Hrvatske sise, srpska pica i bošnjački pederluk

Postoje zbilja ubitačne kombinacije. Kada se uvaženi Eros, taj veseli bog ljubavi i bluda, dokopa prostora bivše Jugoslavije i prokliza po lokalnim političkim terenima, redovno nastaju pizdarije. U ovom ozbiljnom naučnom radu pokušat ćemo to objasniti na tri živopisna primjera, koja pokazuju da politika zagadi sve čega se dotakne. Uključujući pri tome i – hm – one stvari. Tako, kada se susretnu erotika i politika, erotika obavezno dobije po pički, a politika nastavi svoj pobjednosni marš u neke nove pobjede i još novije koalicije.

HRVATSKE SISE NA HRVATSKIM GRUDIMA: Formalno-pravno, ovdje se nisu susrele erotika i politika, nego erotika i fudbal. Suštinski, to je opet bio sraz erotike i politike jer fudbal nigdje na svijetu, kao što znamo, ne vode sportisti nego političari. Pa tako ni dva para ženskih sisa nisu mogla proći kao čisto erotski ili fudbalski fenomen, no su dobile žestoke ideološke konotacije.

Uglavnom, izgleda da trenutno traje nekakvo prvenstvo u fudbalu, prvenstvo kontinentalne provenijencije, i na tom su se takmičenju, kako izvještavaju agencije, susrele hrvatska vrsta i još nečija reprezentacija. Oprostite što u potpunosti ne vladamo činjenicama: otkako je Blaž Slišković iz Veleža prešao u Hajduk, za ovog hroničara društvene zbilje taj sport više ne postoji.

I šta će bit, završila se utakmica, ko je pobijedio baš i ne znamo, ali dvije članice HDZ-a su nakon meča, ponesene patriotskim plamom, a i pive je bilo dovoljno, pokazale impozantne slavonske grudi. I eto frtutme. Digla se nacija, ko i ne bi, krenule su rasprave, a jednoj slavljenici je, kao dužnosnici ministarstva kulture, dovedena u pitanje i moralno politička podobnost te zaprijećeno stegovnim mjerama.

Fakat je veselo ovdje na Balkanu. Hrvatska pokradena od Vukovara do Dubrovnika, kamen na kamenu u njoj nije ostao (kao da Kusturica tamo gradi onaj svoj grad, a ne ovdje), a od svih pljačkaša samo je Sanader dolijao. I sad bi, kao drugooptužena, trebala da zaplati navijačica koja je raskopčala grudnjak. Komentator Tomislav Lauški tim je povodom brutalno ismijao NK Dinamo, jer se ispostavilo da je je jedna od “striptizeta” – kako su zagovornici pristojnog ponašanja prozvali ove djevojke – povjerenica kluba za Krapinsko-zagorsku županiju.

Dinamo je njen izgred osudio, a Klauški tim povodom piše: “Ako će itko u Dinamu pokazivati gole grudi, onda će to biti izvršni potpredsjednik Zdravko Mamić (...) Nikada do sada Dinamo se nije oglasio, a kamoli ogradio, od Mamićevih ispada. Ni od trganja majice na Plesu i pokazivanja dlakavih mužjačkih grudi, a kamoli od prostačkih ispada na svakoj drugoj press konferenciji (…) Zar doista nekoga danas mogu šokirati gole sise? I zar je doista nekog danas briga što ljudi rade u slobodno vrijeme?”

Problematizirajući isti slučaj, pjesnikinja Asja Bakić, autorica bloga U Carstvu melankolije, ide korak dalje: “Nisu sve sise iste: neke sise zagovaraju ravnopravnost. Takve sise mogu biti gole do mile volje jer propagiraju slobodu. Čudno je, međutim, pustiti sise da vise kad si članica stranke koja uporno govori ‘ne’ seksualnoj slobodi bilo koje vrste.

(…) Čak su i novinari stali u odbranu krapinskih sisa – kakvo je to, pobogu, licemjerje da se žene prozivaju zbog sisa?! Nek rade s njima što hoće! Nisu nikoga uvrijedile! E, pa mene jesu! Nije mi svejedno koje je političko opredjeljenje tih sisa. Ako su to sise koje drugima govore da svoju golotinju čuvaju za svoja četiri zida, onda neka i one odustanu od egzibicionizma.

Ne treba zaboraviti ni činjenicu da Irac može lizati hrvatske sise samo zato što je katolik. Voljela bih vidjeti kako bi se te sise postavile da je umjesto s Irskom, Hrvatska igrala s Turskom. Ili s nekom afričkom republikom, ili još gore, da ih je ne-dao-bog lizao neki Srbin.”

