Analiza
POSJETA ĐINPINGA I GLAS PROTIV REZOLUCIJE: Odriče li se Srbija evropske budućnosti i kako to može utjecati na BiH?
Dok određeni ekonomski analitičari i političari, vodeći se egzaktnim podacima, upozoravaju da Srbija sve više klizi ka dužničkom ropstvu prema Kini, a taj put očito žele slijediti i iz bh. entiteta Republika Srpska, vlasti za to, utisak je, ne mare previše. A možda je upravo to i cijena „čeličnog prijateljstva“ srpskog i kineskog naroda koje se sve češće spominje…
Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Ukupno 19 država glasalo je protiv usvajanja rezolucije, a jedna od njih bila je i Narodna Republika Kina.
Fu Cong, stalni predstavnik Kine pri UN-u, u obrazloženju te odluke je, između ostalog, istakao da dokument nije u skladu s osnovnim načelima UN-a, da izaziva podjele u BiH i regiji, pozvao je sve etničke grupe u BiH da postignu saglasnost o velikim pitanjima…
„Nemamo izbora nego da glasamo protiv“, naglasio je Fu Cong, uopće se ne obazirući na kontinuirano negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca u BiH i regiji.
Ovakav potez kineskih predstavnika pri UN-u već je ranije najavio srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić:
„Skoro da sam siguran da će naši kineski prijatelji biti protiv prvi put i to je od ogromnog značaja“, kazao je nedavno Vučić, istakavši kako je u Beogradu lično razgovarao s kineskim predsjednikom Si Đinpingom o tome.
Glasanjem protiv rezolucije, Kina je još jednom dala do znanja na koji način se želi pozicionirati u regiji Zapadnog Balkana. Podsjetimo, ranije se, u vrijeme dok se raspravljalo o visokom predstavniku za BiH Christianu Schmidtu, Kina pridružila Rusiji, te su ove dvije države predložile Vijeću sigurnosti UN-a rezoluciju kojom bi se oduzele bonske ovlasti visokom predstavniku i kojom bi se mandat Christiana Schmidta ograničio do 31. jula 2022. godine. Vijeće sigurnosti odbacilo je ovu rezoluciju.
Osim toga, kada je ruskim glasom „protiv“ oborena rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a o osudi genocida u Srebrenici, Kina je bila – suzdržana.
REZULTATI POSJETE KINESKOG PREDSJEDNIKA SRBIJI
Vrlo simptomatično je i to što je nedavno kineski lider Si Đinping, u sklopu evropske turneje, posjetio Francusku, Mađarsku i – Srbiju. Tom prilikom su Vučić i Đinping potpisali Zajedničku izjavu o produbljivanju i podizanju sveuobuhvatnog strateškog partnerstva i izgradnji zajednice Srbije i Kine sa zajedničkom budućnošću u novoj eri, a potpisano je i 28 dokumenata o saradnji između dvije države.
U određenim krugovima u Srbiji, zaključeni dokumenti tumače se kao skretanje Srbije s EU puta.
„Zvanično odricanje Srbije od evropske budućnosti“, ustvrdio je advokat Čedomir Stojković na društvenoj mreži X, kasnije dodajući: „Ovo uopšte nisu gluposti već ozbiljna geopolitička problematika zbog koje ćemo patiti decenijama.“
ŠTA POKAZUJU ANALIZEKineski utjecaj udaljava zemlje Zapadnog Balkana od Evropske unije
Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik prisustvovao je svečanom ručku u Beogradu, koji je organiziran u čast kineskog predsjednika. Tom prilikom je kazao da mu je to predstavljalo veliko zadovoljstvo.
„Obradovalo me ono što je, obraćajući se svima nama, (Si Đinping, op.a) rekao da Srbija i srpski narod, kroz međunarodne, multilateralne organizacije poput UN-a, mogu da računaju na potpunu podršku Narodne Republike Kine“, kazao je Dodik nakon svečanog ručka.
Novinar iz Beograda Tomislav Marković za Žurnal odgovara na pitanje da li se, i u kojoj mjeri, ova posjeta kineskog predsjednika Srbiji, te potpisani dokumenti, mogu odnositi i na Bosnu i Hercegovinu.
„Aleksandar Vučić stalno naglašava bliskost sa Republikom Srpskom, mnogi političari posmatraju RS kao ekstenziju Srbije, kao ratni plijen, srpsku zemlju na privremenom boravku u inostranstvu, pa je sasvim moguće da se zajednička budućnost Srbije i Kine pomalo odnosi i na Republiku Srpsku, odnosno na BiH. Dodik nastoji da od Kine dobije kredite kako bi otplatio dugove RS. Saradnja RS i Kine će lakše ići nakon učvršćivanja veza i potpisivanja izjave o sveobuhvatnom partnerstvu između Srbije i Kine“, ističe Marković.
