Najpoznatiji svjetski borac protiv rasizma i prvi crni predsjednik Južnoafričke Republike Neslon Mandela umro je u 95 godini od upale pluća sa kojom se dugo borio.
Nelson Mandela, ikona borbe protiv aparthejda i kasnije vođa svejužnoafričke pomirbe, najslavniji politički zatvorenik na svijetu koji je u zatvoru proveo gotovo tri desetljeća i zatim kao prvi crni predsjednik Južnoafričke Republike dojučerašnjim tlačiteljima i protivnicima oprostio i pružio ruku suradnje, umro je, objavio je u četvrtak kasno navečer južnoafrički predsjednik Jacob Zuma.
Mandela je 27 godina proveo iza rešetaka - od 1964. do 1990. - i na taj način postao jedan od najpoznatijih simbola borbe protiv ugnjetavanja crnačkog naroda. Cijeli je svijet za njegovo oslobođenje organizirao koncerte i mitinge, a Južnoafrička Republika zbog njegova tamnovanja trpjela je političku i ekonomsku izolaciju.
Postao je poznat po svojoj smirenost i osmijehu te insistiranju na pomirenju sa bijelcima i oprostu. Tokom gotovo tri desetljeća robije Mandela je učio jerik dominantnih bijelaca afrikaans te čitao poeziju na ovom jeziku. Kada je 1994. godine dobio Nobelovu nagradu za mir podijelio ju je sa sedmim i posljednjim predsjednikom Republike iz doba aparthejda Frederikom De Klerkom.
Nadbiskup Desmond Tutu, druga istaknuta osoba u borbi protiv aparthejda i također nobelovac, nazvao je Mandelu "svjetskom ikonom pomirbe." Nakon dugih zatvorskih godina, Mandela je kao vodeći političar u zemlji postupao bez osvetoljubivosti, izbjegavao građanski rat i bez većih sukoba uveo svoju zemlju u tranziciju te izgradio relativno stabilnu višerasnu demokraciju.
Crnačko ga je stanovništvo obožavalo i oko njega izgradilo kult ličnosti iako on to nikada nije želio. Mandela je postupajući bez imalo gorčine zbog svojih zatvorskih trauma uspio pridobiti i bijelce. Cijela ga je nacija zvala od milja "Madiba", imenom njegova klana.
Iz politike se Mandela povuako prije desetak godina.
Rolihlahla Mandela rođen je u pokrajini Transkei u Južnoj Africi 18. jula 1918., a ime Nelson dao mu je jedan od njegovih učitelja. Mandelin otac Henry bio je savjetnik kraljevske obitelji Thembu.
Nakon studija na sveučilištima Fort Hare i Witwatersrand, Mandela je 1942. postao pravnik te je počeo surađivati Afričkim nacionalnim kongresom (ANC), višerasnim nacionalističkim pokretom koji je težio političkim promjenama u Južnoj Africi.
Na politiku aparthejda koja je počela 1948. godine, dolaskom na vlast Nacionalne stanke, pokret je odlučio reagovati pasivnim otporom.
Mandela je 1952. postao jedan od potpredsjednika pokreta koji je postajao sve radikalniji kako se diskriminacija zaoštravala kasnih 50-ih. Mandela je zbog tuga završio na sudu 1956. hodine. Nakon pet godina suđenja Mandela je oslobođen optužbi.
Svoju politiku nenasilja Mandela mijenja nakon što je u martu 1960. godine policija u Sharpevilleu ubila 69 crnih prosvjednika protiv aparthejda. Proglašeno je vanredno stanje a pokretu je zabranjen rad. Mandela tada uspostavlja vojno krilo pokreta 'Umkhonto we Sizwe' ili 'Koplje nacije', gdje lično preuzima glavnu ulogu.
Nakon putovanja afričkim zemljama gdje je tražio podršku, Mandela je u svojoj državi uhapšen i osuđen na pet godina zatvora. On i drugi vođe pokreta osuđeni su 1963. godine zbog planiranja nasilnog rušenja vlade. Godina dana poslije Mandela je osuđen na doživotni zatvor.
Kaznu je služio u zatvoru na otoku Robbenu kod Cape Towna i zatim u zatvoru Pollsmooru. Ispostavilo se da će svojim ponašanjem u zatvoru postići više nego borbom dok je bio na slobodi. Mandela tada postaje svjetski simbol otpora aparthejdu. Pod pritiskom najvećih svjetskih sila Mandela je oslobođen 1990. godine a pokretu je rad ponovo dopušten. Već naredne godine Mandela postaje lider pokreta.
Nobelovu nagradu za mir primio je 1993. zajedno s Frederikom W. de Klerkom, tada još uvijek predsjednikom Južne Afrike koja je iduće godine održala prve višerasne izbore na kojima je Mandela izabran za predsjednika.
S čela pokreta Mandela se povukao 1997., a 1999. istekao mu je mandat predsjednika države. Iz javnog života povukao se 2004., ali je nastavio s humanitarnim radom i sve do posljednjeg dana bio osoba iznimna obožavanja i poštovanja svojih sunarodnjaka.
Mandela je hospizaliziran u junu ove godine zbog upale pluća a od početka septembra prvoga crnog predsjednika Južnoafričke Republike njegovali su u njegovu domu u Johannesburgu, nakon što je gotovo tri mjeseca bio u bolnici.
(zurnal.info/Fena)