistiraju bez korupcije, niti da gomilaju moć, uticaj i značaj u društvu.  Slično je i sa građanima, u RS i BiH 70% građana ima ili očekuje da će imati nekakvu korist od korupcije, zbog toga joj se ne protive, zbog toga je prihvataju, navikli su se na nju, njihov život bi bio prazan bez korupcije. Demokratija i liberalizam su stvorili atmosferu u kojoj su sve patološke pojave (a korupcija je jedna od njih) normalne, prihvatljive, one su realnost i treba se navići na njih, smatra sociolog Ivan Šijaković.

Problem je, međutim, što ono što se poslednjih dana dešava u Republici Srpskoj ima malo veze i sa demokratijom i sa liberalizmom. Na djelu je pohod aktuelne vladajuće kaste da po svaku cijenu i svim mogućim sredstvima, uključujući i nezakonite mehanizme, sebi obezbijedi još četiri godine vlasti.

(zurnal.info)