KUPEK: Granica je zatvorena!

Novu KUPEK sezonu otvorili smo pričom o zatvaranju. U danu kad je Mađarska i konačno zatvorila svoje granice za izbjeglice pričali smo o izložbi, odnosno dokumentima koji nose naslov "Granica je zatvorena".

Izložba je u subotu 12.09.2015. otvorena u beogradskom Muzeju afričke umetnosti, a koji dan kasnije mi smo ugostili autore.

Prošli su mjeseci od posljednje onosezonske KUPEK epizode. Dugo, toplo ljeto je bilo pred nama baš kao i desetine hiljada izbjeglica. U međuvremenu nam se druga kuća “Opservatorijum” zatvorila i KUPEK je ponovo ostao bez krova na glavom. Sudbina, što li? Jednom izbjeglice, uvijek izbjeglice.

Mi smo se ipak nekako snašli, iskoristili prijateljske veze sa družinom iz Centra za kulturnu dekontaminaciju i našli krov nad glavom.
Nisu svi takve sreće. O njima je i ova priča.

U javnosti su se priče o azilantima prvi put pojavile prije tri do četiri godine. Prvo kao kuriozitet, a onda i kao prijetnja jer je sve veći bio broj onih koji su izražavali nezadovoljstvo njihovim postojanjem i trenutnim smještanjem u neki od prihvatnih centara – Bogovađa i Banja Koviljača. U osnovi svakog rasizma je neznanje čega je ovdje na pretek, ali bilo je tu i zavisti jer su pojedinci jako dobro živjeli na muci azilanata. A nisu baš svi imali za iznajmiti smještaj, nisu svi taksisti, niti imaju kombi...

Tih dana, prije nešto više od dvije godine ekipa umjetnika uputila se u Bogovađu ne bi li azilantima “učinili život zanimljivijim”, kako kaže Đorđe Balzamović iz ŠKART kolektiva. Koliko su u tome uspjeli nismo sigurni, ali se svakako desilo obrnuto, a sve to je i predstavljeno u radu zvanom “Granica je zatvorena”. Dokumenti koji su tamo predstavljeni rad su tražioca azila u Srbiji, a sve je artikulisao autorski tim: Snežana Skoko, Ivana Bogićević Leko, Luka Knežević Strika (Belgrade Raw Collective), kolektiv Škart: Đorđe Balmazović i Dragan Protić - Prota.

Sa autorima ove izložbe ćakulali smo u ovom KUPEK-u. Kakva su njihova iskustva u radu sa azilantima, koliko smo sami podložni predrasudama, o čemu sanjaju, čemu se nadaju ali i o odnosu građana i države Srbije...Svega smo se pomalo dotakli i na kraju zaključili da bi ostanak azilanata mogao samo doprineti raznovrsnosti u svakom pogledu.

A da bi do toga došlo valja nam raditi i činiti sitne korake koji će dovesti do boljeg razumijevanja problema i do poštovanja svega onoga što su azilanti prošli do pauze koju uglavnom načine na ovim našim prostorima. Ovaj rad je upravo to. Korak ka razumijevanju i korak ka sagledavanju nas samih kroz njihovu muku.

Sjajne goste i sjajnu priču začinili smo i sjajnom muzikom, uglavnom sa Bliskog Istoka, ali i sjevera Afrike. Tako smo i mi napravili mali iskorak, a na vama je da poslušate KUPEK # 131!

(zurnal.info)