PARK POSVEĆEN NJ. V. PICI: I tako dođosmo i do Srba. U Banjoj Luci još traje sukob oko Picinog parka. Tu imamo univerzalno prisutan model urbanog siledžijstva. Na do jučer zelenoj površini bogati investitori žele graditi, kako se popularno kaže, stambeno-poslovni kompleks. Parkovi ne donose profit. Aktivisti poručuju da neće odustati od protesta. "Pridužite nam se, ovo je više od borbe za park, sutra je, možda, tvoje zemljište na redu", naveli su u proglasu.

Nazvavši spornu zelenu površnu Picinim parkom, osviješteni građani Banje Luke tako prave krupan front i drastičnu razliku između slobodarskih, erosom obdarenih snaga, s jedne strane, i rigidnih – aseksuanih vlasti, kojima ništa što je picino nije sveto, s druge. U Republici Srpskoj svi sukobi posljednjih dana su nekako urbanističko-spomenički. U Banjoj Luci ratuju oko parka, u Trebinju su udarili na Emira Kusturicu zbog kamenja, a u Višegradu je riječ o mnogo ozbiljnijem slučaju. Bojimo se da će sve te bitke biti izgubljene.

“Ovo je više od borbe za park”, poručuju iz Banje Luke. E tu je borbu trebalo početi mnogo ranije i na bitno važnijim primjerima. Prijedor, Srebernica, Višegrad, sve te lokacije godinama prolaze usamljeničku golgotu u kojoj ih niko od aktivista iz parka nije podržao. Tvoje zemljište već je došlo na red.

Ako bi se ovako postavljenoj tezi s pravom moglo prigovoriti da ni u Sarajevu nisu krepali od kolektivne podrške, recimo, žrtvama Mušana Topalovića Cace, tu onda moramo navesti jednu bitnu razliku: u Sarajevu svih ovih godina postoje – nazovimo ih tako - jake individualne snage, raspoređene po novinskim i tv redakcijama, fakutetima, portalima i nevladinim organizacijama, koje nikada nisu prestale da problematiziraju zločine nad Srbima i Hrvatima.

Dakle, svi u boj za Picin park, ali ta se bitka dobija ili gubi u Prijedoru, Višegradu i Srebrenici, dok dobaci do Banje Luke, već je sve gotovo.

BOŠNJAČKI PEDERLUK U BOŠNJAČKOJ GUZI: Još će pokojni Jovan Rašković ispasti u pravu s onom živopisnom teorijom po kojoj su Bošnjaci infantilni narod sa izrazitim analnim problemima. Ili tako nekako. Oko Parade ponosa u Splitu posljednjih dana najviše se uzbudio jedan popularni bošnjački intelektualac. Ime mu znate, ali ga svi nešto napadaju pa ko velimo, da mu još i Žurnal ne prisjeda na muku, registrirat ćemo ga samo ovako, opisno. On nedavno piše: “Iza pederizma stoje najveće svjetske sile, jer je to globalno zlo usmjereno protiv ljudske vrste. Zapad je u neznaju pokoren. Na udaru je Balkan. Po uzoru na političko nasilje Slobodana Miloševića, pederisti će u konvojima osvajati grad po grad. (…) Split je odabran kao tradicionalna katolička sredina, sa viškom samosvijesti i manjkom kompleksa. Kod nas u Bosni će to ići lakše, jer je naš identitet premrežen raznim felerima. Ovdje bi mnogi jedva dočekali da izigravaju Europljane i intelektualce dok koračaju uz originalne pedere, koji su prošli sito i rešeto. Ne treba sumnjati da bi iskompleksirano Sarajevo paradu pedera dočekalo kao Olimpijadu iz 1984. godine…”

Kada s ostatkom svijeta ratuju Srbi, onda listom stradaju Bošnjaci, a kada protiv najvećih svjetskih sila ustanu braća Bošnjaci, zaplatiti bi mogao, kako stvari sada stoje, pederizam. Ovi mahniti balkanski narodi toliko su irelevantni da je jedini način da postanu važni – zaratiti s ostakom planete. Hrvati su, i to na globalnom nivou, vrlo uspješno udarili sisama. Srbi brane picu kao da im je iz oka izašla. A Bošnjaci stisli guzicu i u tom su stiskanju tako stameni da nam ne ostaje ništa drugo nego da svi zajedno zapjevamo. Onu staru: Sjedi Mujo na kamen studencu, stisno guzu pa je ne da …

Dopišite sami: Sremcu, Nijemcu, ždrepcu, Kebcu…

(zurnal.info)