Koliko je “težak” Bill Gates, Waren Buffet ili Carlos Slim, najbogatiji ljudi na planeti, sa priličnom tačnošću može se utvrditi bez prevelikih problema. Ali ko su najbogatiji Bosanci i Hercegovci i koliko zaista vrijedi njihova imovina, to i dalje ostaje nepoznanica.
Hrvatsko izdanje magazine Forbes pokušalo je u svom najnovijem izdanju da po uzoru na svjetske rang liste poreda i najbogatije ljude u regiji, ali sa polovičnim uspjehom. Krivci nisu novinari hrvatskog Forbesa, već jednostavna činjenica da nema dostupnih pouzdanih podataka na osnovu kojih bi se mogla utvrditi realna vrijednost domaćih kompanija i bogatstvo njihovih vlasnika.
Za najbogatije ljude u svijetu izračunati njihovo bogatstvo je relativno jednostavno, zna se tačno koliko dionica u Microsoftu ima Bill Gates i isto tako se u svakom momentu zna kolika je trenutna tržišna vrijednost jedne dionice kao i vrijednost čitave firme.
U regiji, situacija je znatno komplikovanija. Većina domaćih tajkuna vlasnici su kompanija koje su registrovane kao d.o.o. a po zakonu takve kompanije nisu dužne objavljivati svoje finansijske izvještaje ,što znači da je gotovo nemoguće utvrditi koliko realno vrijede takve firme.
Rangirati bogatstvo tajkuna na osnovu podataka o ukupnom prihodu, ako su eventualno ti podaci i dostupni, i nije pouzdan kriterij, jer recimo promet od 100 miliona maraka ne znači puno ako su u isto vrijeme troškovi 105 miliona maraka.
Iskazana dobit također je nepouzdan kriterij kada se radi o stvarnoj vrijednosti kompanije, jer većina domaćih biznismena pati od urođene skromnosti pa im iskazivanje velike dobiti nije životni prioritet.
Problem sa nedostatkom finansijskih izvještaja i realne procjene vrijednosti kompanija, naročito dolazi do izražaja u BiH i Srbiji.
Milioneri u ilegali
Tako su po Forbesovoj listi najbogatiji pojedinci u BiH, Nijaz Hastor, Nihad Imamović, Izudin Ahmetlić, vlasnik Hifa-oil iz Tešnja, Mirko Grbešić, vlasnik kompanije Mepas iz Širokog Brijega te niza kompanija u Hrvatskoj, Pero Gudelj, vlasnik viteškog FIS-a, Selver Oruč, vlasnik sarajevske trgovačke kompanije Robot, Ramiz Operta, vlasnik kompanije BBM, Mujo i Hilmo Selimović, vlasnici brojnih kompanija u BiH, Sarajevske pivare, MIMS-a, Oslobođenja i niza drugih. Tu je i Stipan Vranješ, vlasnik kompanije Grafotisak iz Gruda, koji svoje kompanije ima i u Hrvatskoj i BiH.
Da li su to zaista i najbogatiji pojedinci u BiH, drugo je pitanje. Možda jesu a možda i nisu, jer ni kolege iz hrvatskog Forbesa nisu uspjele izaći sa procjenom koliko je svaki od ovih biznismena ukupno “težak”, kada se uračunaju vrijednost svih njihovih kompanija kako u BiH tako i inostranstvu.
Kao jedini pokazatelj na koji su se mogli osloniti, u Forbesu su koristili rang listu sarajevskih Poslovnih novina za 2011. godinu, gdje su domaće kompanije rangirane po visini prihoda, dobiti, investicija.
Ali čitava ova lista Poslovnih novina bazirana je na dobrovoljnosti, jer su uvrštene samo kompanije koje su same dobrovoljno dostavile tražene podatke, što ostavlja prostor pojedinim vlasnicima kompanija da sačuvaju svoju anonimnost.
Velik promet, mala zarada
Osim toga sami podaci o prometu i dobiti ne daju niti pouzdan odgovorna pitanje kolika je realna vrijednost svake od uvrštenih kompanija te koliko su zaista bogati njihovi vlasnici.
Čak i kada se radi o domaćim kompanijama koje kotiraju na berzama u Sarajevu i Banja Luci, zbog simboličnih prometa i hroničnog nedostatka likvidnosti, tržišna vrijednost ovih kompanija i nije nužno pokazatelj njihove realne vrijednosti, što “vaganje” domaćih biznismena čini još komplikovanijim.
Slična situacija je i sa rangiranjem najbogatijih biznismena u Srbiji.
Po Forbesovoj listi, trenutno najbogatiji srbijanski biznismeni su suvlasnici Victoria group, čiji ukupan prihodu 2011. godini bio 567 miliona eura a dobit 25,8 miliona eura. Međutim koliko iznosi ukupno bogatstvo ove dvojice srbijanskih biznismena može se samo nagađati.
Najbolja ilustracija za nepouzdanost rangiranja po ostvarenom prometu i dobiti je kompanija EFT u vlasništvu srbijanskog biznismena Vuka Hamovića, koji se po Forbesovoj listi našao na devetom mjestu, jer je EFT u 2011. godini imao promet od 161 milion eura ali je zvanično iskazana zarada bila tek simboličnih 20.000 eura.
Poenta je da je srbijanski EFT tek jedna od brojnih kompanija unutar grupacije EFT, koji svoje kćerke ima širom Evrope i kao i na off-shore destinacijama, pa je ukupan promet grupacije u 2011. iznosio daleko više, 2,17 milijardi eura. Koliko je iznosila čista dobit znaju samo Hamović i njegov knjigovođa.
Uglavnom prema neslužbenim procjenama Hamovićevo bogatstvo procjenjuje se na nekoliko stotina miliona eura što ga realno svrstava na vrh liste najbogatijih u našoj regiji, bez obzira što podaci o dobiti srbijanskog EFT i nisu previše impresivni.
Hrvatski i slovenački biznismeni na vrhu liste
U Hrvatskoj i Sloveniji rangiranje najbogatijih biznismena je nešto lakše. Tako je na prvom mjestu najbogatijih u Hrvatskoj već godinama Ivica Todorić, vlasnik Agrokora, čija je imovina procijenjena na 581 milion eura, slijede ga Emil Tedeschi, vlasnik Atlantic group, sa 145 miliona eura i Branko Roglić, vlasnik kompanije Orbico za kog se procjenjuje da je “težak” oko 100 miliona eura.
Najbogatiji Slovenac je Sandi Češko, vlasnik kompanije Studio Moderna, sa imovinom od 410 miliona eura, dok su iza njega Joc Pečečnik, vlasnik Elektronček Group, čija je imovina vrijedna 183 miliona eura dok su na trećem mjestu Samo i Iza Login, vlasnici kompanije Outfit7, čija je imovina procijenjena na 127 miliona eura.
Uspon i pad na ljestvici najbogatijih je i dobar pokazatelj, ne samo poslovne uspješnosti pojedinaca, već i stanja i trendova u svakoj ekonomiji. Jedino što je izvjesno je da ćemo na tačan odgovor ko su najbogatiji pojedinci u BiH i koliko iznosi njihovo bogatstvo, po svemu sudeći morati sačekati minimalno još nekoliko godina . A do tada se može samo nagađati ko su zaista naši najbogatiji sugrađani, i još važnije, kako su došli do tog novca.
(zurnal.info)