Infrastrukturni vodič kroz Sarajevo: Život od danas do sutra

Komunalna preduzeća u Sarajevu već godinama životare, prolaze kroz organizacijske, finansijske i moralne krize, izdišu na očigled i štetu građana, odnosno svojih klijenata... U čemu je tajna našeg neuspjeha? U dvojnoj organizaciji, u kojoj se ne zna šta je kantonalna, a šta gradska nadležnost? Ili u hroničnoj besparici, dodatno pojačanoj državnim raspadom i globalnom ekonomskom krizom?

OPSADA NE SMIJE BITI IZGOVOR

Grad s ne više od petsto hiljada stanovnika ne bi trebao predstavljati ozbiljan organizacijski problem ni za jednu vlast. Ovaj o kome govorimo, nažalost, jeste problem i rješenja koja se primjenjuju na njemu ne prate savremena politička, urbanistička, ekološka, ekonomska i kulturna dostignuća evropskih gradova.

Savremenim gradom može se upravljati na efikasan, produktivan i blagorodan način. Svjetska iskustva puna su primjera uskrsnuća nekad propadajućih, u svakom pogledu užasnih urbanih sredina, kvartova, ulica i pojedinih segmenata života u gradu. Za promjenu su potrebni konstantna borba protiv korupcije i kriminala, s jedne strane, i moderni, kreativni i inovativni komunalni menadžment s druge. U ovom trenutku Sarajevo je izrazito staromodna organizacijska i životna struktura, kaska za savremenim gradom između 20 i 30 godina. Opsada više nizašta ne može i ne smije biti izgovor. Sva su naša rješenja starinska, ne uzimaju u obzir ekološke standarde, ne angažiraju inovativnu svijest i proaktivni pristup problemima. Nema onih grozničavih proaktivnih načelnika i lidera koji ginu (g)radeći, nema onih posvećenih fanatika, strastvenih inovatora, onih političkih ludaka koji dođu, sve oko sebe dignu na noge i zadaju ritam koji ne poštuje ograničenja.

Šta, naprimjer, nedostaje GRAS-u? Nemilosrdan, čelično dosljedan menadžer, otvoren za nova iskustva i rješenja. Takva osoba bi za godinu dana od gubitaša ustrojila pristojnu firmu ne čekajući pomoć sa strane. Svjedoci smo višegodišnjeg propadanja ove ključne gradske organizacije. Krčmilo se i kralo, vozni park se urušavao, nezadovoljstvo radnika raslo i sve je kulminiralo nedavnim štrajkom koji je pokazao da se sarajevski gradski prevoz raspada. A kada je Centrotrans pokušao otvoriti sopstvene prevozne linije, iz GRAS-a su skočili kao što nikad i nikakvim drugim povodom skočili nisu, urlajući na sav glas i pokušavajući spasiti ničim zasluženu monopolsku poziciju. Građani Sarajeva svjedočili su tada krajnje komičnoj situaciji, nekim na šapirografu izvučenim porukama, nalijepljenim na bočna stakla dotrajalih tramvaja i autobusa. Na dotičnima je pisalo kako je GRAS tokom opsade vjerno služio svojim građanima, a da zlotvori sad hoće, ni manje ni više, nego da mu prikače – konkurenciju. Pozivanje na ratne zasluge u jednoj tako egzaktnoj i mjerljivoj gradskoj funkciji kao što je prevoz radnih ljudi i građana, pa ima li išta arhaičnije, uzaludnije i pogubnije?

Postoji jedna organizacija koja u gradu relativno pristojno obavlja svoj posao, a to je zimska služba. Sarajevo je planinski grad, odlično obučen i osposobljen za borbu protiv snježnih padavina. I ta borba uglavnom bude dobro obavljena, što ne smeta da Sarajlije svake godine do iznemoglosti ponavljaju stereotip kako je „snijeg i ove zime iznenadio komunalce“. Što je sve samo ne tačno. Iskustva neuporedivo bolje uređenih evropskih gradova govore da u njima nastupi kolaps već na trećem centimetru pahuljica. U poređenju s njima, sarajevski komunalci snijeg hvataju u letu. Pri tome valja imati u vidu i nepovoljnu, padinsku strukturu grada, što komunalcima otežava posao makar koliko i nedisciplinirani vozači, koji automobile ostavljaju na svim raspoloživim uporištima, ometajući protok grtalica.

