Politički prostor Bosne i Hercegovine uzavrela je oblast, izložena vječnim sukobima. Politički dužnosnici, vjerski službenici, domaći ideolozi i strani čimbenici zasipaju nas izjavama koje malo ko uzima ozbiljno, ali koje ipak presudno obilježavaju život u ovoj zemlji.
Ne vodeći računa ni o jednom poželjnom ključu, nasumično smo izabrali nekoliko najživopisnijih izjava izrečenih posljednjih dana. Uz njihovu pomoć pokušat ćemo ocrtati aktuelni politički trenutak u BiH. Izjave su pokupljene iz lokalnih medija i za njihovu autentičnost ne odgovaramo.
1.Igor Radojičić: "Republika Srpska pripada tom civilizacijskom i tradicionalnom krugu evropskih zemalja, a ne nekoj islamskoj konferenciji. EU je naš, prije svega, politički i ekonomski interes, koji će afirmisati, a ne poništiti Srpsku, kako to traži druga strana."
Znači, šta nam novog ima poručiti jedan od čelnih ljudi manjeg entiteta? Da RS, citiramo, “pripada civilizacijskom i tradicionalnom krugu evropskih zemalja”? Treba biti veliki majstor pa na ovako malom prostoru izreći ovoliku količinu netačnosti. Čovjek koji obnaša bitnu parlamentarnu funkciju morao bi znati da je tačna definicija preudvjet ozbiljnog političkog mišljenja. Bar u parlamentima ne bi smjele da važe proizvoljnosti i konstrukcije, tamo se donose zakoni i ustavi, akti u kojima svaka riječ mora biti odvagana. U pomenutoj izjavi registriramo sljedeće simpatičnosti:
a) RS nije zemlja, nego entitet i davati joj značenje koje nema krajnje je neozbiljno. Kao kad bi neko rekao da je Banja Luka jedno od najljepših balkanskih jezera, ili da Sarajevo, bez ikakve sumnje, spada u najvažnije islamske rijeke. Ovdje ne isključujemo mogućnost da RS jednog dana bude država, u našem poludjelom svijetu svašta je moguće, ali da bi se to desilo, ovaj ambicionzi entitet morat će se prvo odreći antievropskih političara kakvi su Igor Radojičić ili najbolji šatorski interpretator svadbenih pjesama, Milorad Dodik. Političari iz RS-a demonstriraju strahovitu želju da njihov entitet jednog dana bude država, ali osim želje nemaju ni volje ni znanja da uljude prostor kojim vladaju.
b) Niko normalan više “Evropu”, kao političku kategoriju, ne uzima za relevantan reper u bilo čemu, ali pošto ovdje sve prihvatamo sa zakašnjenjem, Radojičiću ovu postavku nećemo pretjerano zamjerati. Ali…
c) …ali, RS samim svojim postojanjem, svakodnevnom praksom, medijskim jednoumljem, neprofesionalnom policijom, srednjevjekovnim zatvorskim sistemom, političkim nasilništvom (ovo isto kao da smo opisivali naš veći, a ne manji entitet), na dnevnoj osnovi negira, derogira, demolira i brutalno ismijava te pretpostavljene evropske principe.
2. Milorad Dodik: “Republika Srpska, koja je u sebe utkala vrijednosti antifašističke borbe i posljednjeg otadžbinskog rata, stabilna je i spremna da se suoči sa svim izazovima”.
Rekao predsjednik RS, komentirajući Dan pobjede nad fašizmom. On je dodao da je u suštini Republike Srpske antifašizam, “što pokazuju i proslave 9. maja u svim opštinama Srpske”. Dodik je podsjetio da se tokom Drugog svjetskog rata na području koje danas obuhvata RS vodilo i nekoliko značajnih i velikih bitaka, kao što su bitke na Kozari, Sutjesci i Neretvi.
