1.
Konačno su vječito konfrontirane bosanskohercegovačke javnosti, (jer mi nemamo javnost, nego tri teledirigirane političke oporuke, upućene trima prepariranim političkim stadima) u nečemu postigle suštinski važan konsenzus: ovo je jedan od najveselijih, najglupljih, najbesmislenijih i najpromašenijih predizbornih perioda u povijesti demokratske BiH.
2.
Nikada politika nije u očima građana bila tako derogirana kao danas. Uprkos tome, nikada agresivnije, samouvjerenije i komotnije nije jurišala na te građane, proseći od njih glas.
A građani ko građani, i sami nemaju, a ipak daju prosjacima, iako znaju da iza svega zapravo stoji organizirana mafija.
3.
Nikada se nije desilo da političari uživaju manje povjerenje kod svoje izborne baze. Što naravno ništa ne znači, jer će ista krotko izaći i ponovo glasati za one zbog kojih će za koji mjesec biti na ulicama, proseći svoj zarađeni, a neisplaćeni hljeb. Mi znamo kako, poručuju s plakata i reklamnih poruka potencijalni općinski načelnici, ostavljajući nas u trajnoj dilemi, jer – mi ne znamo zašto. Zašto uopće izaći i vječito birati manje zlo, kad je već odavno jasno da su sva zla ista?
4.
Nikada CIK nije napravio takvu grešku kao ove godine: čovjeka koji je do kraja razgolitio suštinu bosanskohercegovačke politike, onog lika iz Zenice što je kao nagradu simpatizerima nudio čistu pornografiju, kaznili su izbacivanjem iz predizborne utrke. Ali zašto? Pa on je savršeno ogledalo jedne pornografske politike i pornofilske kulture koja je kroz njegovu kampanju opredmećena kao nikad i kao nigdje do sada. Pornografija je, po definiciji, bestidna, prljava, štetna bolesna, razvratna djelatnost. Vidi li neko neku razliku? A ako je prikazivanje spolovila i neprikladnih odnosa između dvoje, troje i više ljudi istog ili različitog spola skaredno i prljavo, a nelegalno sklapanje ugovora, tajno raspisivanje tendera, zapošljavanje najuže rodbine i davanje kredita sinovima nešto časno, neskaredno, neprljavo – onda ništa.
5.
Uz sve strašne uvrede dobrom ukusu, zakonima i fer politici, svih ovih mjeseci ne prestaje evidentna zloupotreba javne funkcije i državnog novca pred nosom kompletnog društva. Ministar Lijanović perfidno reklamira sopstvenu stranku i opciju, zaklanjajući se iza nekakve kampanje čiji je cilj kao da kupujemo domaće.
I niko ništa.
U pristojnim političkim sredinama nezamislivo je da se ministar pojavljuje u bilo kakvom spotu. Ako već nije u predizbornom periodu sankcionirana, vidjet ćemo hoće li ova kampanja tokom samih izbora biti – adekvatno nagrađena. Ako bude, bila bi to višnja na tufahiji, zaslužen epilog jednog besmislenog političkog procesa i civilizacijskog ćorsokaka koji traje pune dvije decenije.
6.
U Sarajevu se rađa čudna, neočekivana, ali ne i neobjašnjiva inverzija političkih raspoloženja i sklonosti. Ljudi koji su do sada decenijama bili spremni glasati i za crnog vraga, ako treba, samo da glas ne bi otišao Stranci demokratske akcije, sad bi mogli glasati upravo za tu suspektnu opciju, samo da glas ne ode prosperitetnom zabavljačkom duetu SDP-SBB, od kojeg prijeti opći nedostatak budućnosti. A višedecenijski glasači SDA ovaj put mogli bi dati glas i crnom šejtanu, tj. Zlatku Lagumdžiji, samo da glas ne ode Sulejmanu Tihiću. Iako je formalno riječ o lokalnim izborima, ovdje se najviše ratuje na tom višem, nazovimo ga - liderskom nivou. Najmanje se raspravljalo o asfaltu, parkovima i drugim općinskim prinadležnostima, a najviše o Srbima, Bošnjacima i Hrvatima. Ostali su ponovo ostali ostali.
7.
Mjesecima i godinama uspavana Naša stranka uoči ovih izbora ponudila je svoje do sada najbolje izdanje. Ako se još u maju činilo da nema alternative zaraćenim stranama, neku malu nadu pružila je ova politička grupacija koja je često lutala, ali se trznula kad je bilo najvažnije.
8.
Najživopisnija pojava ponovo je Milorad Dodik. Slutili smo da je situacija u RS loša, ali da je toliko katastrofalna saznali smo tek iz njegovih intenziviranih pljuvanja po BiH. Što mu je budžetski deficit dramatičniji, to je i njegovo žandaranje po Bosni beskrupuloznije i neselektivnije. A kad su mu se u tome pridružili Nikola Špirić i Nebojša Radovanović, postalo je jasno da je vrag zaista odnio šalu. A donio još jednu rasprodaju entitetskih obveznica, ovaj put u vrijednosti od 28 miliona maraka. Ko li će to i kako vratiti, strah je ljude i pomisliti. Dodik je do sada zbog te antidržavne paljbe, kombinirane s najprizemnijim šatorskim hitovima, redovito bivao nagrađivan na izborima. Da li birači još nasjedaju na slične fore, tj. da li će Milorad umjeti da pjeva i poslije izbora kao što je pjevao prije njih, vidjet ćemo za koji dan.
9.
Zašto su izbori u BiH, kako vrijeme odmiče, sve karikaturalniji? Zato što je odabrana (i reizabrana) kasta vidjela da gluposti prolaze nekažnjeno, a da je pripadnost kasti neporeciva garancija napretka. Istina, ne baš kolektivnog, nego striktno individualnog, ali bože moj, ne može se baš sve postići u jednoj generaciji.
(zurnal.info)