Tajna ministarskog ormara: Ko je ukrao ugovor o prodaji Boske?

Ministar Gluhaković je 2015. godine objelodanio da je iz Vlade Republike Srpske nestao ugovor o prodaji banjalučke Robne kuće “Boska” beogradskom konzorcijumu “Delta-Zekstra”. Od tada do danas, ni Gluhaković niti bilo ko drugi iz Vlade RS, nisu odgovorili na ključno pitanje – šta se desilo sa spornim ugovorom i da li je on zaista “ispario” iz Ministarstva trgovine i turizma, kako je to tvrdio Gluhaković, ili je u pitanju neka druga, dosta prljavija igra?

Za navodnu krađu ugovora o privatizaciji RK “Boska” vođen je krivični postupak protiv Jugoslava Jovičića, koji je od 12. septembra 2012. do 14. marta 2013. godine obavljao dužnost savjetnika tadašnjeg ministra trgovine i turizma Bakira Ajanovića. Jovičić je bio optužen za krivično djelo “falsifikovanje ii uništavanje službene isprave”, ali je Okružno tužilaštvo Banjaluka u martu prošle godine donijelo naredbu o obustavljanju istrage protiv njega.

IZ RUKE U RUKU

Robna kuća “Boska” je u oktobru 2008. godine prodata konzorcijumu “Delta-Zekstra”, u vlasništvu beogradskih tajkuna Miroslava Miškovića i Dragana Đurića, za tri miliona evra.

Mišković je kasnije svoj udio u vlasništvu “Boske” prodao Đuriću. Ugovor je u ime Vlade potpisao tadašnji i sadašnji ministar trgovine Predrag Gluhaković.

Kupoprodajni ugovor nikada nije ispoštovan, odnosno kupac nije ispoštovao odredbe iz ugovora koje se odnose na ulaganja, zadržavanje radnika i zadržavanje pretežne djelatnosti. I pored kršenja, ugovor nikada nije raskinut, ali je proglašen nestalim. Notorno je i da Vlada RS nikada ugovor o prodaji “Boske” nije javno objavila, već je njegove odredbe, štetne po RS, čuvala kao “zmija noge”.
 
Dokumenti koji su u posjedu Žurnala svjedoče da je, prema ministru Predragu Gluhakoviću, jedino on od svih ministara trgovine i turizma imao prilike da vidi  ugovor o prodaji “Biske”. Sve ostalo je usmeno predanje o ormariću u njegovom kabinetu i tajnom ugovoru o prodaji “Boske”, pohranjenom u tom ormariću.

U “slučaju Jovičić” saslušan je i ministar Gluhaković koji je, prema službenoj zabilješki, izjavio da je nakon što je u ime Vlade RS potpisao ugovor o prodaji “Boske” jedan primjerak originalnog ugovora “pohranio u ormar svog kabineta, koji je bio pod ključem”. Dalje je naveo da je svoju nasljednicu na čelu resora, Goranu Zlatković, prilikom primopredaje dužnosti, upoznao da se “ugovor nalazi u ormaru”.

Zlatkovićeva, koja je takođe saslušana povodom ovog slučaja, izjavila je da joj je prilikom stupanja na dužnost, njen prethodnik, ministar Gluhaković, rekao da se “ugovor nalazi u njegovom kabinetu i pokazao joj ormar u kojem se ugovor navodno nalazi, ali da nije bilo ništa zapisnički konstatovano, jer nije bilo potrebe da se išta konstatuje”.

Zlatković je bila ministarka trgovine i turizma u Vladi Aleksandra Džombića, izabranoj u decembru 2010. godine, a kada je došao kraj njenog mandata, u oktobru 2012. godine, ponovo se pojavilo usmeno predanje o spornom ugovoru i ormariću.

PRIMOPREDAJA ORMARA

Ona je, kako je navela tokom saslušanja, svom nasljedniku Bakiru Ajanoviću “usmeno prenijela gdje se ugovor nalazi i pokazala mu ormar”. Zlatkovićeva je navela da nije obraćala pažnju na ugovor, smatrajući prodaju RK “Boska” završenim predmetom.

Međutim, prema dokumentu koji je u posjedu Žurnala, jasno je da je u vrijeme ministarskog mandata Zlatkovićeve, u službenim prostorijama Ministarstva trgovine i turizma sačinjen zapisnik o primopredaji dokumentacije po predmetu RK “Boska”. Dokumentaciju, medju kojima je i sporni ugovor, pomoćnici ministra trgovine i turizma Dušanki Tegeltiji predala je pravnica u Ministarstvu Irena Kisić.

To znači da Zlatkovićeva tokom saslušanja nije govorila istinu, što potvrđuje i činjenica da je bilo više od deset njenih obraćanja Vladi RS i Narodnoj skupštini RS o postupanju po ugovoru o prodaji “Boske”.

Uz to, Irena Kisić je u svom iskazu navela da je u aprilu 2012. godine svojim očima vidjela da je ugovor izvađen iz ormarića u kabinetu ministarke Zlatković, da je kopiran jedan primjerak, radi podizanja tužbe protiv kupca zbog naplate štete, te da je ugovor potom, u prisustvu Zlatkovićeve, vraćen u ormar.

Usmeno predanje o ugovoru i ormariću prekinula je ministarka trgovine i turizma Maida Ibrišagić-Hrstić. Gluhaković je tokom saslušanja rekao da tokom 2014. godine, kada je od Ibrišagić-Hrstić ponovo preuzeo dužnost ministra trgovine, “nije dobio usmeno saznanje da li se ugovor nalazi na mjestu na kojem ga je on ostavio”. Nakon nekog vremana, dodao je, u potrazi za nekom  dokumentacijom, otvorio je ormar u svom kabinetu, a onda je uslijedio šok.

MISTERIJA SE NASTAVLJA

Ormar je bio prazan, a sva dokumentacija, uključujući i ugovor o prodaji “Boske”, nestala je. Gluhaković se našao u čudu, ali se brzo pribrao i zaključio da je ugovor neko iznio iz ormara i kabineta.

Navodno se raspitao i saznao kako je u vrijeme ministrovanja Bakira Ajanovića dokumentacija iz kabineta ministra iznesena u kancelariju njegovog savjetnika Jugoslava Jovićiča koji je, naveo je Gluhaković, danima stajao kod aparata, kopirajući i uništavajući dokumentaciju. Gluhaković je posumnjao da je Jovičić uništio i ugovor o prodaji “Boske”, pa je protiv njega podnio krivičnu prijavu.
Na kraju, Tužilaštvo je zbog nedostatka dokaza obustavilo istragu protiv Jovičića.

Potpuno je besmislena Gluhakovićeva tvrdnja da je Jovičić uništio ugovor, jer za to nije imao apsolutno nikakav motiv. Dapače, motiv da sakrije štetni ugovor o prodaji RK “Boska” imao je upravo Gluhaković, koji ga je potpisao u ime Vlade RS.

Nema sumnje, da je slučaj protiv Jovičića bio klasična namještaljka, kako bi se skrenula pažnja javnosti sa nestanka štetnog ugovora, ali i mjenica koje je vlada RS trebala da naplati od firme “Zekstra”, jer Đurićeva firma nije ispunila obaveze iz kopoprodajnog ugovora.

(zurnal.info)