Istražujemo
Zašto raste Dodikova nervoza: Kinezi traže državnu imovinu kao zalog poslovanja u RS
Ministar energetike i rudarstva RS Petar Đokić nedavno će ocijeniti nekorektnim zahtjeve kineskih firmi, koje su dostavile ponude za izgradnju hidroelektrane Buk Bijela, za odgovorima u vezi sa sporovima koji se vode pred Ustavnim sudom BiH i UNESCO-om. Međutim, ovakav potez je očekivan, jer je poslovna logika Kineza većinom ista – kao kolateral traže državnu imovinu sa „čistim“ papirima. Žurnalovi sagovornici analiziraju kakav je kineski interes u BiH i regiji, da li je Kina politički akter na ovim prostorima, zašto je sporan korozivni kineski kapital i kako netransparentnost stvara određenu dozu sumnje i nepovjerenja.
Krajem prošle godine objavljeno je kako su kineske firme, koje su dostavile ponude za izgradnju hidroelektrane Buk Bijela, zatražile dodatne garancije od Vlade bh. entiteta Republika Srpska kako bi potpisale ugovor za ovaj projekat vrijedan 250 miliona eura. Kao razlog su naveli sporove koji se o ovoj hidroelektrani vode pred Ustavnim sudom BiH i UNESCO-om.
Podsjetimo, riječ je o zajedničkom projektu Elektroprivrede Srbije i Elektroprivrede Republike Srpske, a hidroelektranu bi prema sistemu „ključ u ruke“ trebalo da gradi jedna od tri kineske kompanije koje su prije nekoliko mjeseci dostavile ponude – Dongfang Electric Corporation, Power China i Energy China.
Iako odluka o izvođaču još nije donesena, ono što se zna jeste da bi firma koja bude izabrana za izvođača trebala da osigura i finansiranje, dok će za vraćanje kredita garantovati vlade RS (49%) i Srbije (51%).
Ministar energetike i rudarstva RS Petar Đokić potvrdio je ranije za portal CAPITAL da su navedene kineske firme tražile odgovore u vezi sa sporovima koji se vode pred Ustavnim sudom i UNESCO-om, a ministar Đokić je njihov zahtjev ocijenio – nekorektnim:
„Kinezi su željeli da imaju jasan odgovor na ta dva pitanja. Međutim, to nisu korektna pitanja sa njihove strane jer oni nisu investitor. Rekao sam im da što se tiče Ustavnog suda ne možemo dati garanciju jer mi nemamo tu nadležnost.“
Bez obzira na stavove vladajuće strukture u ovom bh. entitetu da Ustavni sud BiH nema nadležnost da odlučuje o ovom pitanju, kineski partneri očekivano ne mare previše za tim. U suštini, poslovna logika kineskih firmi i kreditora, bilo gdje da posluju, je više ili manje ista.
„Mislim da kineski investitori, a inače kineska kreditna politika je takva, uglavnom insistiraju na državnoj imovini i zbog toga je možda to aktuelna tema postala u Bosni i Hercegovini u posljednjih nekoliko godina. Nismo ranije imali toliko interesovanja. Zašto? Jer se ta imovina de facto koristi, ali pitanje vlasništva nad tom imovinom se vjerovatno veže za potencijal kreditnog zaduženja, u ovom slučaju konkretno entiteta Republika Srpska, ali i nekih drugih nivoa vlasti“, kaže za Žurnal Admir Čavalić, ekonomski analitičar i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH.
S obzirom na spor koji se vodi pred Ustavnim sudom BiH, da je ovaj sud već ranije utvrdio da se vode kao javna dobra smatraju državnom imovinom, te da bi odluke u vezi s državnom imovinom trebale da se donose na nivou države BiH, teško je očekivati da će kineski partneri pristati ući u cijeli projekat bez odgovarajućih garancija.
Dok drugi kreditori, poput MMF-a i Svjetske banke, obično traže ispunjavanje određenih uvjeta, implementaciju određenih reformi, a što može čak značiti i uvođenje novog nameta poput akciza, Kinezima to obično nije bitno. Oni kao kolateral najčešće traže vrijednu državnu imovinu, a s obzirom na to da pitanje državne imovine u BiH i dalje nije riješeno, bit će vrlo zanimljivo pratiti hoće li kineski partneri ući u cijeli ovaj projekat i, što je još važnije, kakve će garancije dobiti.
KOROZIVNI KINESKI KAPITAL
Da se bh. entitet Republika Srpska nalazi u sve težoj ekonomskoj situaciji nije nikakva tajna, uprkos tome što predsjednik ovog entiteta Milorad Dodik i premijer Radovan Višković to često demantuju. Sve češća i sve veća zaduživanja, prodaje obveznica, nizak nivo stranih investicija, činjenica da zapadne zemlje suspenduju finansiranje ranije odobrenih projekata zbog Dodikove secesionističke politike… samo su neki od jasnih pokazatelja u kakvom se stanju nalazi ekonomija Republike Srpske.
U takvoj situaciji, ne čudi da su se vlasti ovog entiteta okrenule kineskim partnerima. Štaviše, kineske firme u ovom trenutku praktično nemaju konkurenciju na velikim gradilištima u Republici Srpskoj, a najavljuju se još neki projekti u kojima bi glavnu riječ trebale voditi kineske kompanije.
Krajem novembra 2023. u Banjoj Luci je održan sastanak entitetskog predsjednika Milorada Dodika i premijera Radovana Viškovića, te njihovih saradnika, s predstavnicima kineske kompanije Shandong Hi-Speed International, a u vezi s najavljenom izgradnjom brze ceste Bijeljina-Sokolac. Prema dostupnim informacijama, brza cesta bi bila duga oko 160 kilometara, a vrijednost radova je čak oko tri milijarde maraka.
