Imperija je rođena u fabrici namještaja

LICA

Milorad Dodik (otac)

Milorad Dodik naveo je u svom imovinskom kartonu, dostavljenom u julu 2010. godine Centralnoj izbornoj komisiji BiH, da njegova imovina vrijedi ukupno 2.850.505 konvertibilnih maraka.

Imovinu čine kuća u Beogradu, čiju je vrijednost procijenio na 1,7 miliona KM, kuća u Laktašima od 300.000 KM, dva stana u Beogradu ukupne vrijednosti 600.000 KM i stan u Laktašima od 110.000 KM. Iste nekretnine Dodik je prijavio i u svom imovinskom kartonu 2006. godine, ali su tada stanovi u Beogradu vrijedili 160.000 KM, a stan u Laktašima 30.000 KM.

U kartonu je naveo i platu iz 2009. godine od 59.220 KM, a prijavio je i prihode od poljoprivrede u ukupnom iznosu od 80.000 KM, te rentu za kuću u Beogradu od 100.000 KM. Prijavio je da je vlasnik automobila vrijednog 100.000 KM, te da je dioničar Banje Laktaši, kao i sva tri člana njegove porodice, sa jednakim udjelima od po 0,003924 posto. Svaki od udjela, kako je navedeno, vrijedi svega 505 KM. Na računu u banjalučkoj “Novoj” banci ima 10.000 KM, a u “Pavlović International banci” zaduženje od 1,7 miliona KM i kredit reprogramiran na rok otplate od 20 godina.

Snježana Dodik (supruga)

Dodikova supruga Snježana, kako je navedeno, po osnovu kooperacije u okviru zajedničkog poljoprivrednog imanja ostvarila je prihode od 45.000 maraka, posjeduje poslovni prostor vrijedan 100.000 KM i automobil “pežo 407” procijenjen na 30.000 KM. Firmi u čijem je vlasništvu poslovni prostor Snježana Dodik duguje 100.000 KM.

Gorica Dodik Trišić (kćerka)

Kćerka Gorica Dodik Trišić, po osnovu plate u 2009. godini zaradila je 21.000 KM, njena firma “Trinity media & consulting” procijenjena je na 92.874 KM, dok na računu u “NLB Razvojnoj banci” posjeduje svega 74 KM. Gorica je dugoročno zadužena, pa je Komercijalnoj banci obavezna vratiti dva kredita: 95.000 KM do 2022. godine i 47.417 KM do 2018. godine.

Igor Dodik (sin)

Sin Igor Dodik, kako je izjavio, u 2009.godini nije imao prihoda, ali jeste imovinu vrijednu 2.686.404 KM. Dodik je u svojoj izjavi naveo da izdržava sina. Igor, međutim, navodi da je vlasnik 50 posto firme “Fruit Eco”, procjenjujući svoj udio na 2.625.095 KM. Osim toga, vlasnik je automobila vrijednog 50.000 KM i računa u “Hypo banci” na kojem se nalazi 10.804 KM. Firma “Fruit Eco” je 2008. godine dobila kredit Investiciono-razvojne banke RS od tri miliona KM, a odobrio ga je Kreditni odbor akcionara banke na čijem se čelu nalazio Milorad Dodik, u to vrijeme premijer RS!

PRIJAVLJENO BOGATSTVO: 6.066.087 KM

Prema izjavama dostavljenim CIK-u, pokretna i nepokretna imovina porodice Dodik procjenjuje se na 5.760.867 KM. Kada se ovome dodaju prihodi od plata, poljoprivrednog imanja i rente u iznosu od 305.220 KM, ukupno bogatstvo Dodikovih iznosi 6.066.087 KM.

Zanimljivo je da je u imovinskom kartonu iz 2002. godine, Dodik naveo da posjeduje stan u Laktašima vrijedan 30.000 maraka, dva stana u Beogradu u vrijednosti od 80.000 KM, porodično naslijeđe od 200.000 KM i automobil vrijedan 30.000 KM. Za suprugu Snježanu tada je naveo da posjeduje samo porodično naslijeđe vrijedno 50.000 KM. Dakle, te 2002. godine imovina porodice Dodik iznosila 390.000 KM i za sedam godina narasla je na 6.066.087 KM! Zvanično...

