Svojim tekstom o neizbježnom otcjepljenju Republike Srpske koga je Žurnal objavio prije dva dana, bivši pravni savjetnik supervizora za Brčko Matthew Parish je uzburkao strasti domaće javnosti. Dok jedni tvrde da je bio više nego naklon ideji otcjepljenja i odbacuju njegove stavove drugi smatraju da je rekao ono što ne žele priznati domaći i strani političari: RS je samostalnija nego ikada prije i teško da će se to promijeniti.
Ovaj bivši uposlenik OHR-a za magazin Žurnal u drugom dijelu intervjua govori kako su amerikanci poklonili Brčko SNSD-u, diplomatskoj ofanzivi ove stranke da zavlada Distriktom u kojoj im pomaže Srbija, Dodikovom blefu i Silajdžićevom nasjedanju na njega te zašto je pisao članak koji je bio u korist Dodika
Proveli ste mnogo vremena u Brčkom i napisali ste knjigu o ulozi tog grada u poslijeratnim godinama. Možete li napraviti kratki pregled detaljnog opisa uloge Brčkog iz svoje knjige. Kakvu ulogu taj grad ima u Vašem scenariju sa pozicijom da fizički razdvaja RS na dva dijela? - Jako volim Brčko jer sam tamo sreo svoju suprugu. Čak sam o Brčkom napisao knjigu Slobodni grad na Balkanu (možete vidjeti www.matthewparish.com za detalje). Zato sam jako uznemiren kada vidim kako se sav taj uspjeh vraća na početak. Na vrhuncu uključenosti američke vlade, Brčko je bilo jedino mjesto u BiH sa značajnim nivoom stvarne etničke reintegracije. Ali se američka vlast povukla prerano. Prestali su davati novac i povukli trupe 2004. godine: ta su sredstva bila potrebna za Irak. Od tada stvari idu niz brdo. Sada se lokalni političari tiho rasparčavaju u distriktu. Stvarno mješovito školstvo – jedino mjesto u poslijeratnoj BiH gdje je to zaista ostvareno – se poništava. Škole se ponovo segregiraju samovoljno jer roditelji ne žele da se njihova djeca obrazuju sa drugim etničkim grupama. To je tužno.
Bojim se da će Brčko ponovo postati tačka zapaljenja između Bošnjaka i Srba. Kako se autonomija RS-a bude povećavala, a teritorij bude kretao prema potpunoj de jure nezavisnosti, RS će trebati preuzeti kontrolu barem nad dijelom Brčko distrikta kako bi obezbijedio “zemljani most”. Sadašnja strategija RS-a je pustiti da se multietnička vlast postepeno raspadne sama od sebe. U međuvremenu će SNSD povećati moć svojim novcem i utjecajem. Stranka već kontroliše gradonačelnika – što je nevjerovatno jer je SNSD tek četvrta stranka po popularnosti u Distriktu. Dodik je taj poklon od američke vlasti dobio na tanjiru. Nakon izbora 2008. godine, dva glavna kandidata za gradonačelnika Brčkog su bili iz SDP-a i SDS-a. Supervizor Brčkog (Raffi Gregorian op.a.) je stavio veto na njih zbog različitih ali jednako smišljenih razloga. Tako je dao Brčko Dodiku. Američka vlast je pokazala zbunjujuću stratešku nesposobnost u Brčkom.
Da li su, prema Vašem mišljenju, nedavni pokušaji Milorada Dodika da dobije više moći u Distriktu dio plana za odvajanje? - RS je u diplomatskom napadu. Čini se da bosanski ministar vanjskih poslova ne predstavlja njegove interese; i to je uredu. RS ima jako loš međunarodni imidž, prije svega zbog asocijacija na Srebrenicu. Pokušava se popraviti ta slika i smanjiti strani otpor ultimativnom cilju odvajanja od ostatka BiH. Teško je, međutim, reći da li to uspijevaju. U Washingtonu ( i drugdje) vodi se diplomatski rat dok bosanski predstavnici vode kontralobi i pokušavaju podsjetiti međunarodnu zajednicu na sive mogućnosti bosanskog rata. Srbi su tradicionalno loši u javnim odnosima i međunarodnoj diplomaticiji ali sa zajedničkim naporima osoblja Vuka Jeremića i Milorada Dodika to se, čini se, mijenja.
U gotovo svakoj rečenici Vašeg teksta govorite da bi međunarodna reakcija mogla doći prekasno čak iako se dogodi za nekoliko mjeseci ili godine. Da li Vi ustvari smatrate da je sada vrijeme za snažnu američko-evropsku intervenciju u BiH prije nego postane prekasno za novi i nepredvidljivi sukob? - Već je prekasno za to. Vrsta međunarodne intervencije kakvu bi većina ljudi u Sarajevu željela je sada nerealna. Ne postoji strana vlada u BiH koja bi se ponovo angažirala na mišićav način Wolfganga Petritsha ili Paddyja Ashdowna. Ova vrsta intervencije zahtijeva trupe u državi. Američke trupe su 1997. godine prekinule emitiranje RTRS-a na zahtjev Carlosa Westendorpa. Te se trupe neće vratiti.