Veliki šaljivdžija, političar spreman da iz sebe isisa i zadnju zeru lucidnosti kada treba kritizirati zločinačko Sarajevo, ponovo je zablistao. Da je antifašizam u suštini Republike Srpske? Stvarno nije čudo što ovdje žive ishaviješteni, zatupljeni ljudi. Srebrenica, Sarajevo, Foča, Zvornik, Prijedor, Vlasenica, Omarska, Keraterm… Republika Srpska zbir je toponima nad kojima se zgražavala i još se zgražava ona Radojičićeva Evropa. Zato nije ni čudo što predsjednik RS, kada argumentira svoju nadasve originalnu tezu, priziva lokacije i ratišta iz Drugog svjetskog rata, a ne iz onog u kojem je nastala RS. Zamislite kako bi to zvučalo da je, objašnjavajući suštinski antifašistički karakter RS, rekao da se tokom minulog rata na njenom teritoriju vodilo nekoliko značajnih i velikih bitaka, kao što su oslobađanje Srebrenice i Prijedora, Foče i Sarajeva… I kad daje glupe izjave, ovaj čovjek nije glup, samo ciljano pogađa narod tamo gdje je najtanji…
3. Milorad Dodik: “Ako je Mladić prekršio zakona ratovanja, neka odgovara.” Još jedan prekrasan, anotologijski primjer iz zbirke Milorada Dodika. Obratite pažnju na suptilni pogodbeni ton: “Ako je Mladić prekršio…” Ko biva, mi još ne znamo šta je rečeni intelektualac uradio, to se tek treba utvrditi. Političar koji onako beskrupulozno govori o opsadi Sarajeva i koji je u slučaju Dobrovoljačka već donio neopozivu i ničim oborivu presudu, suprotnu haškoj, eto, nije siguran kakav je bio ratni opus istaknutog mirotvorca Ratka Mladića. Ovakva vrsta manipulacije Dodiku je omogućila višegodišnju vladavinu, s plemenitom tendencijom da ta višegodišnjost preraste u višedecenijskost. Posljedice te vladavine također će se osjetiti desetljećima.
O tome nešto opširnije izvještavamo 2082.
4. Valentin Inzko: “Nedavni razvoj događaja u Bosni i Hercegovini je pozitivan i daje nadu da će nakon šest veoma teških godina zemlja postići napredak.” Visoki predstavnik rekao višim zvaničnicima SAD-a u Washingtonu, saopćeno je nedavno iz OHR-a. Inzko smatra kako posao "još nije završen", te da situacija traži "neprestani angažman međunarodne zajednice, kako bi bilo osigurano daljnje poštivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i nastavak rada institucija."
Da se razumijemo, Valentin Inzko nije kriv za stanje u kojem se BiH danas nalazi. U zoni njegovog djelovanja nema zapaljive retorike ni pristrasnih stavova. Njegova najveća odgovornost je u netačnim i suvišnim izjavama, intervjuima, poslovima. Pogledajmo citiranu misao. Ne postoji nikakav “nedavni razvoj događaja”. U BiH se nikakvi događaji ne razvijaju, osim status quo-a. OHR, ovakav kako su ga postavili, idealan je eksponent tog nerazvoja: odavno suvišan, već dugo nemoćan, pasivan i neprimjetan, ovaj ured je praktično pod embargom Milorada Dodika i međunarodne zajednice. I za visokog predstavnika i za ovdašnju javnost je najbolje da se uvažena institucija ne oglašava. Svaki put kada nešto izjavi, Valentin Inzko ljude podsjeti na (ne)ugodnu istinu da izvjesni OHR još postoji. Dok je god Milorada Dodika, i dobro je da postoji, makar i ovakav.
5. Nermin Nikšić: “Ovu godinu bismo nekako i mogli preživjeti bez MMF-a, ali ne i sljedeću, i to zbog 350 miliona maraka dugovanja. Zato je vrlo bitno da se svi subjekti u BiH pripreme i naprave jednu platformu i da krenemo u ispunjavanje onih uvjeta koji su nužni za novi kredit.”