STVARNO BOGATSTVO: Više od 400 miliona KM

Dodikovo bogatstvo višestruko je veće od ovih šest miliona koje je prijavio Centralnoj izbornoj komisiji. On je jedan od najbogatijih ljudi na prostorima bivše SFR Jugoslavije, a, bez sumnje, spada među tri najbogatija političara u regionu. Vrlo teško je procijeniti njegovo bogatstvo, ali sigurno nije manje od četiri stotine miliona maraka.

Prema svim raspoloživim podacima, bogatstvo je stekao na, najblaže rečeno, kontroverzan način, maksimalno koristeći tri premijerska i tekući predsjednički mandat. Svi članovi Dodikove porodice su milioneri: sin Igor, kći Gorica, brat Goran, otac Bogdan, zetovi i stričevi rođaci.

KLJUČNI POMAGAČI

Ključne osobe uz čiju pomoć je stekao enormna sredstva, nekretnine i imanja su Slobodan Stanković, vlasnik firmi „Inegral inženjering“ i „Integra inženjering“, (koja se nominalno vodi na njegovoj supruzi Slavici), Ljubo Ćubić, vlasnik „Niskogradnje“, Milenko Čičić, vlasnik „Kaldera kompani“, Slavko Roguljić sa svojim “Sinekopom“, Zoran Đurić, suvlasnik „Zekstre“, Dragan Čičić, vlasnik brojnih fantomskih firmi, Aleksandar Džombić, aktuelni premijer RS, te brojni drugi tajkuni. U posljednjih pet godina jedan od najbližih Dodikovih saradnika je tajkun svih tajkuna Miroslav Mišković.

2. RAĐANJE IMPERIJE: Ratno doba

Igokea

Ključ svih Dodikovih uspjeha je firma „Igokea“. Osnovana je 3. juna 1991. godine i registrovana za proizvodnju tapaciranog namještaja i dekorativnih artikala, inžinjering poslove na izgradnji i opremanju poslovnih zgrada, izvoz i uvoz neprehrambene robe, te usluge prometa i reklama.

„Igokea“ je u početku zaista proizvodila namještaj, garniture s imenima „Kea“, „Igo“, „Mila“ i „Dik“, (što su nadimci njegove djece i članova porodice). Početkom rata nastavio je sa proizvodnjom namještaja, pa čak i dušeka, koje je izlagao na Beogradskom sajmu, ali je 12. juna 1992. godine u banjalučkom sudu proširio djelatnosti firme.

„Igokea“ je od tada mogla trgovati naftnim derivatima, cigaretama i alkoholom, a iste godine još jednom je dopunio djelatnost, na „ugostiteljske usluge tipa bife, bar, kafana i slično“. U to vrijeme Dodik je bio poslanik u tadašnjoj Narodnoj skupštini Srpske Republike BiH koja je kasnije preimenovana u NS Republike Srpske. Trgovao je naftom, cigaretama, kafom i alkoholom, ali je na poslovima više izgubio, nego što je dobro poslovao, tako da slovi kao jedini ratni biznismen koji se nije obogatio, već je iz rata izašao potpuno osiromašen.

Utaja poreza

U Izvještajima Finansijske policije Republike Srpske, iz ratnog i poratnog perioda, tvrdi se da je Dodik tokom rata ovaj entitet finansijski oštetio utajom poreza i izbjegavanjem plaćanja brojnih drugih dažbina. Vidljivo je to iz Rješenja sačinjenog maja 1993. godine kojim se Dodiku nalaže da „radi otklanjanja nezakonitosti u poslovanju uplati obračunati porez za prvi kvartal te godine, kao i neplaćeni porez za 1992. godinu“.

Tokom kontrole poslovanja „Igokee“, obavljene tokom jula i avgusta 1993. godine, utvrđene su brojne nezakonitosti direktora Milorada Dodika. Kako se navodi, u knjigama uopšte nije prikazao prodaju parfema, a inspektori su smatrali da je riječ o utaji poreza, pa su naložili plaćanje. Utvrđeno je i da je sakrio 44 hiljade litara dizela, „kako bi utajio porez“.