Kinesko glasanje protiv rezolucije moglo bi još više približiti Kinu i Srbiju, a posredno i Republiku Srpsku, odnosno još više ojačati njihove odnose. Tomislav Marković ocjenjuje saradnju s Kinom, u političkom smislu, pogubnom:
„Prije nekoliko godina je Srpska napredna stranka poslala svoju delegaciju u Kinu, pa su se potom hvalili kako imaju mnogo toga da nauče od tamošnje Komunističke partije. Očigledno je autoritarni jednopartijski sistem vladanja, bez ikakve kontrole, ideal ovdašnje političke nomenklature.“
KINESKA EKONOMSKA PENETRACIJA
Pozadina ovakvih političkih odnosa mogla bi se tražiti u ekonomskim aktivnostima, a brojni analitičari se slažu da je utjecaj Kine na prostoru Zapadnog Balkana fokusiran uglavnom na ekonomski utjecaj.
Srbija je već odavno, a bh. entitet Republika Srpska u prethodnih nekoliko godina, širom otvorila vrata kineskim firmama i kreditima. Sve češće se kineskim firmama i kreditorima daje prednost u odnosu na, primjerice, Svjetsku banku, EBRD, MMF…
Uzmimo za primjer projekat rekonstrukcije puta između Foče i Šćepan Polja. Prvobitno je EBRD trebao finansirati ovaj projekat, te su izvršene i određene radnje u smislu pripreme dokumentacije.
Međutim, nedavno je premijer bh. entiteta Republika Srpska Radovan Višković saopćio kako je krajem februara s predstavnicima kineske kompanije CRBC (China Road and Bridge Corporation) potpisan memorandum o rekonstrukciji dijela magistralnog puta Foča-Šćepan Polje, vrijedan oko 100 miliona eura, a kojim je planirana izgradnja 15 kilometara puta. Dodao je i kako je dogovoreno da zajedno pregovaraju s kineskom Exim bankom, koja bi trebala osigurati finansijska sredstva.
Ovo je samo još jedan primjer poslovanja entitetskih vlasti s kineskim firmama, gdje se detalji dogovaraju na netransparentan način, bez raspisivanja tendera.
O brojnim drugim kineskim projektima smo u prethodnom periodu detaljno pisali. Kratko podsjetimo da su kineske investicije i krediti u BiH primarno namijenjeni za sektore transporta, energetike i metala, a često su praćeni kontroverzama, sumnjama na korupciju i pogodovanje, netransparentnošću, kašnjenjima, negodovanjem aktivista… Bitno je naglasiti kako je uglavnom riječ o klasičnom uzimanju kredita koje će platiti poreski obveznici, a rjeđe klasičnim investicijama.
Zašto raste Dodikova nervozaKinezi traže državnu imovinu kao zalog poslovanja u RS
KINEZI U BIHEkonomski interes i(li) strateško pozicioniranje u regiji?
S obzirom na to da je Kina puno više i duže prisutna u Srbiji, nego u BiH, Tomislava Markovića smo pitali šta to BiH može naučiti iz primjera Srbije.
On naglašava da bliski odnosi s Kinom u sebi kriju brojne opasnosti, te i on ističe da suštinski nije riječ o investicijama, već o kreditima.
„Srbija je pozajmila ogroman novac od Kine i nastavlja da se zadužuje. Krediti se uzimaju pod netransparentnim uslovima, tako da građani Srbije zapravo ne znaju tačno ni koliko su zaduženi, ni s kojom kamatom, ni koliko će decenija otplaćivati pozajmljene pare. Jedino je izvjesno da su uslovi daleko nepovoljniji nego oni kod međunarodnih finansijskih institucija. Prema nekim procjenama, Srbija je za proteklih 15-ak godina uzela kredite od Kine u iznosu od oko 17 milijardi eura. Tako je Srbija sebe praktično dovela u položaj ekonomske zavisnosti od Kine“, kaže Marković, dodajući da se novac od kineskih kredita uglavnom koristi za velike infrastrukture projekte, primjerice za gradnju puteva:
„Samo što onda kilometar takvog autoputa košta i po nekoliko puta više nego kad bismo kredit uzeli od Evropske investicione banke ili od Međunarodne banke za obnovu i razvoj. Takva diskrepancija u cijenama izaziva sumnju da dio tog novca odlazi u privatne džepove i služi kao izvor korupcije.“
Budućnost SrbijeRuska gubernija ili kineska kolonija?
Marković je ukazao i na veliki vanjsko-trgovinski deficit, jer je uvoz iz Kine veći deset puta u odnosu na izvoz u Kinu, te je upozorio i na to da se kineske kompanije ne pridržavaju važećih ekoloških standarda, u šta su se uvjerili mještani Bora i Zrenjanina, a da vlasti kineskim partnerima gledaju kroz prste.
Na konstatacije vlasti u Srbiji da saradnja s Kinezima ima brojne pozitivne efekte, odgovara: „Moglo bi se reći da saradnja s Kinom ima neke pozitivne ekonomske efekte, jer se otvaraju nova radna mesta u Srbiji, ljudi se zapošljavaju, primaju plate, ali to bi se desilo i da je novac pozajmljen od međunarodnih institucija ili da su investicije stigle iz neke evropske zemlje.“
Dok određeni ekonomski analitičari i političari, vodeći se egzaktnim podacima, upozoravaju da Srbija sve više klizi ka dužničkom ropstvu prema Kini, a taj put očito žele slijediti i iz bh. entiteta Republika Srpska, vlasti za to, utisak je, ne mare previše. A možda je upravo to i cijena „čeličnog prijateljstva“ srpskog i kineskog naroda koje se sve češće spominje…
(zurnal.info)