NEPRESUŠNI IZVOR NOVCA

Čistoća u glavnom gradu BiH poseban je problem. Čista je istina da Sarajlije ne ljube čiste ulice i javne prostore, da otpatke i smeće bacaju gdje i kad god im se prohtije. Dok smo se bavili ideološkim i religijskim profiliranjem najmlađih generacija, promakla nam je bitna sitnica – zaboravili smo da ih odgojimo i transformiramo u cvilizirana bića koja vode računa o okolini. Siromaštvo ide pod ruku s prljavštinom, Sarajevo je pretežno siromašan grad (s bogatim pojedincima), ali to može biti samo objašnjenje, ne i opravdanje.

Kad već govorimo o nepovoljnoj brdskoj strukturi Sarajeva, ne možemo zaobići jedan od svjetskih kurioziteta: Dariva je jedinstven prirodni, ekološki, sportski i turistički kompleks, skoro pa poludivljina pozicionirana na petnaest minuta laganog hoda od epicentra grada. Općina Stari grad, istina je, ulaže i sredstva i napore, ali se ta ulaganja za sada čine nedovoljnim, odnosno polovičnim, jer jedinstvena Dariva uprkos svemu djeluje zapušteno, s mnogo smeća i razbijenih flaša, s polomljenim stablima i drugim znacima noćnog divljanja podnapite omladine. Pretpostavljamo da su negdje u svijetu i za takav problem našli efikasno i jeftino rješenje.

Grad je, po definiciji, nepresušni izvor novca. To važi čak i za siromašne urbane sredine. Stvar je političke organizacije kako će se upravljati tim novcem, hoće li on curiti na sve strane ili će biti oplođen novim idejama, kreativnim zahvatima i strateškim ulaganjima. U Sarajevo se dnevno slije desetine hiljada ljudi sa strane, tu se trguje, gradi, sklapaju poslovi, i krajnje je neproduktivno prikupljeni kapital trošiti na vječno tekuće održavanje.

Moderna gradska i općinska vlast prepoznaje se i po svojevrsnom urbanom eklekticizmu, po navici da istražuje, sakuplja i implementira najnovija dostignuća iz oblasti gradskog življenja. Koliko tog eklekticizma imamo u Sarajevu? Evo pokušajmo na to pitanje odgovoriti na sljedeći način: kako su nam organizirane taksi službe? Koliko električnih autobusa (emisija štetnih gasova – nula) krstari ulicama ovog urbaniteta koji se na sva zvona hvali svojim neuništivim duhom, slavnom prošlošću, navodno dobrim fudbalom i jednim poznatim festivalom? Postoji li od oficijelne politike osmišljena i realizirana biciklistička infrastuktura koja bi bila na usluzi građanima, smanjila gužve na ulicama i pročistila zrak? Da li su površine namijenjene parkovima u ekspanziji ili ih reduciramo? Je li broj saobraćajnih prekršaja, nesreća i pogibija stavljen pod kontrolu? Kriminal, narkomanija, mafija – sve oblasti u kojima su neki izvikani svjetski gradovi postigli fantastične rezultate, uz ne baš pretjerana ulaganja?

Po čemu se moderan grad razlikuje od staromodnog? Onaj prvi koristi svaku šansu, a kad raspoloživih šansi nestane, sam ih stvara. Onaj drugi životari, krpi, preživljava, živi od danas do sutra. Pa šta bude. A za takve uglavnom nikada ništa ne bude... U jednom od narednih tekstova pokušat ćemo na ovom mjestu sažeti iskustva svjetskih gradova u borbi protiv krminala, zagađenja, prenapučenosti i siromaštva, u organizaciji prevoza, u profiliranju specifične i prepoznatljive gradske kulture i primjeni savremenih tehnoloških rješenja u unapređenju ukupnog života u gradu.

Svijet vrvi podsticajnim primjerima. Nekada je dovoljno pogledati kako to rade pametniji od nas.

(zurnal.info)