Visoki predstavnik zna da je bez zuba. Zbog toga više ne koristi svoje “bonske ovlasti”. Ako bi to uradio, Dodik bi ga vjerovatno ignorisao i magija bi bila izgubljena. Autoritet visokog predstavnika je kula od karata.
Podsjetimo se da visoki predstavnik nije nikada trebao biti zakonodavni diktator. Dejtonski mirovni sporazum nije mu dao nikakav autoritet. Ured je dobio moć odlukom PIC-a u decembru 1997. godine jer je iz vlastitih unutrašnjopolitičkih razloga američki predsjednik Bill Clinton želio požuriti reforme i osigurati da građenje bosanske države bude uspješno. Ljudi su to i radili jer su im američke trupe i novac bili podsticaj. Sada su te trupe i novac otišli. Visoki predstavnik je potrošio moć i bosanski političari će morati preuzeti odgovornost za smjer u kojem njihova zemlja ide.
Napisali ste da je već nekoliko godina prekasno za promjenu kursa. Vi smatrate da je najbolje vrijeme za reforme bilo 1999. godine ali je postojala još jedna velika šansa 2006. godine kada je Dodik prihvatio promjena ali ih je Haris Silajdžić svjesno srušio. Da li je Silajdžić tada na neki način srušio i posljednju priliku za državno jedinstvo? - Dodik je izmanipulisao Silajdžića. On je dobar govornik ali ne može praviti kompromise. Dodik to zna. Zato je Dodik prihvatio ponude jer je znao da Silajdžić to neće prihvatiti. Na taj način je Dodik mogao povući svoju ponudu i zadržati nepopustljivu poziciju kao i osigurati da je Silajdžić taj koji blokira političke reforme. Ovi manevri su uobičajni u bosanskoj politici.
Da li ste bili svjesni da će Vaš članak imati veliki utjecaj i da će biti u korist Dodika dok ste ga pisali? - Ne vjerujem da bilo šta što ja kažem ima utjecaja na smjer bosanske politike. Ja nisam toliko važan. Ja sam advokat koji radi u privatnoj praksi i ne predstavljam vlast ili političare sa Balkana. Ja ne predstavljam ničije mišljenje osim svoje.
Shvatam da je moj članak izazvao snažne reakcije u BiH ali su ljudi imali ove poglede još od završetka rata. Većina bosanskih Srba (ustvari i bosanskih Hrvata) ne žele imati ništa sa centralnom bosanskom državom, bez obzira što je većina Bošnjaka odlučna da očuva BiH kao jednu državu. Ove pozicije se ne podudaraju i ja sam samo rekao očito. Reakcije koje je moj članak isprovocirao su bile odraz dublje nelagode za koju znamo da prožima bosansku politiku.
Moj članak nije uopšte bio namijenjen Bosancima; bosanska politika će slijediti svoj neizbiježni smjer bez obzira na moja mišljenja. Moj članak je bio namijenjen da se probudi međunarodna zajednica. Politike EU i SAD-a su nerealne i naivne. Postoje političke snage u BiH koje strani zvaničnici odbijaju uzeti za ozbiljno. Situacija je u opasnosti da se opasno otme kontroli a međunarodnoj zajednici opasno nedostaje utjecaja. Ljudi u Washingtonu, Briselu, Londonu i drugdje treba da razumiju šta se dešava. Ako je moj članak pomogao da se probudi nekoliko ljudi onda je on postigao svoj cilj.
Trenutni visoki predstavnik Valentin Inzko nazvao Vas je neodgovornim zbog Vaših izjava u Dnevnom avazu u novembru 2009. godine rekavši da je “neodgovorno govoriti tako u ovoj fazi”. Da li to znači da će biti period u kojem ovakva mišljenja neće biti “neodgovorna” kao sada i da li ste od tada imali kontakt sa gospodinom Inzkom? - Ako su moja viđenja bila luda onda on ne bi osjećao potrebu da ih javno kritikuje. Nikada se nisam sreo sa gospodinom Inzkom (napustio sam OHR prije nego je on stigao), ali ga žalim. Vjerujem da je on dobar čovjek sa nemogućim zadatkom. Gleda kako se bosanska država urušava svuda oko njega a ne može uraditi ništa da to spriječi. Nije mu se svidio moj članak jer je potvrdio ono što on već zna i jer je otkrio slabosti njegovog ureda.
Koji je ustvari vremenski okvir za Vaš scenario: otprilike, kada bi se završna scena proglašenja nezavisnosti mogla odigrati? - Naredna bitka će se desiti neposredno nakon oktobarskih izbora. Dodik će ubjedljivo pobijediti u RS-u; bošnjački glasovi će biti podijeljeni, kao i obično, između tri političke stranke. Zato će biti potrebna Dodikova saglasnost da se stvori nova centralna vlast; a on će koristiti svaku mjeru da odbije dogovor koliko god bude mogao. U međuvremenu, državne institucije će propadati jer neće biti ministara i zakoni se neće usvajati.
