Organizatori prvog erotskog festivala u Zenici: Erotska umjetnost slavi slobodu, što je temeljna potreba čovjeka

U Zenici će od 24. do 30. maja biri održan Prvi festival erotske književnosti i likovne umjetnosti "Phallusion". Festival su, bez ikakvih sredstava, izuzev svog ogromnog entuzijazma, organizovali pjesnik Vernes Subašić i bibliotekar Mašo Mehmedović. Pristali su da za Žurnal govore o detaljima prvog izdanja festivala. Vernes je odgovarao, a Mašo s odobravanjem klimao glavom i vježbao sviranje saza za svoj nastup na festivalu.

Kako ste uopšte došli na ideju da u Zenici organizujete erotski festival književnosti i likovne umjetnosti?

Spontano, kako takvim događajima jedino i priliči. Cijeli koncept koji će publika imati priliku vidjeti u subotu vremenom je evoluirao. Prvobitna zamisao bila je da u proljeće napravimo svojevrsne dionizijske svetkovine na otvorenom u nekom od zeničkih parkova, čitanje poezije, performansi pod krošnjama. Ali kako je ideja sazrijevala, rasla je i njena forma. Na kraju smo odlučili sve podijeliti u dvije cjeline: likovna izložba u Muzeju grada Zenice i scensko čitanje poezije i proze u kafani Bonaparte, uz muzičku podlogu i performanse.
Kroz naša intenzivna druženja shvatili smo da se u potpunosti slažemo u jednom, oko nas previše vlada Thanatos, a to nije dobro za zdravlje društva. Kao protuteža, a i kao potreba, složili smo se da bar donekle pokušamo ispraviti taj nesrazmjer tako što ćemo kreirati jedan ovakav događaj koji je, prije svega, oda slobodi, umjetnosti i ljubavi.

Festival ste sami organizovali, bez ikakvih sredstava. Da li ste se obraćali nekim institucijama za podršku?

Od samog početka sve se temeljilo na entuzijazmu i unutrašnjoj potrebi. Iskreno govoreći, nismo ni razmišljali kome bismo se mogli obratiti, niti kako. Znamo da postoje različiti fondovi, ali isto tako znamo da svaki doticaj s novcem prlja ruke, a u ovome smo htjeli ostati čisti. Ipak, na kraju smo na nagovor našeg prijatelja koji je bio u komisiji jednog gradskog festivala kulture poslali aplikaciju. Nismo prošli, što nam je u neku ruku i drago. Čistoća namjere nam je važnija od finansijske podrške. Umjetnost, svjedoci smo, može opstati bez novca, ali bez strasti ne. Sizifoski, svezali smo Thanatosa u željeznu bačvu i na ramenima ponijeli festival. 

Da li ste zadovoljni odzivom umjetnika?

Apsolutno. Kako sam već na početku rekao, sve je išlo potpuno spontana, pa i sama prijava učesnika. Nismo imali čvrstu strategiju niti plan promocije, ali se priča, na neki gotovo čudesan način, širila sama od sebe. I kao što to obično biva, najveća gužva nastala je pred sam kraj poziva. Ta entuzijastična energija dolazila je upravo od ljudi sličnih nama, onih koji vjeruju u snagu umjetnosti i koji su bez zadrške pristali da učestvuju bez ikakve naknade. Mnogi od njih su nam rekli da im je pravo zadovoljstvo biti dijelom ovakvog festivala, a nama je čast što možemo ugostiti vrhunske umjetnike. To je ta energija na koju smo računali i koja se sasvim prirodno sama pokrenula na naš mali poticaj.                                                                                               

  (Damir Šabić)

Stiglo je dovoljno radova da napravite i strožiju selekciju. Ko je bio zadužen za to i kojim kriterijima ste se vodili?

Da, odziv je bio iznad naših očekivanja, pa smo imali dovoljno prostora da napravimo i pažljivu selekciju. Za to je bio formiran mali, ali stručan selektorski tim. Za književne radove zadužena je bila grupa profesora književnosti i pjesnika, dok je likovnu selekciju radila kustosica Historijskog muzeja BiH, Elma Hodžić. Od samog početka trudili smo se da festival održi visok estetski i konceptualni nivo. Zanimljivo je to da je stiglo više likovnih radova, nego književnih, što je donekle i očekivano, jer se erotika, historijski gledano, možda najsnažnije i najdirektnije izražava kroz vizualni jezik. Zato je Elma imala možda i najteži zadatak, a svojom stručnošću dala je veliki doprinos ovoj izložbi. 

Kako je zamišljen program festivala? 

