Skuti Milorada Dodika: Fenomen političkih konvertita u Republici Srpskoj

Prije nekoliko dana Draško Aćimović objelodanio je da napušta Socijaldemokratsku partiju (SDP), jer, kako je naveo, nije imao 

podršku vrha stranke za svoje političke stavove i koncept. 

Najavljeno je da će Aćimović političko djelovanje nastaviti u jednoj od vladajućih političkih partija sa sjedištem u RS. Aćimović je SDP-u pristupio u novembru prošle godine, a prije toga je podnio ostavku na mjesto ambasadora BiH u Belgiji, gdje je imenovan kao kandidat Napredne Srpske, na čijem čelu je bio Adam Šukalo.   

Aćimović je tada naveo da napušta ambasadorsko mjesto „nakon višemjesečnog razmišljanja, analize cjelokupne situacije, ali i činjenice da se već duže vrijeme Bosna i Hercegovina nalazi kako u političkoj, tako i u ekonomskoj krizi“. 

Za par godina Aćimović je promijenio tri političke opcije. Prema najnovijem planu, za prevazilaženje političke i ekonomske krize u zemlji zalagaće iz redova vladajućih stranaka u RS, čiji glavni lider Milorad Dodik negira postojanje države BiH. 

FENOMEN KONVERTITA

Aćimović je jedan od desetine, pa i stotine (ako se uzmu u obzir manje zvučna imena) političkih preletača, koji su se pojavili na političkoj sceni Republike Srpske. Fenomen političkih konvertita u ovom bh. entitetu eskalirao je u poslednjih pet godina, a okidač za pojavu bio je i ostao nekažnjen slučaj otvorene političke korupcije prilikom formiranja Vlade RS nakon izbora 2014. godine. 

Taj slučaj, kolokvijalno nazvan “Dva papka”, ustoličio je političku korupciju i prodaju političkih mandata i funkcija kao legitiman način trgovine političkim uticajem. Politički konvertiti, ne samo da su od političkog života u RS napravili pijacu, na kojoj se sve može prodati i kupiti, već su obesmislili izborni process, s obzirom na to da je u mnogo slučajeva izigrana izborna volja građana. Na izborima građani daju glas određenoj političkoj opciji, a taj neko, kome su povjerili svoj glas kako bi zastupao njihove interese, nakon izbora pređe u suprotstavljeni politički blok. 

Za političke pervertite, papke, preletače ne postoji ideološko opredjeljenje, već oni politiku i političke partije vide tek kao oruđe za ostvaranje ličnih interesa.

OBREN, DRAGAN, OGNJEN

Nakon izbora 7. oktobra pokrenute su nove seobe u druge političke partije i koalicije. Obren Petrović i takozvana „Obrenova grupa“, koji su glasove dobili kao kandidati SDS-a, u naredne četiri godine u parlamentu BiH i Narodnoj skupštini RS djelovaće zajedno sa SNSD-om Milorada Dodika. 

Isti slučaj je i sa Draganom Čavićem i još dvoje poslanika ove stranke u parlamentu RS, koji su poslije 7. oktobra zgrozili javnost svojom odlukom da napuštaju opoziciju i ulaze u koaliciju sa SNSD-om. „Pod zastavom Srpske“ u narednom periodu biće i Zdravko Krsmanović, koji je samo par dana pred izbore tvrdio kako je za Dodika spremljena VIP ćelija u zatvoru u Foči. 

Među političkim preletačima mnogo je onih za koje više ne znate koliko su stranačkih dresova promijenili. Ognjen Tadić iznikao je iz sjemeništa lidera radikala Vojislava Šešelja. Potom je utočište našao u SDS-u, čiji je visoki funkcioner bio godinama i koji ga je dva puta kandidovao za predsjednika RS. U oktobru prošle godine Tadić, koji je zahvaljujući SDS dobio mjesto delegata u Domu naroda BiH, odlučio je da napusti tu stranku i osnuje vlastitu partiju, koju je nazvao Narodna stranka. Naravno, nije mu palo na pamet da SDS-u vrati mandat delegata u Domu naroda BiH. Samo nekoliko mjeseci kasnije, 

Tadić je osvanuo kao potpredsjednik Demokratskog narodnoh saveza (DNS), negirajući da u njegovom političkom transferu postoji bilo kakva politička trgovina. 

„Naš koncept je da se ozbiljni ljudi na ozbiljan način trebaju baviti politikom“, rekao je on. 

Koliko je to bio ozbiljan koncept i koliko su u DNS-u svi ozbiljni ljudi, pokazalo se posle 7. oktobra, kada se stranka pocijepala na one koji su lojalni lideru Marku Paviću i one koji su se svrstali u grupu Nedeljka Čubrilovića. 

DNS je u predizbornoj godini usisavala u svoje redove razne preletače, najviše SDS-ovce, koji su, ne iz ideoloških, već ličnih interesa napustili tu stranku. Nekome je DNS dao novac, nekome su zaposlili najuže članove porodice, a svi oni su se nadali svijetloj političkoj budućnosti u strankama na vlasti.

ZABORAVLJENA LICA

Mnogi od njih danas su zaboravljeni. Poput Đorđa Krčmara, koji je prošle godine kao poslanik u Predstavničkom domu parlamenta BiH napustio SDS i pristupio DNS. Kao miraz je u DNS doveo svoja dva sina, od kojih je jedan imenovan za pomoćnika direktora u Republičkoj upravi za geodetsko-imovinske poslove. 