Ni s MMF-om ni bez njega, Federaciji BiH nema života. Stravičan pad životnog standarda, novih investicija i bilo kakve političke inicijative – veći entitet čine beznadežnom političkom tvorevinom. Dodajmo tome i nerješive sukobe na relaciji Sarajevo – Mostar, i eto političkog problema za koji SDP nema rješenje. Sva sreća da ovdje živi inertan i za bilo kakvu organiziranu pobunu nesposoban narod. Inače bi sve frcalo od štrajkova, paralize i gnjeva koji bi vladare života natjerao da nešto poduzme.
6. Mostarski muftija Seid ef. Smajkić: “Mostar je bošnjački grad i svi koji misle i rade drukčije imat će s nama probleme”. Muftija izrekao prilikom otvaranja restaurirane tekije u Blagaju. U nastavku izjave rečeno je da je u najvećem hercegovačkom gradu moguće vruće proljeće i vrelo ljeto.
Hajmo redom:
a) Na sreću, Mostar u novijoj povijesti nikad nije bio, niti će biti bošnjački grad.
b) Na nesreću, Mostar je već sad dominantno hrvatski grad, s hrvatskom vlašću i otvorenim tendencijama da se od ovog prelijepog polisa, u ideološkom, političkom i religijskom smislu napravi hercegovačko Sarajevo, samo s hrvatskim predznakom.
c) Muftijina prijetnja vrelim mostarskim proljećem i ljetom je, izgleda, omiljeni metod viđenijih ljudi iz IZ. Lani je reis Mustafa Cerić također prijetio vrelim sarajevskim ljetom, pa je najvrelije što se u glavnom gradu BiH dešavalo ipak na kraju bio višednevni alkoholni teferić iz oblasti Sarajevo Film Festivala. Znači – prazna ne puca. Ali to ne smeta da muftijinu izjavu okarakteriziramo kao vrlo štetnu, pogrešnu i krajnje, krajnje neosnovanu.
c) Kad već ima potrebu da se tako i toliko politički angažira, IZ u BiH morala bi savladati makar temeljne pretpostavke političkog angažmana. Isprazne prijetnje samo zgražavaju javnost i izazivaju kontraefekte. Od ove izjave, Bošnjacima Mostara i Hercegovine može biti samo – gore.
7. Dragan Čović: “Danas je vrijeme za odgovorne, odvažne, oni koji su spremi do kraja sebe ispuniti u politici, da riješe probleme i tada bi bili u prilici da sjedimo danima i rješavamo problem. Vijeće ministara smo dobili nakon 17 mjeseci. Tvrdim da smo isto mogli uraditi za mjesec dana da se nije kalkuliralo da će OHR u nekoj fazi pritisnuti HDZ kako bi se popustilo. Što prije prestane korištenje bonskih ovlasti u BiH utoliko ćemo lakše rješavati probleme unutar BiH.”
Kratko i jasno: Dragan Čović je sve suprotno od onog što je opisao. Otkako on vodi hrvatski narod, tom je narodu sve gore. Hrvati propadaju, Hercegovina nikad siromašnija, Mostar nezapamćeno razvaljen. Da, Hrvatima, Mostaru i Hercegovini potrebna je odgovorna, odvažna garnitura koja je do kraja spremna da “sebe ispuni u politici”. Ovi što sada vladaju uglavnom su politikom ispunili sebe, I sve svoje.
A što se tiče posljednje rečenice (“Što prije prestane korištenje bonskih ovlasti u BiH utoliko ćemo lakše rješavati probleme unutar BiH.”) i tu imamo izvjesnih primjedbi. Ovdje se sve zna, što prije prestane korištenje bonskih ovlasti, utoliko će prije početi – ono…
Vrlo rado bismo sada citirali nekog iz uvažene opozicije. Ali, pošto se posljednjih deset dana u Sarajevu nije pokvario nijedan tramvaj, što je najčešći povod da se u javnosti oglasi Naša stranka, i pošto Fahrudin Radončić nije održao nijedan zapaženi mužjačko-liderski skup, jedino što nam ostaje je da poželimo dobrodošlicu još neregistriranoj Piratskoj partiji BiH. Dobro došli, dragi prijatelji, mi smo za vas potpuno spremni, s piratima u politici hrvemo se već decenijama.
(zurnal.info)