EROS & TANATOS (2): U ime naroda, u znaku naučnog probitka

Svjedoci se slažu: bila su to teška vremena. A povijesni prevrati i opak vakat intenzivnije rađaju zle ljude i nakaradne običaje. Nakon Rezolucije Informbiroa i Titovog historijskog otpora Staljinu, u svim krajevima Jugoslavije krenuo je lov na tzv. informbirovce. Posebno je taj običaj uzeo maha u titovskoj Crnoj Gori. Ljudi bi masovno cinkarili jedni druge i tako upropaštavali živote kolegama, prijateljima, rođacima, ponekad čak i braći.

Bilo je dovoljno prijaviti nedoličan ili sumnjiv dijalog, ili samo glasinu o takvom dijalogu, i čovjeka bi progutao mrak. Noću bi ga uhapsili i po kratkom postupku deportirali, najčešće na Goli otok. Već je dovoljno užasno da ljudsko biće završi u zloglasnom logoru, izloženo višegodišnjoj torturi, samo zbog izgovorenih riječi, a užas je izrastao u paklene patnje kada čak ni ta riječ nije bila izgovorena. Nego je neko, ko se legitimira kao pripadnik zdravih snaga, prijavio nekoga drugog samo da bi mu se osvetio, ili da bi se dočepao njegovog vlasništva: kuće, njive, posla, položaja. U legitimno muško vlasništvo tih se decenija ubrajala i žena, što je pružalo neslućene mogućnosti manipulacije. Makijavelistički profilirani policijski dužnosnik zapikira nečiju suprugu, poželi se njenih oblina, i stvar doslovno odradi preko noći. Muža u gulag, a ženu u svoju kancelariju, na konstruktivno revidiranje stavova. Bilo je tu i silovanja, i lažnih obećanja, i klasičnih đilkoških nagovaranja. Literatura je obradila mnoge od tih situacija; sarajevski pisac Igor Štiks ima zanimljivu i gorku epizodu u izvrsnom romanu Elijahova stolica, kao svjedočanstvo da hapšenja muškaraca zbog erotske eksploatacije njihovih supruga nije bila samo crnogorska privilegija. Bilo je toga svugdje, pa i u slobodarskom Sarajevu. Ipak, jedno djelo svojom mračnom energijom i crnim humorom pomenutu praksu preispituje do najzaumnijih detalja. Crnogorski reditelj Živko Nikolić od ove je teme napravio U ime naroda, duhovit i mučan film, strašni zapis o tome kako su i zbog čega nekada nestajali ljudi.

Od tada su prošle decenije i čovjek je u borbi za ljudska prava dobio neke važne bitke. Između ostalog, žene su isposlovale fundamentalnu slobodu – u većem dijelu svijeta one više nisu bračno vlasništvo supruga, nego ravnopravan učesnik u tom braku.

A i politika se promijenila. Danas više niko ne može u zatvor poslati muža da bi mu psihofizički uzurpirao ženu. To se kosi s demokratskom praksom i proklamiranim principima. Ali ljudski duh je neuništiv, a muška sklonost da čeprka po tuđim brakovima i vezama tako jaka, bezvremenska i naopaka, da su muškarci samo promijenili formu. Prilagodili su se novoosvojenim političkim standardima i cilivizacijskim dostignućima, a one suštinske nastranosti zadržali u poznatim povijesnim gabaritima. Kada danas neki muškarac na položaju hoće da deblokira nečiju suprugu, ili vjerenicu, ili tek djevojku, on tog izabranika zle kobi više ne kažnjava, nego nagrađuje. Umjesto u zatvor, šalje ga na višemjesečni studijski boravak negdje daleko, u Japan, Ameriku, Australiju, na naučno usavršavanje koje podrazumijeva promjenu kontinenta i vremenske zone. Još jedan crnogorski slučaj: visoki dužnosnik zagledao se u prekrasnu mladu ženu, i ona njemu uzvratila poglede, a višak materijala u ovoj dirljivoj romansi, njen vjerenik, odjednom je – opet preko noći, izgleda da se sve takve stvari, bez obzira je li riječ o nagradi ili kazni, odrađuju po mraku – dobio prestižnu stipendiju. Za koju inače trebaju mjeseci, ponekad i godine testova i neizvjesnosti, kompliciranog apliciranja i zamorne korespondencije. U nastavku slijedi dobro poznat rasplet: čim je stipendista čekirao kartu, dobrotvor je prečekirao njegovu vjerenicu. Bio je to početak jednog divnog prijateljstva. Stvar se otela kontroli i u neočekivanom razgovoru s kćerkom, moćnik izlaje priznanje za koje je mislio da ga njegova usta nikada neće izlanuti („Sine, babo se zaljubio“). E sad je to kraj jedne divne porodice i početak nove, burne ljubavne veze, koja je nakon izvjesnog vremena (što je već opća stvar, a ne specifikum para o kojem govorimo) iz bure skliznula u stabilnost, iz stabilnosti u rutinu, a iz rutine... Ostatak priče znate.

Utom je i ona stipendija nekako završena, pa je epizoda dobila još jedan mučni rasplet. Mladi stručnjak, nakon povratka sa studijskog putovanja shvaća da je dobio vrhunsku naobrazbu, a izgubio vjerenicu. Sve ima cijenu. U Povijesti ljubavnica, minucioznoj studiji Elizabeth Abbott, zabilježena je izreka: „Kada muškarac ostavi ženu i oženi dotadašnju ljubanicu, istog trenutka oslobodi se novo radno mjesto.“ Priglupa podlost ove rečenice sadržana je u njenom paradoksu, u muškoj konstanti da, misleći da razbijaju jedan, u stvari samo beskonačno obnavljaju drugi stereotip.

Primijećujete li kako je historija varljiva, kako mijenja hirove i zakone? Mnogi joj nisu odoljeli i podlegli su njenoj destrukciji, od dinosaurusa, preko Informbiroa i socijalističkog samoupravljanja, do walkmana i Yuga 45, a muškarac je sa svojim hormonalnim šejtanlucima vječan. Njemu ništa ne mogu ni historija, ni moda, ni moral. Njegova je žudnja tako postojana da prkosi i stoljećima i zakonima, kada treba radikalno mijenja taktike i strategije, ali uvijek je tu. Što se nekada postizalo zločinom, danas se lakše ostvaruje nagradama. Cilj je ostvaren, a usput je još udovoljeno i političkoj korektnosti.

Eto na šta je sve spreman ljudski um i kakvi se ponekad banalni razlozi kriju iza teških povijesnih drama. Staljin je nekom bio brat, nekom rat, a nekom tek pomoćno švalersko sredstvo, čija je banalnost proporcionalna patnji kojom su nesrećni ljudi sve plaćali. Nema te svetinje koja ne može biti uprljana, samo da bi se oni domogli cilja. Iscrpan popis historijskih mijena često je protkan prizemnim razlozima, razvratom i bahanalijama moćnika, koji su zarad užitka bezobzirno razarali najfinije i najosjetljivije pripadnike ljudskog roda. Stefan Zweig jednom prilikom piše o umjetničkim tajnama istorije. Koliko je tu umjetnosti, a koliko golog nasilja, mnogi i danas znaju, jer su razliku iskusili na sopstvenoj koži.

(zurnal.info)