Slično je prošao i bivši poslanik SDS u Predstavničkom domu parlamenta BiH Borislav Bojić iz Prijedora, koji je u martu ove godine također preletio u DNS, nadajući se da ga tamo čeka bolje sutra. Danas od Bojića ni traga ni glasa, ali je posle njegovog odlaska SDS značajno poboljšo izborni rezultat u prijedorskoj regiji. 

U decembru prošle godine Vojin Mijatović, koji je kao kadar Čavićevog NDP-a (u to vrijeme opozicione stranke u RS) bio zamjenik ministra civilnih poslova u Savjetu ministara podnio je ostavku na tu funkciju i pristupio SDP-u. 

ANTOLOGIJSKI PAPCI

Antologijski „papci“ u političkom životu RS ipak su Nenad Stevandić, Vojin Mitrović i Ilija Stevančević. Stevandić, koji je bio potpredsjednik SDS-a, napustio je tu partiju u maju 2015. godine, ali tek kada je kao kandidat te stranke izabran za jednog od potpredsjednika Narodne skupštine RS. U to vrijeme je izričito tvrdio da će nastaviti dejlovati kao opozicioni poslanik, što se ispostavilo kao notorna laž. Potom je osnovao svoju stranku – Ujedinjenu Srpsku, ali se na oktobarskim izborima našao na kompenzacionoj listi SNSD-a za Predstavnički dom parlamenta BiH i zauzeo poslanički mandat. 

Vojin Mitrović iz Bijeljine bio je SNSD-ovac, koji se zbog svađe oko pozicija u vlasti posvađao sa Dodikom i pred izbore 2014. godine pristupio NDP-u. Onda se desila afera „Dva papka“, Mitrović je podržao izbor vlade Željke Cvijanović, a Dodik zaposlio njegovog sina u svom kabinetu. Mitrović se vratio u SNSD i na ovogodišnjim izborima osvojio mandat u parlamentu BiH. 

Drugi čuveni politički „papak“ je Ilija Stevančević, koji je u Narodnu skupštinu RS na izborima 2014. godine kao predstavnik Partije ujedinjenih penzionera ušao na listi SDS-a. Izvori Žurnala tvrde da je od tadašnjeg lidera SDS-a Mladena Bosića tražio pozamašnu sumu, oko 100 hiljada maraka, da ostane u opoziciji, ali da Bosić nije pristao na tu ucjenu. Stevančević se zato okrenuo drugoj strani, Miloradu Dodiku i Željki Cvijanović i unovčio svoj poslanički mandat. 

U junu 2015. godine SDS je napustio poslanik u parlamentu RS Darko Banjac iz Kozarske Dubice. On je utočište našao u DNS, čiji je danas visoki funkcioner i poslanik u Narodnoj skupštini RS, u frakciji lojlanoj lideru stranke Marku Paviću. 

Prije njega SDS je napustio i Slavko Dunjić iz Gradiške, koji je u prošlom sazivu parlamenta RS djelovao u skladu sa pravilima koje je diktirala vladajuća koalicija sa SNSD-om. 

Iz SDS-a su u prošlom mandatu iz poslaničkog kluba odlepršali i Zlatko Maksimović iz Bijeljine i Simona Žakula iz Doboja. Žakula je kao zvaničan razlog napuštanja SDS-a navela prestanak saradnje grada Doboja sa firmom njenog supruga, koja je godinama unazad na taj način dolazila do ogromnih finansijskih prihoda. Danas ni gradonačelnik Doboja Obren Petrović ni Žakula nisu u SDS. 

Neda Petrić, poslanički mandat u prošlom sazivu Narodne skupštine obezbjedila je kao Šešeljev radikal, ali je u međuvremenu istupila iz te stranke i priključila se DNS-u. 

Jedini prelazak iz vladajuće koalicije u redove opozicije u periodu od 2014. do 2018. godine imali su Adam Šukalo i Goran Đorđić iz Napredne Srpske. U međuvremenu je i među njima „pukla tikva“, pa je Đorđić preuzeo vođstvo stranke, a Šukalo se priklonio PDP-u. Na prošlim izborima bio je na listi kandidata za parlament BiH, ali nije uspio da osvoji poslanički mandat. Nedavno je objelodanio da se u potpunosti povlači iz politike. 

NIKOLA ŠAMPION

Apsolutni šampion među političkim konvertitima od postanka RS do danas je Nikola Špirić. Političku karijeru je počeo još u ratu, kao član Srpske radikalne stranke, da bi 1997. godine osnovao Demokratsku stranku za Banju Luku i Krajinu. Od 1998. do 2000. godine bio je u SDS-u, a onda prelazi u PDP, u kojem se zadržao dvije godine. Konačno utočište 2002. godine nalazi u SNSD-u, koji mu je bio i ostao odlična baza za zadovoljenje mnogih političkih ambicija, ali i ličnih interesa. 

Zbog umiješanosti u koruptivne radnje našao se na „crnoj listi“ SAD, što ga nije spriječilo da ponovo zapliva u parlamentarnim vodama. Iako je na oktobarskim izborima izabran za poslanika u Narodnoj skupštini RS, on se odrekao tog mandata i odlučio se da naredne četiri godine bude delegat u Domu naroda BiH. Nema sumnje da se odlučio za Sarajevo, jer je tu bolje „umrežen“ u političkim, poslovnim i pravosudnim krugovima.

(zurnal.info)