Kako su se kućili stranački prvaci

Kada je Vlada Kantona Sarajevo 1999. godine odlučila da svojim istaknutim građanima pomogne da riješe stambeno pitanje, nisu se baš svi naučnici, ljekari, umjetnici dugo radovali. Jer, stanove su tada dobili i ministri, parlamentarci, pa i pokoji rukovodeći službenik. Uprkos tome i što su neki su od njih već imali krov nad glavom, na najatraktivnijim gradskim lokacijama dobili su kvadrate stambenog prostora po cijenama za 30 posto nižim od tržišnih! Za otkup stanova su im odobreni veoma povoljni krediti po kamatnoj stopi od jedan posto! Rok otplate kredita je do 25 godina.

STAN ZA GOSPOĐU MINISTARKU

Još tada se Vladina ideja, u suštini nimalo loša, za kratko vrijeme pretvorila u smijuriju. Jer "istaknuti građani" najednom su postali i "spavači" u skupštinskim klupama pa nimalo onda ne treba da čudi što pokušaj otvaranja ove teme nakon više od decenije, nije imao ništa uspješniji završetak od nekadašnjeg pokušaja rijetkih medija. Samo što su deceniju poslije obrazloženja nešto "zanimljivija".

U kantonalnim službama kažu da im treba vremena da utvrde gdje se uopće nalazi arhiva o tadašnjim procedurama, imenima, novcu. Nadležno ministarstvo se tada zvalo drugačije; Ministarstvo prostornog uređenja i komunalnih poslova pa im to malo otežava traganje za podacima?! Treba im vremena i da utvrde ko je uopće naslijedio dokumentaciju? Moraju prvo utvrditi da li je arhiv u podrumu zgrade Vlade ili u tunelu...?!

Naš sagovornik, dobro upućen u cijelu priču, u to vrijeme je bio član opozicije i jedan od najgrlatijih pobornika da se kompletna procedura dodjele kredita, odnosno stanova provjeri. Međutim, kaže kako su u njegovoj stranci tek nakon izvjesnog vremena shvatili da i njihovi parlamentarci šute u Skupštini jer su se i neki od njih dobro okoristili!

Mi smo tek kasnije saznali da je i naš čovjek dobio stan. Tadašnja stranka na vlasti, SDA, kupila je njegovu šutnju u skupštini! Nova je vlast u Kantonu, 2000-te godine zatražila da se provjere dodjele kredita, odnosno stanova ali je sve ostalo na tome.

I priča je vrlo brzo utihnula.

Našlo se, doduše, na tadašnjoj listi dosta imena uglednih javnih i kulturnih radnika. Međutim, jedan od "zaslužnih kadrova" čije je stambeno pitanje bilo u vrhu prioriteta kantonalne vlasti bio je, podsjetimo i Munib Buljina, tadašnji ministar prostornog uređenja i komunalnih poslova. A, koje li slučajnosti, njegovo je ministarstvo bilo nadležno za određivanje prioriteta za dodjele kredita za kupovinu, nadogradnju i sanaciju stanova na lokacijama u cijelom Sarajevu.

Istaknuti građanin čije je stambeno pitanje bilo od javnog interesa bio je i Omer Vatrić, nekadašnji ministar stambenih poslova.

Vatrić je navodno dobio kredit za sanaciju porodične kuće. Kredit za kupovinu stana dobio je i jedan od nekadašnjih pomoćnika u ovom ministarstvu Suad Džindo, te nekadašnja ministrica finansija Aida Haverić...

KO STE VI DA VAM KAŽEM KAKO SAM DOBIO STAN

S vremenske distance od skoro 12 godina, veoma zanimljivom čini se i priča jednog od stanara zgrade na Skenderiji, u ulici Terezije. Zgrada je napravljena prvih poslijeratnih godina javnim novcem (vidi okvir). Prezime jednog od stanara se na interfonu pored ulaza u zgradu pojavljuje čak dva puta! Ipak, kaže Muhamed Ganibegović, nekadašnji zastupnik Stranke za BiH u kantonalnoj Skupštini, da to ne znači ništa. Tvrdi da je riječ o jednom stanu.

Kad sam kupio stan, pregradio sam ga i napravio dva. Imam sve papire da je to urađeno po propisima. Međutim, kasnije sam te stanove ponovo spojio i sad tu živi moj sin.

Muhamedu Ganibegoviću je 1999. godine omogućena kupovina trosobnog stana, površine 107 kvadrata. Ne samo da nije bio voljan pričati o tome kako se uopće našao na listi prioriteta, već je i odgovarao pitanjem: Šta sad to pišete nakon deset godina?

Nije bio voljan Ganibegović reći ni po čemu je u to vrijeme bio u kategoriji istaknutih građana Kantona Sarajevo. Ko ste vi da vam kažem po kojem sam kriteriju stan dobio?, kaže. A nerješeno stambeno pitanje nije bilo kriterij. I upavo to njegov slučaj potvrđuje. Ganibegović je, naime, već imao manji stan u općini Novi Grad ali ga je za stan na Terezijama ustupio Kantonu da bi Kanton, opet, omogućio kupovinu tog stana jednom od tadašnjih visokih policijskih dužnosnika.

Pa šta, išao sam tamo gdje pripadam!, odgovara Ganibegović na opasku da je stan već imao na Alipašinu Polju. Nije bio voljan pojasniti ni šta mu znači ono: išao sam tamo gdje pripadam.

PLANSKA GRADNJA NA SKENDERIJI: Vlada KS je prvih poslijeratnih godina planski ulagala u stambene objekte

Jedna od odluka Vlade KS iz 1999. godine zorno svjedoči da je sve rađeno planski i da se unaprijed znalo za koga se stanovi prave. Na sjednici u oktobru 1999. godine Vlada odlučuje da se za KJKP Vodovod i kanalizacija iz budžeta uplati 120. 000 KM za završetak radova na objektu na Kovačićima. Potom se Vlada odriče prava raspolaganja stanovima na Kovačićima a VIK je Vladi KS zauzvrat ustupio pet stanova na Terezijama!? Riječ je o stanovima u zgradi koja se nalazi neposredno uz sjedište VIK-a na Terezijma a spisak stanara istaknut na interfonu pored ulaznih vrata zgrade potvrđuje priču od prije deceniju. Osim pomenutog Ganibegovića, u ovoj zgradi stan ima i tadašnji zastupnik SDA u kantonalnoj Skupštini, dr. Ismet Gavrankapetanović. U međuvremenu je, u zgradi otvorio i privatnu zdravstvenu ordinaciju. Kupovina stana u ovoj zgradi je omogućena i nekadašnjoj kantonalnoj ministrici nakon čije smrti nije poznato ko je stan naslijedio. Nikada nam iz kantonalnih stručnih službi nije stigao odgovor na pitanje ko su korisnici preostala dva stana a neka od polja na interfonu predviđena za imena i danas su prazna. Ali stanovi, pouzdno znamo, nisu.

(Zurnal.info)