Nikada razjašnjena misterija: Kako je terorista Dumont pobjegao iz sarajevskog zatvora?

Početkom ove sedmice objavljena je informacija kako je u Grčkoj uhapšen francuski državljanin Lionel Dumont. Agencijske vijesti kazuju da je uhapšen po osnovu Interpolove potjenice kojim ga potražuje Bosna i Hercegovina zbog bjekstva iz sarajevskog zatvora 26. maja 1999. godine, gdje je izdržavao 20-godišnju zatvorsku kaznu zbog učešća u dvostrukom ubistvu.

Zajedno sa Muludom Boughelanom i Biniamom Zefferinijem tokom dvije pljačke u Zenici 1997. godine ubili su policajca Rusmina Dizdara i noćnog čuvara Mirka Pajića.

Dumont je nakon bjekstva iz sarajevskog zatvora bio hapšen i u Njemačkoj 2003. godine. Izručen je Francuskoj gdje je osuđen na 25 godina zatvora kao pripadnik „Grupe iz Rubea“, pljačkaškom skupine povezane sa terorističkim grupama, a kojoj je pripadao i Mulud Boughelan. Dumont je iz zatvora pušten 2022. godine. 

OD FRANCUSKOG VOJNIKA DO MUDŽAHEDINA

Brojni su identiteti, navodno desetine, koje je Dumont koristio kao i lažni pasoši koje je posjedovao, Italije, Francuske, Tunisa.

Uz informaciju o hapšenju u Grčkoj navedeno je i prisustvo njegove supruge, no nije poznato da li je to ona ista s kojom je živio nekoliko godina u Japanu, prije nego će biti uhapšen u Njemačkoj. Tokom boravka u BiH bio je oženjen i sa djevojkom iz Zavidovića, od koje se svojevremeno razveo.

Inostrani mediji uglavnom navode da je riječ o bivšem mudžahedinu koji se tokom rata u BiH borio na strani Armije RBiH. Kao dvadesetogodišnjak je postao dobrovoljac u Prekomorskoj službi vojske Francuske sa službom u Somaliji i Džibutiju.

Nakon povratka u Francusku 1993. godine prihvata islamsku vjeru. Pristupa jednoj humanitarnoj organizaciji te odlazi u BiH, gdje se priključuje dobrovoljcima iz islamskih zemalja u redovima Armije RBiH. Krajem rata odlazi u Francusku gdje kao pripadnik „Rubeške grupe“ učestvuje u nizu pljački. Nakon što je u policijskoj akciji ubijeno nekoliko članova grupe sa Muludom Boughelanom bježi prema BiH, gdje se stacionira na prostoru Travnika i Zenice.

Njih dvojica sa Biniamom Zefferinijem, u zoru 8. novembra 1996. izvršili su pljačku prodavnice oružja u centru Zenice i ubili noćnog čuvara Mirka Pajića. U predvečernjim satima 15. februara 1997. pokušali su izvršiti pljačku benzinske pumpe u zeničkom naselju Raspotočje. Pumpu su nadzirala dva policajca u civilu i tada  dolazi do međusobne pucnjave.

„Dvojica policajaca u civilu izašla su iz auta, nakon što su primjetili kako se dvije sumnjive osobe prikradaju iza pumpe. Kada su vidjeli naoružane ljude, jedan od ljudi sa maskama je počeo da bježi. Krupniji policajac u civilu je uspio da uhvati jednog maskiranog pljačkaša. Dok ga je držao, pljačkaš je izvadio bombu sa opasača vičući „Šehidi! Oba!“ Uhvatio je čvrsto rukom njegovu šaku, plašeći se da je bomba već aktivirana. Kada je shvatio da bomba nije aktivirana, lako je savladao fizički slabijeg pljačkaša“, opisao je događaj zenički novinar Esad Hećimović u svojoj knizi „Garibi“.

Savladani napadač bio je Mulud Boughelan. Dumont i Zefferini bježe prema Gučoj Gori, gdje se skrivaju do trenutka kada im je jedna osoba ponudila utočište u stanu u zeničkom naselju Mokušnice. Bila je to pripremljena zamka. U jutro 9. marta 1997. godine zenički policajci započinju akciju njihovog hapšenja. Zefferini je tom prilikom ubijen, a Dumont uhapšen. Ranjen je tom prilikom policajac Muris Fetić.

Zenički sud Dumonta i Boughelana osuđuje na dvadeset godina zatvora. Kaznu izdržavaju u KPZ Zenica.