Bit će zanimljivo vidjeti kako će međunarodna zajednica reagovati na ovaj problem. Ako stvore veliki pritisak Dodik bi mogao pristati da stvori još jednu slabu državnu vlast poput sadašnje, sa jednim od njegovih ljudi kao predsjednikom Vijeća ministara. Ako međunarodna zajednica odgovori slabije, Dodik bi mogao otezati uspostavljanje vlasti do beskraja.
Plan za nezavisnost bi se u ovom scenariju mogao ubrzati. RS će ubjeđivati da državna vlast nije efikasna i zbog toga se mora odbaciti. Ako se nova vlast uspostavi Dodik će morati čekati novu krizu.
U svakom scenariju se bosanska politika kreće sporo. Velika kriza tek slije ali će se stvarati postepeno. Rekao bih da će to trajati tri do pet godina.
Građani sa još uvijek svježim ratnim ranama sve tri većinske etničke grupe se još uvijek raspravljaju o prirodi bosanskog rata: da li je to bila agresija ili građanski rat. Zašto ste Vi odlučili nazvati ga građanskim a ne agresijom iako postoji nekoliko presuda iz Haga koje povezuju Srbiju sa bosanskim ratom? - Ovo je semantička rasprava koju ja žalim. Rat riječi se koristi da bi se produžila bitka nakon što je oružje prestalo pucati. Jako sam svjestan argumenata o legitimnosti ili obratno bosanske dekleracije o nezavisnosti iz 1992. godine.Također sam potpuno svjestan horora kojeg su ljudi svih nacionalnosti pretrpjeli u bosanskom ratu. Ali moje analize se vežu za postratnu BiH.
Bez obzira na tragediju, stanovnici BiH moraju ostaviti historiju iza sebe. Njihovi političari im to ne olakšavaju ali zemlja ne može napredovati dok se to ne desi. Kopanje po prošlosti ne pomaže stvaranju nove budućnosti.
Da li biste radije priznali da su Vaša predviđanja bila pogrešna za deceniju ili slično ili vidjeli kako oživljava najgori mogući scenario? - Imam jednu nadu za ljude u BiH: da idu u smjeru u kojem će se zadržati mir, u kojem ekonomija može napredovati a ljudi uzdići iznad očajnog siromaštva koje još uvijek utječe na zemlju. Politička nestabilnost u posljednjih 15 godina je usporila ekonomski razvoj. Ne marim gdje su granice i da li je vlast u centralnom ili lokalnom dijelu. Ja sam više zainteresovan u poslove, plate, zdravstvenu njegu i obrazovanje. Za deset godina bih volio vidjeti napredak u tim oblastima. Ako se desi napredak, politička struktura države neće biti bitna.
(zurnal.info)
">Svojim tekstom o neizbježnom otcjepljenju Republike Srpske koga je Žurnal objavio prije dva dana, bivši pravni savjetnik supervizora za Brčko Matthew Parish je uzburkao strasti domaće javnosti. Dok jedni tvrde da je bio više nego naklon ideji otcjepljenja i odbacuju njegove stavove drugi smatraju da je rekao ono što ne žele priznati domaći i strani političari: RS je samostalnija nego ikada prije i teško da će se to promijeniti.
Ovaj bivši uposlenik OHR-a za magazin Žurnal u drugom dijelu intervjua govori kako su amerikanci poklonili Brčko SNSD-u, diplomatskoj ofanzivi ove stranke da zavlada Distriktom u kojoj im pomaže Srbija, Dodikovom blefu i Silajdžićevom nasjedanju na njega te zašto je pisao članak koji je bio u korist Dodika
Proveli ste mnogo vremena u Brčkom i napisali ste knjigu o ulozi tog grada u poslijeratnim godinama. Možete li napraviti kratki pregled detaljnog opisa uloge Brčkog iz svoje knjige. Kakvu ulogu taj grad ima u Vašem scenariju sa pozicijom da fizički razdvaja RS na dva dijela? - Jako volim Brčko jer sam tamo sreo svoju suprugu. Čak sam o Brčkom napisao knjigu Slobodni grad na Balkanu (možete vidjeti www.matthewparish.com za detalje). Zato sam jako uznemiren kada vidim kako se sav taj uspjeh vraća na početak. Na vrhuncu uključenosti američke vlade, Brčko je bilo jedino mjesto u BiH sa značajnim nivoom stvarne etničke reintegracije. Ali se američka vlast povukla prerano. Prestali su davati novac i povukli trupe 2004. godine: ta su sredstva bila potrebna za Irak. Od tada stvari idu niz brdo. Sada se lokalni političari tiho rasparčavaju u distriktu. Stvarno mješovito školstvo – jedino mjesto u poslijeratnoj BiH gdje je to zaista ostvareno – se poništava. Škole se ponovo segregiraju samovoljno jer roditelji ne žele da se njihova djeca obrazuju sa drugim etničkim grupama. To je tužno.