Iako je javnost ostala uskraćena za detaljnije informacije o ovom projektu, jasno je da političko vodstvo Republike Srpske, s politikom kakvu provode, ne može isfinansirati izgradnju, niti može računati na kreditna sredstva najpoželjnijih finansijskih institucija poput MMF-a i Svjetske banke.
Stoga se okreću Kinezima koji imaju novac i kojeg su spremni uložiti. Onda kada u svome tome pronađu svoj interes. A koji je kineski interes na ovim prostorima, ili konkretno u Bosni i Hercegovini, pitali smo dekana Fakulteta političkih nauka UNSA, prof. dr. Seada Turčala.
„Ako gledamo odnos Kine i regije, Kina je suštinski prevelika da bi joj bio isključivi fokus na implementaciji nekih strateških interesa u regiji. Ona zapravo regiju više koristi kao neku polugu svog utjecaja, svog upliva u prostor koji je blizak regiji, a to je prostor Evropske unije. Mislim da u velikoj mjeri čak i shvata da će ove zemlje vrlo dugo ulaziti u Evropsku uniju, a da će istovremeno možda postati dio zajedničkog ekonomskog prostora s Evropskom unijom, što bi joj zapravo onda omogućilo da plasira svoje proizvode, usluge i sve drugo na evropsko tržište“, ističe on, podcrtavajući da Kina svoju geopolitiku gradi ne regionalno, nego globalno, upravo kroz tu vrstu ekonomskog utjecaja.
Kada je riječ o djelovanju Kine kao političkog aktera, Turčalo tvrdi da je ova zemlja uvijek pokušavala vršiti neku vrstu balansiranja, da je pokušavala biti neutralni akter, bez neke posebne pristrasnosti. Ipak, za Turčala je simptomatično ponašanje kineskih predstavnika pri UN-u, kada se Kina pridružila Rusiji i kada su ove dvije države predložile Vijeću sigurnosti UN-a rezoluciju kojom bi se oduzele bonske ovlasti visokom predstavniku i kojom bi se mandat Christiana Schmidta ograničio do 31. jula 2022. godine. Vijeće sigurnosti odbacilo je ovu rezoluciju.
“Ja bih se opet vratio na stav prema visokom predstavniku. Meni je on bio vrlo znakovit jer je zapravo korespondirao sa stavovima političkih opcija u entitetu Republika Srpska, koje imaju secesionistički diskurs, ako ne i namjere. I to je neobično za Kinu, budući da je Kina, zbog svoje politike „jedne Kine“, uglavnom apsolutno protiv separatističkih, secesionističkih pokreta u bilo kojem dijelu svijeta. Zbog svoje unutrašnje politike, na favorizira takve pokrete. Razlog zbog čega je Kina dala tu izjavu možda ima neke dublje uzroke, u nekim našim diplomatskih ponašanjima, ali to bi mogla biti jedna tačka s koje bismo mogli, možda, postavljati neke hipotetičke okvire, da li bi u nekom trenutku ona zaista mogla da se pojavi kao politički akter. Ali nemamo dovoljno ulaznih podataka da bi sad mogli komparirati Kinu s nekim drugim vanjskim akterima“, kaže Turčalo.
On zaključuje da štetnim doživljava kineski utjecaj u ekonomskom sektoru, u dijelu koji se odnosi, kako ističe, na korozivni kapital. S druge strane, Admir Čavalić podsjeća da se kineske investicije u regiji uglavnom vežu za infrastrukturne i energetske projekte. Naglašava da su kineske investicije, kao takve, dobrodošle, jer BiH ima izrazitu potrebu za kapitalom, ali da je njegova glavna zamjerka zapravo netransparentnost dosadašnjih kineskih poslova u BiH.
„Dakle, per se kineske investicije nisu loše. One su dobrodošle i trebaju biti dobrodošle kao svake druge ekonomske investicije. Međutim, obilježja koja se odnose na netransparentnost, zatvorenost ugovora, nemogućnost da npr. mediji ili šira javnost imaju jasne uvide u vezi navedenog… stvaraju određenu dozu sumnje, nepovjerenja i slično.“
Žurnal je ranije detaljno pisao o ovoj problematici. Podsjetimo kratko da iz godine u godinu kineske investicije i krediti u BiH rastu, te da ove unosne poslove karakterišu kontroverze, sumnje na korupciju i pogodovanje, netransparentnost, kašnjenja, negodovanje aktivista, propali projekti…
Osim toga, pisali smo da je malo konkretnih dokaza o malignom kineskom utjecaju, ali da druge analize i istraživanja pokazuju kako su kineska ekonomska ulaganja isprepletena s politikom, te da njihova netransparentnost podstiče ionako proširenu korupciju u državi.
KINEZI U BIHEkonomski interes i(li) strateško pozicioniranje u regiji?
Za Admira Čavalića neupitno je da cijela regija treba kapital, ali da taj kapital treba da dođe na transparentan i proceduralan način, kako i dolikuje poslovanju unutar evropskih zemalja.
„Da kineske investicije pospješuju domaću korupciju, teško je to kazati, zato što nemamo jasnih dokaza. Međutim, da idu korak s domaćom korupcijom, to možemo kazati. Dakle, ne rade ništa kako bi se smanjilo učešće korupcije u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama Zapadnog Balkana“, govori on.
A poslovna logika kineskih partnera, gdje skoro uvijek traže da se zaključeni višemilionski ugovori ne objelodane javnosti, često ide na ruku bh. političarima, institucijama, preduzećima, jer tajnost tih ugovora širom otvara vrata koruptivnim aktivnostima, što je jedna od osnovnih odlika poslovanja javnih organa u BiH.
(zurnal.info)