Iz Francuske potražuju njihovo izručenje. Tada slijedi još uvijek nerazjašnjeni slijed dešavanja. Zbog sukoba sa drugim zatvorenicima i navodne sigurnosne procjene Dumonta prebacuju u slabije čuvani sarajevski zatvor. Nekoliko dana prije izručenja Francuskoj 26.5.1999. godine, dok su čuvari gledali prenos fudbalske utakmice, Dumont bježi iz zatvora uz pomoć jednog osuđenika.

Prerezali su rešetke na prozoru zatvorske kuhinje, potom i na prozoru povezanog sarajevskog suda kroz čije prostorije bježe izvan zatvora. Rešetke na prozoru suda su bile ranije prerezane, utvrdila je potonja istraga, što dokazuje da je Dumont morao imati pomagače izvan zatvora.

Osim neograničenih telefonskih kontakata, Dumont je imao i pravo na neograničene i nekontrolirane posjete u sarajevskom zatvoru.

"Takvo pravo  je dobio na osnovu usmenog odobrenja iz Ministarstva pravde", objašnjavao je za magazin Dani jedan pravni izvor upoznat sa rezultatima istrage Dumontovog bijega.

U dvije sale, u prizemlju sarajevskog zatvora, bila su te večeri 62 zatvorenika a samo jedan stražar!

Znakovito je da su bh. vlasti odbijale da izruče Dumonta i Boughelana Francuskoj i pored saglasnosti Kantonalnog suda u Zenici. Bughelan je ipak nekoliko dana nakon bjekstva Dumonta ipak izručen Francuskoj gdje je osuđen na 10 godina zatvorske kazne.  

SKRIVANJE DILJEM SVIJETA

Lionel Dumont se do septembra 2003. skrivao u Japanu gdje je prema izvještajima japanskih medija živio sa suprugom, državljankom u Maleziju Njemačke. Radio je kod pakistanskog dilera polovnih automobila. Potom je živio u Maleziji, da bi krajem iste godine uhapšen u Njemačkoj. Izručen je potom Francuskoj.

I Dumont i Boughelan su više puta isticali da oni nisu teroristi, da su bili zavedeni od raznih grupa te da su poratnim pljačkama u Zenici samo se željeli domoći  novca. Tvrdili su da su ih drugi borci iz islamskih zemalja gledali sa sumnjom jer su bili konveriti.

Za Lionela Dumonta su francuski policijski i sudski izvori tvrdili da je pripadao radikalnoj islamskoj grupi „Hijra wa Takfir“, ali je Dumont to porekao u svom intervju novinaru Esadu Hećimoviću koji je dao u zeničkom zatvrou.

"Nismo ni teroristi, ni ubice, samo smo pokušali da pomognemo, poput Robin Hooda, ljudima oko nas kojima je pomoć bila potrebna", tvrdio je Dumont.

Slično je govorio i Mulud Bughelan koji je Žurnalovom novinaru, nekoliko sati prije izručenja Francuskoj, rekao:

„Mi smo u sve išli samo zbog pljačke, novca, ali su nas poslije bosanski muslimani izdali, prevarili“, rekao je Bughelan.

Za pojedine medije oni su bili, naročito Dumont, tek francuski špijuni koje je Hrvatska rado transportovala u BiH, kako bi stvarali sliku o Armiji BiH kao leglu svjetskih terorista koji od BiH žele napraviti islamsku državu. Naravno da su dolazili preko Hrvatske, no problem je što su kod pojedinih predstavnika vlasti iz redova SDA te visokih armijskih oficira dočekivani kao „rado viđeni gosti“.

Tako je primjera radi za Šejha Šabana, šerijatskog lider odreda „El Mudžahidin“ bila zainteresovana CIA, da bi iz AID-a dobili odgovor da on nije u BiH i to u vrijeme dok je ovdje davao intervjue! Mnogi su u odred “El Mudžahid” pristupili bez dokumenata, na spiskovima su bili pod lažnim imenima, na osnovu kojih su neki čak i dobili državljanstvo BiH. Tako je 740 državljanstava obrađeno uglavnom 28.12.1995. godine, kako bi se omogućio njihov ostanak u BiH.

Da li je Lionel Dumont bio neugodan svjedok po pojedince iz tog vremena posebno je pitanje. Kao što je pitanje da li je nakon hapšenja u Grčkoj sada moguće njegovo izručenje u BiH koja je davno raspisala potjernicu i da li neko uopće želi njega vidjeti u ovdašnjem zatvoru? U konačnici moglo bi se tako konačno razjasniti ko je i zašto pomogao Dumontu da svojevremeno pobjegne iz sarajevskog zatvora. Istina bi vjerovatno po pojedine iz tog vremena bila neugodna..

(zurnal.info)