Bojim se da će Brčko ponovo postati tačka zapaljenja između Bošnjaka i Srba. Kako se autonomija RS-a bude povećavala, a teritorij bude kretao prema potpunoj de jure nezavisnosti, RS će trebati preuzeti kontrolu barem nad dijelom Brčko distrikta kako bi obezbijedio “zemljani most”. Sadašnja strategija RS-a je pustiti da se multietnička vlast postepeno raspadne sama od sebe. U međuvremenu će SNSD povećati moć svojim novcem i utjecajem. Stranka već kontroliše gradonačelnika – što je nevjerovatno jer je SNSD tek četvrta stranka po popularnosti u Distriktu. Dodik je taj poklon od američke vlasti dobio na tanjiru. Nakon izbora 2008. godine, dva glavna kandidata za gradonačelnika Brčkog su bili iz SDP-a i SDS-a. Supervizor Brčkog (Raffi Gregorian op.a.) je stavio veto na njih zbog različitih ali jednako smišljenih razloga. Tako je dao Brčko Dodiku. Američka vlast je pokazala zbunjujuću stratešku nesposobnost u Brčkom.
Da li su, prema Vašem mišljenju, nedavni pokušaji Milorada Dodika da dobije više moći u Distriktu dio plana za odvajanje? - RS je u diplomatskom napadu. Čini se da bosanski ministar vanjskih poslova ne predstavlja njegove interese; i to je uredu. RS ima jako loš međunarodni imidž, prije svega zbog asocijacija na Srebrenicu. Pokušava se popraviti ta slika i smanjiti strani otpor ultimativnom cilju odvajanja od ostatka BiH. Teško je, međutim, reći da li to uspijevaju. U Washingtonu ( i drugdje) vodi se diplomatski rat dok bosanski predstavnici vode kontralobi i pokušavaju podsjetiti međunarodnu zajednicu na sive mogućnosti bosanskog rata. Srbi su tradicionalno loši u javnim odnosima i međunarodnoj diplomaticiji ali sa zajedničkim naporima osoblja Vuka Jeremića i Milorada Dodika to se, čini se, mijenja.
U gotovo svakoj rečenici Vašeg teksta govorite da bi međunarodna reakcija mogla doći prekasno čak iako se dogodi za nekoliko mjeseci ili godine. Da li Vi ustvari smatrate da je sada vrijeme za snažnu američko-evropsku intervenciju u BiH prije nego postane prekasno za novi i nepredvidljivi sukob? - Već je prekasno za to. Vrsta međunarodne intervencije kakvu bi većina ljudi u Sarajevu željela je sada nerealna. Ne postoji strana vlada u BiH koja bi se ponovo angažirala na mišićav način Wolfganga Petritsha ili Paddyja Ashdowna. Ova vrsta intervencije zahtijeva trupe u državi. Američke trupe su 1997. godine prekinule emitiranje RTRS-a na zahtjev Carlosa Westendorpa. Te se trupe neće vratiti.
Visoki predstavnik zna da je bez zuba. Zbog toga više ne koristi svoje “bonske ovlasti”. Ako bi to uradio, Dodik bi ga vjerovatno ignorisao i magija bi bila izgubljena. Autoritet visokog predstavnika je kula od karata.
Podsjetimo se da visoki predstavnik nije nikada trebao biti zakonodavni diktator. Dejtonski mirovni sporazum nije mu dao nikakav autoritet. Ured je dobio moć odlukom PIC-a u decembru 1997. godine jer je iz vlastitih unutrašnjopolitičkih razloga američki predsjednik Bill Clinton želio požuriti reforme i osigurati da građenje bosanske države bude uspješno. Ljudi su to i radili jer su im američke trupe i novac bili podsticaj. Sada su te trupe i novac otišli. Visoki predstavnik je potrošio moć i bosanski političari će morati preuzeti odgovornost za smjer u kojem njihova zemlja ide.
Napisali ste da je već nekoliko godina prekasno za promjenu kursa. Vi smatrate da je najbolje vrijeme za reforme bilo 1999. godine ali je postojala još jedna velika šansa 2006. godine kada je Dodik prihvatio promjena ali ih je Haris Silajdžić svjesno srušio. Da li je Silajdžić tada na neki način srušio i posljednju priliku za državno jedinstvo? - Dodik je izmanipulisao Silajdžića. On je dobar govornik ali ne može praviti kompromise. Dodik to zna. Zato je Dodik prihvatio ponude jer je znao da Silajdžić to neće prihvatiti. Na taj način je Dodik mogao povući svoju ponudu i zadržati nepopustljivu poziciju kao i osigurati da je Silajdžić taj koji blokira političke reforme. Ovi manevri su uobičajni u bosanskoj politici.
Da li ste bili svjesni da će Vaš članak imati veliki utjecaj i da će biti u korist Dodika dok ste ga pisali? - Ne vjerujem da bilo šta što ja kažem ima utjecaja na smjer bosanske politike. Ja nisam toliko važan. Ja sam advokat koji radi u privatnoj praksi i ne predstavljam vlast ili političare sa Balkana. Ja ne predstavljam ničije mišljenje osim svoje.