Zamišljen je kao spoj dvije forme: vizualne i književne. S jedne strane, imat ćemo likovnu izložbu u klubu Gradskog muzeja Zenica, a s druge, scensko čitanje erotske poezije i proze u kafeu Bonaparte. Ta dvostruka postavka odražava i našu namjeru da se erotsko sagleda u punom umjetničkom spektru: kao slika i kao riječ. Predstavit ćemo fragmente iz klasične erotske književnosti, ali i savremene autorske radove, uključujući i čitanja samih autora. Neke od tačaka će biti izvedene u formi performansa, uz muzičku pratnju Nedima Zlatara Basheskije. Detalje ne bih otkrivao, neka to bude iznenađenje za posjetitelje. 

  (Saliha Drinovac "Odsutnost tijela")

Da li ste imali reakcija nakon najave festivala? Ja sam do sada vidio samo pozitivne reakcije...

Tačno tako, reakcije su, barem do sada, isključivo pozitivne. Ljudi su, čini mi se, zaista željni nečeg ovakvog, drugačijeg. Iako se erotska umjetnost u globalnom kontekstu ne smatra nečim novim, kod nas su se u zadnje vrijeme mnogi, svjesno ili nesvjesno, pomalo zatvorili. U tom smislu, ovaj festival ima i jednu simboličku dimenziju razgolićavanja stvarnosti. 

Nakon zatvaranja programa javljaju vam se umjetnici koji su željeli da učestvuju. Da li to garantuje da će biti i drugo izdanje festivala? 

Zanimanje koje se javlja i nakon zatvaranja poziva svakako nas raduje i ohrabruje. Po energiji koja trenutno vlada među umjetnicima, ali i publikom, jasno je da se stvorilo nešto što ima potencijal da ima i neku svoju budućnost. 

Kada pričate o festivalu kažete da na taj način slavite slobodu. Možete li to malo pojasniti? 

Erotska umjetnost, bilo da je riječ o slikarstvu ili pisanoj riječi, pa i filmu, uvijek je bila prostor otpora prema normama koje sputavaju ljudsku slobodu. Ovim festivalom pokušat ćemo probuditi tu senzualnost kao dio ljudskog iskustva koja je često skrajnuta, cenzurisana ili pogrešno shvaćena. U tom smislu, erotsku umjetnost shvatamo kao čin oslobađanja tijela i jezika od zatvorenosti, stigme i patrijarhalne kontrole. Sloboda da govorimo otvoreno, osjećamo, slobodno se umjetnički izražavamo, temeljna je potreba čovjeka i civilizacijski normativ. 

(Lea Jerlagić)

Da li je Bosna i Hercegovina spremna za erotske integracije? Možemo li sa ovakvim poimanjem erotike u Evropu?

Na ovo pitanje je teško odgovoriti jer Bosna i Hercegovina vodi mnoge teške socijalne i političke bitke, kultura je tu zgurana na marginu, institucije kulture propadaju, a one koje opstaju većinom su pod utjecajem vladajućih struja, pod tim uslovima ideja slobode se guši. Kad kažemo „vladajuće struje“ kod nas, obično mislimo na konzervativne i desno orijentisane. Sloboda je ključna za „erotske integracije“, kako ste ih već terminološki odredili. Negdje ispod površine, erotsko kao estetska i emocionalna snaga već pulsira u jeziku i u umjetnosti ovih prostora. 

Elma Hodžić (foto: Denis McCready)

Ars erotika: anatomija čovjekovog prisustva

Historija nas uporno uči da društva ne stradaju od onih koji postavljaju neugodna pitanja, već od onih koji uporno odbijaju da ih čuju. Erotika nije prijetnja moralu, već ogledalo intime, i kao svako ogledalo, pokazuje ne ono što želimo biti, nego ono što jesmo. U starogrčkoj misli, Eros nije bio puka strast, nego prva pokretačka sila svijeta – božanstvo koje u haosu stvara vezu, smisao, želju za drugim. Podsjećam da je i u hrišćanskoj ikonografiji, naga Venera označavala je nebesku čistotu, dok je obučena predstavljala ovozemaljsko prisustvo u vremenu – i u toj suprotnosti zrcali se stoljetna borba duha i tijela, uzvišenog i zabranjenog. Upravo tako treba čitati i ovaj festival: kao pokušaj da se u šutnji koja nas predugo oblikuje, iznova čuje glas Erosa – ne kao društveni skandal, već kao poziv na bliskost, ranjivost i istinu. Phallusion Fest, u svom prvom izdanju, ne nudi provokaciju radi provokacije, već razotkriva često zaboravljenu istinu: da je tjelesnost jezik duše, i da umjetnost može pomoći da se iznova vratimo onome što nas čini ljudima – potrebi da budemo viđeni, dotaknuti, shvaćeni. Ova umjetnost, i ovaj festival, podsjećaju da je i pogled – čin. Da je osjetiti – priznati postojanje.

(Iz teksta kustosice Elme Hodžić)

(zurnal.info)