Banjalučka „Mljekara“ je osnovana 1956. godine i bila je u sastavu Poljoprivrednog kombinata „Mladen Stojanović“ Gradiška, a zatim dio prehrambenog giganta AIPK Bosanska Krajina, piše CAPITAL.
Sudbonosna 2004. godina
Krajem 2004. godine ovo banjalučko preduzeće je privatizovano, a državni kapital od 66 odsto je prodan subotičkoj „Mlekari“ za 500.000 KM, iako je njen kapital iznosio više od sedam miliona maraka. Minimalnu cijenu je pratilo i smanjenje broja radnika. U „Mljekari“ je prije privatizacije radilo 200 radnika.
Iako je fabriku kupio za „sitne pare“, kupac je imao određene obaveze: ulaganje 13 miliona KM, povećavanje proizvodnje, zadržavanje radnika i pretežne djelatnosti, ali institucije Srpske će mu dozvoliti da te obaveze nikada ne ispoštuje. Umjesto napretka počelo je propadanje, a sve što se dešavalo od te sudbonosne 2004. godine ukazuje na to da je proces uništenja „Mljekare“ bio smišljen i dobro organizovan sa republičkim institucijama.
Investicije otišle u drugi pogon
Većinski vlasnik je, nakon privatizacije, značajno smanjio otkup mlijeka od domaćih kooperanata, a počeo sa uvozom mlijeka od svoje druge firme, beogradskog „Imleka“. „Danube Foods Group“ planski stvara velike gubitke kod kooperanata i oni počinju isporučivati mlijeko „Mlijekoproduktu“ iz Kozarske Dubice.
„Danube foods“ krajem 2006. godine kupuje „Mlijekoprodukt“, a nakon toga zahtijeva od Vlade RS, odnosno od Savjeta za privatizaciju, da mu se prizna kupovina dubičkog „Mlijekoprodukta“ kao investicija u Banjalučku mljekaru na koju je bio obavezan ugovorom o privatizaciji. Nakon nekog vremena Vlada RS je na to pristala. Plan je uspio: za isti novac je kupio dvije mljekare, tržište i ispunio obaveze iz ugovora o privatizaciji.
Osim toga, nakon kupovine „Mlijekoprodukta“ sva vrednija oprema prevezena je iz „Mljekare“ u „Mlijekoprodukt“. Time je banjalučka “Mljekara” ostala bez ulaganja i sredstva za rad. Nakon toga je uslijedio završni čin.
Gubici teški 20 miliona KM i kraj
U septembru 2010. godine „Mljekara“ je izmještena iz Banjaluke u Aleksandrovac kod Laktaša gdje je otvoren novi proizvodni pogon koji je trebao zaposliti nove radnike i povećati proizvodnju. Od svega nije bilo ništa, jer je nakon samo pola godine firma zatvorena, a svi radnici otpušteni. Svima je bilo jasno da je izmještanje bilo samo farsa kako bi se radnicima i javnosti zamazale oči. Ovim je stavljena tačka na privatizaciju i rad banjalučke „Mljekare“.
Svi ti potezi su imali katastrofalne posljedice po banjalučku „Mljekaru“ koja je u postprivatizacionom periodu nizala samo katastrofalne rezultate poslovanja.
Od 2004. godine do 2010. godine akumulirano je 12 miliona KM gubitaka, što je zajedno sa ranijih osam miliona KM na kraju 2010. godine iznosilo 20 miliona KM ukupnog gubitka. Banjalučka „Mljekara“ radila je 55 godina, od 1956. do 2011. godine, kada je zatvorena. Opstala je i tokom proteklog rata, ali privatizaciju nije preživjela.
Zemljište „Mljekare“, raj za investitore
Ostali su ruševni pogoni koji se nalaze na vrijednoj zemlji. Upravo zbog toga, sve što se dešavalo nakon privatizacije navodi na zaključak da je sudbina banjalučke „Mljekare“ pratila već poznati šablon koji se na ovim prostorima može vidjeti i u drugim slučajevima: fabrika je prodana ispod cijene; zatim je sistematski uništena kako bi kupci došli do građevinskog zemljišta koje ima višemilionsku vrijednost.
Prema poslednjim informacijama taj prostor se nalazi u rukama vlasnika građevinskog preduzeća „Aragosta Investa“ Veljka Jarića. On je u aprilu ove godine kupio preduzeće koje je uknjiženo kao vlasnik 20.000 kvadrata zemljišta nekadašnje „Mljekare“. Jarić je potvrdio da je za iduću godinu predviđen početak izgradnje stambeno-poslovnog kompleksa.
(zurnal.info)