Shvatam da je moj članak izazvao snažne reakcije u BiH ali su ljudi imali ove poglede još od završetka rata. Većina bosanskih Srba (ustvari i bosanskih Hrvata) ne žele imati ništa sa centralnom bosanskom državom, bez obzira što je većina Bošnjaka odlučna da očuva BiH kao jednu državu. Ove pozicije se ne podudaraju i ja sam samo rekao očito. Reakcije koje je moj članak isprovocirao su bile odraz dublje nelagode za koju znamo da prožima bosansku politiku.
Moj članak nije uopšte bio namijenjen Bosancima; bosanska politika će slijediti svoj neizbiježni smjer bez obzira na moja mišljenja. Moj članak je bio namijenjen da se probudi međunarodna zajednica. Politike EU i SAD-a su nerealne i naivne. Postoje političke snage u BiH koje strani zvaničnici odbijaju uzeti za ozbiljno. Situacija je u opasnosti da se opasno otme kontroli a međunarodnoj zajednici opasno nedostaje utjecaja. Ljudi u Washingtonu, Briselu, Londonu i drugdje treba da razumiju šta se dešava. Ako je moj članak pomogao da se probudi nekoliko ljudi onda je on postigao svoj cilj.
Trenutni visoki predstavnik Valentin Inzko nazvao Vas je neodgovornim zbog Vaših izjava u Dnevnom avazu u novembru 2009. godine rekavši da je “neodgovorno govoriti tako u ovoj fazi”. Da li to znači da će biti period u kojem ovakva mišljenja neće biti “neodgovorna” kao sada i da li ste od tada imali kontakt sa gospodinom Inzkom? - Ako su moja viđenja bila luda onda on ne bi osjećao potrebu da ih javno kritikuje. Nikada se nisam sreo sa gospodinom Inzkom (napustio sam OHR prije nego je on stigao), ali ga žalim. Vjerujem da je on dobar čovjek sa nemogućim zadatkom. Gleda kako se bosanska država urušava svuda oko njega a ne može uraditi ništa da to spriječi. Nije mu se svidio moj članak jer je potvrdio ono što on već zna i jer je otkrio slabosti njegovog ureda.
Koji je ustvari vremenski okvir za Vaš scenario: otprilike, kada bi se završna scena proglašenja nezavisnosti mogla odigrati? - Naredna bitka će se desiti neposredno nakon oktobarskih izbora. Dodik će ubjedljivo pobijediti u RS-u; bošnjački glasovi će biti podijeljeni, kao i obično, između tri političke stranke. Zato će biti potrebna Dodikova saglasnost da se stvori nova centralna vlast; a on će koristiti svaku mjeru da odbije dogovor koliko god bude mogao. U međuvremenu, državne institucije će propadati jer neće biti ministara i zakoni se neće usvajati.
Bit će zanimljivo vidjeti kako će međunarodna zajednica reagovati na ovaj problem. Ako stvore veliki pritisak Dodik bi mogao pristati da stvori još jednu slabu državnu vlast poput sadašnje, sa jednim od njegovih ljudi kao predsjednikom Vijeća ministara. Ako međunarodna zajednica odgovori slabije, Dodik bi mogao otezati uspostavljanje vlasti do beskraja.
Plan za nezavisnost bi se u ovom scenariju mogao ubrzati. RS će ubjeđivati da državna vlast nije efikasna i zbog toga se mora odbaciti. Ako se nova vlast uspostavi Dodik će morati čekati novu krizu.
U svakom scenariju se bosanska politika kreće sporo. Velika kriza tek slije ali će se stvarati postepeno. Rekao bih da će to trajati tri do pet godina.
Građani sa još uvijek svježim ratnim ranama sve tri većinske etničke grupe se još uvijek raspravljaju o prirodi bosanskog rata: da li je to bila agresija ili građanski rat. Zašto ste Vi odlučili nazvati ga građanskim a ne agresijom iako postoji nekoliko presuda iz Haga koje povezuju Srbiju sa bosanskim ratom? - Ovo je semantička rasprava koju ja žalim. Rat riječi se koristi da bi se produžila bitka nakon što je oružje prestalo pucati. Jako sam svjestan argumenata o legitimnosti ili obratno bosanske dekleracije o nezavisnosti iz 1992. godine.Također sam potpuno svjestan horora kojeg su ljudi svih nacionalnosti pretrpjeli u bosanskom ratu. Ali moje analize se vežu za postratnu BiH.
Bez obzira na tragediju, stanovnici BiH moraju ostaviti historiju iza sebe. Njihovi političari im to ne olakšavaju ali zemlja ne može napredovati dok se to ne desi. Kopanje po prošlosti ne pomaže stvaranju nove budućnosti.