Kontrolom je utvrđen i „šverc alkoholom“. Još drastičniji je nalaz finansijske policije iz juna 1994. godine. U njemu se navodi da je MUP RS utvrdio da je „Igokea“ na osnovu „falsifikovanih dokumenata prikazivala manju vrijednost robe i njeno porijeklo radi izbjegavanja uplate akciza i poreza“.

Poslovi s Fikretom Abdićem i Arkanovim povjerenikom

I Zapisnik iz 1995. godine svjedočanstvo je o, kako se u njima tvrdi, nezakonitim postupcima Milorada Dodika. Sve vrijeme rata, Dodik je poslovao sa Borislavom Mikelićem, čovjekom od visokog povjerenja Slobodana Miloševića i Željka Ražnatovića Arkana, a trgovao je i s Fikretom Abdićem, presuđenim ratnim zločincem. Važno je istaći da je Dodik, uprkos svim ovim vezama, u ovom periodu ostao dužan mnogima, a dugove je vratio iz budžeta Republike Srpske kada je prvi put postao premijer. Potvrđuje to, indirektno, i izvještaj Glavne službe za reviziju RS o poslovanju Direkcije za robne rezerve u vrijeme prvog Dodikovog mandata. Tokom rata Dodik je ostao dužan novac firmi „Elnos komerc“ iz Bora. Pare je vratio tako što je „Elnosu“ za poljoprivredne mašine, koje nikada nisu stigle u Robne rezerve, isplatio 553.548 KM.

Nije ostao dužan samo „Elnosu“, već i „Makedonija tabaku“, za cigarete koje su mu zaplijenjene 1993. godine, ali i „Banjalučkoj banci“, kod koje je sve vrijeme rata, a i nakon njega, podizao „kratkoročne kredite za tekuću likvidnost“. Dodik je kredite uzimao u maju, junu, avgustu, oktobru, novembru 1993., potom januaru 1995., kao i u decembru 1997. godine (svi dokumenti u posjedu „Žurnala“). Uzimao je novac i iz primarne emisije, prodajom komercijalnih zapisa.

Bilo je to uspješno zaduživanje, jer je inflacija preko noći proždirala vrijednost novca. Uzimane se krupne cifre, a vraćana sića. Provjereni recept tadašnjih vlastodržaca iz SDS-a i Dodik je primijenio u nekoliko navrata. Kada su se sveli računi, Dodik je „Banjalučkoj banci“ ostao dužan 258 hiljada maraka, kako je to u svom izvještaju o poslovanju ove finansijske institucije naveo i glavni revizor Boško Čeko marta 2004. godine.

Dodik je ovaj dug pokušao vratiti 2002. godine na rijetko zabilježen način u finansijskim poslovima. Ugovor o prenosu potraživanja između „Banjalučke banke“ i „Igokee“, datiran 22. maja 2002. godine, izuzetan je dokument, koji svjedoči da je u ovoj zemlji sve moguće: Dodik je dug svoje firme banci vratio tužbom „Igokee“ protiv preduzeća „Prima trejd“ iz Nove Topole; odnosno banka je tužbu, koja u tom trenutku nije bila riješena pred Osnovnim sudom u Banjaluci, prihvatila kao nadoknadu za 342.838. maraka duga, koji je Igokea imala prema toj finansijskoj instituciji.

O čemu se zapravo radi: firma «Prima trejd» je dugovala „Igokei“ 65 miliona dinara još iz maja 1992. godine, za đubrivo. Dodik je 1993. tužio „Primu“, a sud nije riješio slučaj u narednih deset godina. Onda je Dodik tu tužbu 2002. godine, (direktor „Igokee“ tada je bio njegov brat Goran), prodao banci za preko 340 hiljada maraka. Kada je banka krenula da se naplati iz firme „Prima“, saznali su da je to preduzeće poodavno završilo u stečaju (dokumenti u posjedu „Žurnala“)! Vlasnik firme „Prima“ Nenad Kesić, član SNSD-a, je u vrijeme njegovog prvog premijerskog mandata bio zamjenik ministra poljoprivrede, a trenutno je poslanik SNSD-a u Narodnoj skupštini.

Nastaviće se...

(zurnal.info)