IGRA MARŽI I CIJENA: Jesu li građani osuđeni da plaćaju više, čak i za domaće proizvode?

Kada cijene divljaju, krivac se nerijetko traži i u maržama. Posljednjih sedmica ta riječ počela se gotovo svakodnevno koristiti u javnom diskursu, a razlog je jednostavan – drastičan rast cijena osnovnih životnih namirnica i drugih roba široke potrošnje.

Građani su odlučili odgovoriti bojkotom velikih trgovačkih lanaca, a prvi podaci pokazuju da taj pritisak nije ostao bez efekta: poreske uprave zabilježile su pad prometa tokom prošlosedmičnog dvodnevnog bojkota.

Cilj ovih akcija je da veliki trgovački lanci smanje svoje marže, te da osnovne životne namirnice učine dostupnijim i jeftinijim građanima. Ubrzo se na društvenim mrežama pojavljuju informacije koje idu u prilog tezi da su marže trgovačkih lanaca u Federaciji znatno veće od marži trgovačkih lanaca u Evropi.

Međutim, ključno je pitanje – o kojim maržama je riječ? Kolege s portala biznisinfo.ba pojasnile su kako je zapravo riječ o neto profitnim maržama, a ne o maloprodajnim maržama.

Koja je razlika?

Neto profitna marža predstavlja odnos dobiti i ukupnih prihoda kompanije na kraju godine, dok maloprodajna marža predstavlja dio novca koji prodavac uzima za sebe po prodatom proizvodu. Podaci u vezi s tim kolika je maloprodajna marža trgovačkih lanaca nisu dostupni.

O tim maržama govorio je predsjednik Uprave društva Konzum i Mercator Nihad Imširević, koji je nakon sastanka s predstavnicima Federalne uprave za inspekcijske poslove istakao da su te marže u BiH, kada se uporede s maržama u zemljama regije, ubjedljivo najniže.

„Niti jedna cijena nije korigovana, a da nema apsolutno nekakvo opravdanje“, istakao je on.

Ipak, na neka ključna pitanja i dalje nije odgovoreno. Primjerice, zašto trgovački lanci, uprkos visokim neto profitnim maržama, ne pokažu više solidarnosti i društvene odgovornosti smanjenjem maloprodajnih marži – kada je očito da za to postoji prostor? Ili kako je moguće da neki bosanskohercegovački proizvodi na policama trgovina u zemljama regije ili EU koštaju manje nego u BiH?

Spomenimo i to da u mnogim lancima snabdijevanja veleprodajni i proizvodni dijelovi često pripadaju istom vlasniku, što otvara prostor za manipulaciju maržama.

Ekonomski analitičar Igor Gavran je za Al Jazeeru Balkans kazao kako se jedan dio poskupljenja može opravdati realnim rastom troškova specifičnih za lokalno tržište, kao što je rast cijena električne energije ili minimalne plate, ali da se najveći dio poskupljenja može jedino objasniti nezajažljivom pohlepom, odnosno direktno, što bi bilo i nezakonito, ili indirektno, što bi bilo „samo“ nemoralno, usaglašenim pristupom praktično svih veletrgovaca i trgovačkih lanaca, a onda posljedično i ostalih trgovina da cijenu kontinuirano povećavaju neovisno o kretanju troškova na način koji se jedino može objasniti narodnim izrazom „može im se“.

U našoj zemlji postoji sloboda formiranja cijena, ali vlasti ipak imaju određene mehanizme utjecaja poput ograničavanja marži, što se nekada i radilo.

Ministar trgovine i turizma Republike Srpske Denis Šulić ranije je izjavio je da će od 3. marta do 30. juna ove godine na određene robe široke potrošnje biti uvedena marža od nula posto.

U drugom bh. entitetu, federalni ministar trgovine Amir Hasičević je, nakon sastanka sa predstavnicima Udruženja poslodavaca, najavio nastavak projekta sniženih i zaključanih cijena osnovnih prehrambenih i higijenskih proizvoda, a s ciljem ublažavanja pritiska na životni standard potrošača.

Trgovci su, naime, ponudili radnu verziju spiska „50+20 artikala“, kako bi, navode, prije svega socijalno osjetljivim kategorijama učinili dostupnim najpotrebnije životne namirnice.

Sudeći prema prvim reakcijama građana, oni nisu zadovoljni najavama vlasti, pa je izvjesno da će se bojkoti nastaviti i u budućem periodu. Iz neformalne grupe BOJkot.ba najavili su da će 14. februara, na Dan zaljubljenih, građani Bosne i Hercegovine po treći put zajednički bojkotirati trgovine.

(zurnal.info)