Da li biste radije priznali da su Vaša predviđanja bila pogrešna za deceniju ili slično ili vidjeli kako oživljava najgori mogući scenario? - Imam jednu nadu za ljude u BiH: da idu u smjeru u kojem će se zadržati mir, u kojem ekonomija može napredovati a ljudi uzdići iznad očajnog siromaštva koje još uvijek utječe na zemlju. Politička nestabilnost u posljednjih 15 godina je usporila ekonomski razvoj. Ne marim gdje su granice i da li je vlast u centralnom ili lokalnom dijelu. Ja sam više zainteresovan u poslove, plate, zdravstvenu njegu i obrazovanje. Za deset godina bih volio vidjeti napredak u tim oblastima. Ako se desi napredak, politička struktura države neće biti bitna.
(zurnal.info)
">
:INTERVJU – MATTHEW PARISH (2): Brčko će biti tačka zapaljenja između Srba i Bošnjaka
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Interview
INTERVJU – MATTHEW PARISH (2): Brčko će biti tačka zapaljenja između Srba i Bošnjaka
Svojim tekstom o neizbježnom otcjepljenju Republike Srpske koga je Žurnal objavio prije dva dana, bivši pravni savjetnik supervizora za Brčko Matthew Parish je uzburkao strasti domaće javnosti. Dok jedni tvrde da je bio više nego naklon ideji otcjepljenja i odbacuju njegove stavove drugi smatraju da je rekao ono što ne žele priznati domaći i strani političari: RS je samostalnija nego ikada prije i teško da će se to promijeniti.
Ovaj bivši uposlenik OHR-a za magazin Žurnal u drugom dijelu intervjua govori kako su amerikanci poklonili Brčko SNSD-u, diplomatskoj ofanzivi ove stranke da zavlada Distriktom u kojoj im pomaže Srbija, Dodikovom blefu i Silajdžićevom nasjedanju na njega te zašto je pisao članak koji je bio u korist Dodika
Proveli ste mnogo vremena u Brčkom i napisali ste knjigu o ulozi tog grada u poslijeratnim godinama. Možete li napraviti kratki pregled detaljnog opisa uloge Brčkog iz svoje knjige. Kakvu ulogu taj grad ima u Vašem scenariju sa pozicijom da fizički razdvaja RS na dva dijela? - Jako volim Brčko jer sam tamo sreo svoju suprugu. Čak sam o Brčkom napisao knjigu Slobodni grad na Balkanu (možete vidjeti www.matthewparish.com za detalje). Zato sam jako uznemiren kada vidim kako se sav taj uspjeh vraća na početak. Na vrhuncu uključenosti američke vlade, Brčko je bilo jedino mjesto u BiH sa značajnim nivoom stvarne etničke reintegracije. Ali se američka vlast povukla prerano. Prestali su davati novac i povukli trupe 2004. godine: ta su sredstva bila potrebna za Irak. Od tada stvari idu niz brdo. Sada se lokalni političari tiho rasparčavaju u distriktu. Stvarno mješovito školstvo – jedino mjesto u poslijeratnoj BiH gdje je to zaista ostvareno – se poništava. Škole se ponovo segregiraju samovoljno jer roditelji ne žele da se njihova djeca obrazuju sa drugim etničkim grupama. To je tužno.
Bojim se da će Brčko ponovo postati tačka zapaljenja između Bošnjaka i Srba. Kako se autonomija RS-a bude povećavala, a teritorij bude kretao prema potpunoj de jure nezavisnosti, RS će trebati preuzeti kontrolu barem nad dijelom Brčko distrikta kako bi obezbijedio “zemljani most”. Sadašnja strategija RS-a je pustiti da se multietnička vlast postepeno raspadne sama od sebe. U međuvremenu će SNSD povećati moć svojim novcem i utjecajem. Stranka već kontroliše gradonačelnika – što je nevjerovatno jer je SNSD tek četvrta stranka po popularnosti u Distriktu. Dodik je taj poklon od američke vlasti dobio na tanjiru. Nakon izbora 2008. godine, dva glavna kandidata za gradonačelnika Brčkog su bili iz SDP-a i SDS-a. Supervizor Brčkog (Raffi Gregorian op.a.) je stavio veto na njih zbog različitih ali jednako smišljenih razloga. Tako je dao Brčko Dodiku. Američka vlast je pokazala zbunjujuću stratešku nesposobnost u Brčkom.
Da li su, prema Vašem mišljenju, nedavni pokušaji Milorada Dodika da dobije više moći u Distriktu dio plana za odvajanje? - RS je u diplomatskom napadu. Čini se da bosanski ministar vanjskih poslova ne predstavlja njegove interese; i to je uredu. RS ima jako loš međunarodni imidž, prije svega zbog asocijacija na Srebrenicu. Pokušava se popraviti ta slika i smanjiti strani otpor ultimativnom cilju odvajanja od ostatka BiH. Teško je, međutim, reći da li to uspijevaju. U Washingtonu ( i drugdje) vodi se diplomatski rat dok bosanski predstavnici vode kontralobi i pokušavaju podsjetiti međunarodnu zajednicu na sive mogućnosti bosanskog rata. Srbi su tradicionalno loši u javnim odnosima i međunarodnoj diplomaticiji ali sa zajedničkim naporima osoblja Vuka Jeremića i Milorada Dodika to se, čini se, mijenja.
