Prema navodima više izvora Žurnala, bivši direktor UIO Kemal Čaušević je nakon hapšenja sa Tužilaštvom BiH potpisao sporazum o saradnji. Potpisanim sporazumom je bilo predviđeno da protiv njega budu podignute dvije optužnice, da bi potom za svaku pojedinačno dobio po godinu dana zatvorske kazne. U praksi to znači da je te kazne Čaušević mogao zamjeniti novčanom, 100 KM po danu zatvora. Zauzvrat je pristao svjedočiti u predmetima protiv Dragana Čovića, Nikole Špirića, Sulejmana Tihića (koji je tada bio živ) te drugih političkih funkionera koji su s njim učestvovali u koruptivnim djelima.
Nakon hapšenja juna 2014. godine i produženja jednomjesečnog pritvora, Čaušević odlučuje dati iskaz kojim optužuje niz političara, misleći da će ga to spasiti od daljeg procesuiranja. No, sporazum o saradnji bi imao smisla, da je istraga protiv navedenih i pokrenuta, odnosno da su otvoreni predmeti. Sada taj sporazum ne obavezuje Tužilaštvo. Čauševićev iskaz ne bi bio iskoristiv, jer bi se tretiralo da je zbog sporazuma bio motiviran da tako priča.
Optužnica za 10 godina zatvora
Žurnalovi izvori uvjeravaju da će skora optužnica protiv Čauševića sadržavati najmanje dvije tačke, jednu zbog nezakonitog posredovanja sa koruptivnim djelom i druga za zloupotrebu položaja i ovlasti, odnosno prekomjerno nezakonito zapošljavanje. Kako će se optužnica u cjelini odnositi na organizovani kriminal, Čauševiću prijeti desetogodišnja zatvorska kazna, što je u konačnici i namjera tužilaštva. Svakako ne treba zanemariti ni reakciju odbrane Kemala Čauševića, koja će insistirati da se primjene odredbe sporazuma o saradnji, kojeg sada tužilaštvo ne priznaje.
Jedna od stavki sporazuma bila je i da Čauševićev iskaz ne dospije u javnost. No, u martu 2015, kako navodi izvor Žurnala blizak Tužilaštvu BiH, tadašnji glavni tužilac Goran Salihović putem Bakira Alispahića izvještaj plasira medijima.
„Salihović je na taj način otvorio mogućnost da doslovno trguje predmetom sa političarima navedenim u iskazu, pogotovo SNSD-a i HDZ-a i to je bio njegov motiv,“ navodi naš izvor.
Goran Salihović je sada prošlost. Slijedi optužnica protiv Kemala Čauševića, kojom će njegov iskaz ostati „mrtvo slovo na papiru“, a on može biti osuđen.
Sporno svjedočenje Anesa Sadikovića
Pored Kemala Čauševića, jedan od optuženih iz predmeta Pandora trebao bi biti i pomoćnik direktora Sektora za carine UIO Zdravko Cvjetinović. Cvjetinovića u stvari označavaju organizatorom uspostavljanja mreže unutar UIO putem koje su nezakonito uvoženi tekstil, automobili i druga roba, a dio novca kojim su podmićivani Cvjetinović i carinici proslijeđivan je navodno SNSD-u.
Trenutno je u svemu najvažnije kakva će uloga biti još jednog potencijalnog optuženika u ovom predmetu - Anesa Sadikovića. Tu se unekoliko razlikuju navodi izvora Žurnala. Dok jedni uvjeravaju da je Čaušević priznao uzimanje mita od Sadikovića, drugi tvrde da takvo priznanje ne postoji. Isto tako je različit stav o informaciji da je Sadiković priznao davanje mita Čauševiću.
Ono što je neupitno, tvrde naši izvori, jeste da tužilac Dubravko Čampara itekako želi Sadikovića za svjedoka protiv Čauševića, no istovremeno mu ne nudi bilo kakve olakšice. Sadiković ima problem jer je nedavno optužen za organizovani kriminal u predmetu „Boss“ i prijeti mu zatvorska kazna do 10 godina zatvora. No, tužilaštvo tvrdi da ne može „trgovati“ kaznom u jednom, za djela iz predmeta drugog tužioca.
Ako je bilo davanja novca Čauševiću i Cvjetinoviću, ostaje pitanje ko je davao novac, Anes ili njegov otac Kasim Sadiković, koji je i na papiru bio vlasnik, ali i praktično upravljao svim poslovima porodične firme koja se bavila uvozom tekstila iz Turske i Kine.
Pandorina kutija može još jednom biti otvorena
Nakon podizanja optužnice protiv Čauševića, Cvjetinovića i ostalih postoje nagovještaji da bi oni, uključujući i Sadikovića, lično ili putem advokata javnosti predstavili još neka zakulisna dešavanja tokom istražnog postupka, a koja su u konačnici imala za cilj zaštitu stranačkih lidera i funkcionera. Tako bi eventualno još jednom bila otvorena „Pandorina kutija“ o sprezi političara, te korupcije osoba iz pravosuđa i državnih institucija, što je objašnjeno u istoimenom Žurnalovom filmu.
„Ja samo mogu kazati da je ovo jedan od najsretnijih trenutaka u mom životu.“
Rečenicu, koja najbolje oslikava njegovu osionu narav, izgovorio je Čaušević u trenutku dok ga uhapšenog i vezanog vode dva specijalca SIPE. Sedam godina rukovođenja UIO očito su mu stvorila predodžbu da je nedodirljiv. Bio je na usluzi raznim političkim opcijama, odnosno vlasnicima firmi kojima su pokrovitelji bili stranački lideri. Mislio je da oni strahuju od njegovog iskaza, ali sada sve ukazuje da mu spremaju dugogodišnju zatvorsku kaznu.
(zurnal.info)