U gotovo svakoj rečenici Vašeg teksta govorite da bi međunarodna reakcija mogla doći prekasno čak iako se dogodi za nekoliko mjeseci ili godine. Da li Vi ustvari smatrate da je sada vrijeme za snažnu američko-evropsku intervenciju u BiH prije nego postane prekasno za novi i nepredvidljivi sukob? - Već je prekasno za to. Vrsta međunarodne intervencije kakvu bi većina ljudi u Sarajevu željela je sada nerealna. Ne postoji strana vlada u BiH koja bi se ponovo angažirala na mišićav način Wolfganga Petritsha ili Paddyja Ashdowna. Ova vrsta intervencije zahtijeva trupe u državi. Američke trupe su 1997. godine prekinule emitiranje RTRS-a na zahtjev Carlosa Westendorpa. Te se trupe neće vratiti.
Visoki predstavnik zna da je bez zuba. Zbog toga više ne koristi svoje “bonske ovlasti”. Ako bi to uradio, Dodik bi ga vjerovatno ignorisao i magija bi bila izgubljena. Autoritet visokog predstavnika je kula od karata.
Podsjetimo se da visoki predstavnik nije nikada trebao biti zakonodavni diktator. Dejtonski mirovni sporazum nije mu dao nikakav autoritet. Ured je dobio moć odlukom PIC-a u decembru 1997. godine jer je iz vlastitih unutrašnjopolitičkih razloga američki predsjednik Bill Clinton želio požuriti reforme i osigurati da građenje bosanske države bude uspješno. Ljudi su to i radili jer su im američke trupe i novac bili podsticaj. Sada su te trupe i novac otišli. Visoki predstavnik je potrošio moć i bosanski političari će morati preuzeti odgovornost za smjer u kojem njihova zemlja ide.
Napisali ste da je već nekoliko godina prekasno za promjenu kursa. Vi smatrate da je najbolje vrijeme za reforme bilo 1999. godine ali je postojala još jedna velika šansa 2006. godine kada je Dodik prihvatio promjena ali ih je Haris Silajdžić svjesno srušio. Da li je Silajdžić tada na neki način srušio i posljednju priliku za državno jedinstvo? - Dodik je izmanipulisao Silajdžića. On je dobar govornik ali ne može praviti kompromise. Dodik to zna. Zato je Dodik prihvatio ponude jer je znao da Silajdžić to neće prihvatiti. Na taj način je Dodik mogao povući svoju ponudu i zadržati nepopustljivu poziciju kao i osigurati da je Silajdžić taj koji blokira političke reforme. Ovi manevri su uobičajni u bosanskoj politici.
Da li ste bili svjesni da će Vaš članak imati veliki utjecaj i da će biti u korist Dodika dok ste ga pisali? - Ne vjerujem da bilo šta što ja kažem ima utjecaja na smjer bosanske politike. Ja nisam toliko važan. Ja sam advokat koji radi u privatnoj praksi i ne predstavljam vlast ili političare sa Balkana. Ja ne predstavljam ničije mišljenje osim svoje.
Shvatam da je moj članak izazvao snažne reakcije u BiH ali su ljudi imali ove poglede još od završetka rata. Većina bosanskih Srba (ustvari i bosanskih Hrvata) ne žele imati ništa sa centralnom bosanskom državom, bez obzira što je većina Bošnjaka odlučna da očuva BiH kao jednu državu. Ove pozicije se ne podudaraju i ja sam samo rekao očito. Reakcije koje je moj članak isprovocirao su bile odraz dublje nelagode za koju znamo da prožima bosansku politiku.
Moj članak nije uopšte bio namijenjen Bosancima; bosanska politika će slijediti svoj neizbiježni smjer bez obzira na moja mišljenja. Moj članak je bio namijenjen da se probudi međunarodna zajednica. Politike EU i SAD-a su nerealne i naivne. Postoje političke snage u BiH koje strani zvaničnici odbijaju uzeti za ozbiljno. Situacija je u opasnosti da se opasno otme kontroli a međunarodnoj zajednici opasno nedostaje utjecaja. Ljudi u Washingtonu, Briselu, Londonu i drugdje treba da razumiju šta se dešava. Ako je moj članak pomogao da se probudi nekoliko ljudi onda je on postigao svoj cilj.
Trenutni visoki predstavnik Valentin Inzko nazvao Vas je neodgovornim zbog Vaših izjava u Dnevnom avazu u novembru 2009. godine rekavši da je “neodgovorno govoriti tako u ovoj fazi”. Da li to znači da će biti period u kojem ovakva mišljenja neće biti “neodgovorna” kao sada i da li ste od tada imali kontakt sa gospodinom Inzkom? - Ako su moja viđenja bila luda onda on ne bi osjećao potrebu da ih javno kritikuje. Nikada se nisam sreo sa gospodinom Inzkom (napustio sam OHR prije nego je on stigao), ali ga žalim. Vjerujem da je on dobar čovjek sa nemogućim zadatkom. Gleda kako se bosanska država urušava svuda oko njega a ne može uraditi ništa da to spriječi. Nije mu se svidio moj članak jer je potvrdio ono što on već zna i jer je otkrio slabosti njegovog ureda.
Koji je ustvari vremenski okvir za Vaš scenario: otprilike, kada bi se završna scena proglašenja nezavisnosti mogla odigrati? - Naredna bitka će se desiti neposredno nakon oktobarskih izbora. Dodik će ubjedljivo pobijediti u RS-u; bošnjački glasovi će biti podijeljeni, kao i obično, između tri političke stranke. Zato će biti potrebna Dodikova saglasnost da se stvori nova centralna vlast; a on će koristiti svaku mjeru da odbije dogovor koliko god bude mogao. U međuvremenu, državne institucije će propadati jer neće biti ministara i zakoni se neće usvajati.
Bit će zanimljivo vidjeti kako će međunarodna zajednica reagovati na ovaj problem. Ako stvore veliki pritisak Dodik bi mogao pristati da stvori još jednu slabu državnu vlast poput sadašnje, sa jednim od njegovih ljudi kao predsjednikom Vijeća ministara. Ako međunarodna zajednica odgovori slabije, Dodik bi mogao otezati uspostavljanje vlasti do beskraja.
Plan za nezavisnost bi se u ovom scenariju mogao ubrzati. RS će ubjeđivati da državna vlast nije efikasna i zbog toga se mora odbaciti. Ako se nova vlast uspostavi Dodik će morati čekati novu krizu.
U svakom scenariju se bosanska politika kreće sporo. Velika kriza tek slije ali će se stvarati postepeno. Rekao bih da će to trajati tri do pet godina.
Građani sa još uvijek svježim ratnim ranama sve tri većinske etničke grupe se još uvijek raspravljaju o prirodi bosanskog rata: da li je to bila agresija ili građanski rat. Zašto ste Vi odlučili nazvati ga građanskim a ne agresijom iako postoji nekoliko presuda iz Haga koje povezuju Srbiju sa bosanskim ratom? - Ovo je semantička rasprava koju ja žalim. Rat riječi se koristi da bi se produžila bitka nakon što je oružje prestalo pucati. Jako sam svjestan argumenata o legitimnosti ili obratno bosanske dekleracije o nezavisnosti iz 1992. godine.Također sam potpuno svjestan horora kojeg su ljudi svih nacionalnosti pretrpjeli u bosanskom ratu. Ali moje analize se vežu za postratnu BiH.
Bez obzira na tragediju, stanovnici BiH moraju ostaviti historiju iza sebe. Njihovi političari im to ne olakšavaju ali zemlja ne može napredovati dok se to ne desi. Kopanje po prošlosti ne pomaže stvaranju nove budućnosti.
Da li biste radije priznali da su Vaša predviđanja bila pogrešna za deceniju ili slično ili vidjeli kako oživljava najgori mogući scenario? - Imam jednu nadu za ljude u BiH: da idu u smjeru u kojem će se zadržati mir, u kojem ekonomija može napredovati a ljudi uzdići iznad očajnog siromaštva koje još uvijek utječe na zemlju. Politička nestabilnost u posljednjih 15 godina je usporila ekonomski razvoj. Ne marim gdje su granice i da li je vlast u centralnom ili lokalnom dijelu. Ja sam više zainteresovan u poslove, plate, zdravstvenu njegu i obrazovanje. Za deset godina bih volio vidjeti napredak u tim oblastima. Ako se desi napredak, politička struktura države neće biti bitna.
(zurnal.info)
Svojim tekstom o neizbježnom otcjepljenju Republike Srpske koga je Žurnal objavio prije dva dana, bivši pravni savjetnik supervizora za Brčko Matthew Parish je uzburkao strasti domaće javnosti. Dok jedni tvrde da je bio više nego naklon ideji otcjepljenja i odbacuju njegove stavove drugi smatraju da je rekao ono što ne žele priznati domaći i strani političari: RS je samostalnija nego ikada prije i teško da će se to promijeniti.
Ovaj bivši uposlenik OHR-a za magazin Žurnal u drugom dijelu intervjua govori kako su amerikanci poklonili Brčko SNSD-u, diplomatskoj ofanzivi ove stranke da zavlada Distriktom u kojoj im pomaže Srbija, Dodikovom blefu i Silajdžićevom nasjedanju na njega te zašto je pisao članak koji je bio u korist Dodika
Svojim tekstom o neizbježnom otcjepljenju Republike Srpske koga je Žurnal objavio prije dva dana, bivši pravni savjetnik supervizora za Brčko Matthew Parish je uzburkao strasti domaće javnosti. Dok jedni tvrde da je bio više nego naklon ideji otcjepljenja i odbacuju njegove stavove drugi smatraju da je rekao ono što ne žele priznati domaći i strani političari: RS je samostalnija nego ikada prije i teško da će se to promijeniti. 
Koji je ustvari vremenski okvir za Vaš scenario: otprilike, kada bi se završna scena proglašenja nezavisnosti mogla odigrati?
