OBNOVA MOSTARA: Ljudi vjeruju da će prije umrijeti nego se useliti u svoje domove

Prema statističkim podacima Unije za održivi povratak BiH Mostar je grad koji je pretrpio najviše razaranja u proteklom ratu u BiH. Danas, 20 i više godina nakon svih nemilih dešavanja, slike Mostara nisu znantno ljepše. Nedavno me u Mostaru jedan turista upitao „What is this building?“ „Is it a museum?“. Pitao me za zgradu „Razvitka“, koja je po ukrasima još uvijek specifična građevina. Objasnila sam mu kako to nije muzej, te da ne pokušava ući unutra. Začuđeno me pogledao i kazao da mu nije jasno da je zgrada ovakvih ukrasa, a koja se nalazi u centru grada, u ovakvom stanju.

Propadanje "Razvitka"

„Razvitak“ je bio stambeni i prodajni objekat, kojeg se Mostarci i danas rado sjećaju. Mnoge priče vodile su se oko njegove obnove još od početka 2000. godine. Spomenuti objekat imao je 64 stana, a od tog broja preostala su 52 stanara koja se nalaze u Mostaru i čekaju povrat svoje imovine. U ranijem razgovoru sa Ismetom Popovcem, jednim od bivših stanara „Razvitka“, saznali smo da on zajedno sa ostalim stanarima godinama pokušava pronaći rješenje za njihovo stambeno pitanje:
- Niko nas nije kontaktirao niti pokušao pomoći kako bi se pokrenula obnova. Obraćali smo se mnogim organizacijama, gradskim vlastima, ali kao što se može vidjeti ništa nije urađeno. Mi stanari „Razvitka“ tražili smo da se zgrada obnovi onakvom kako je izgledala prije rata, međutim, svaki dan samo svjedočimo kako ona propada.
„Razvitak“ je samo jedna u nizu zgrada koja čeka obnovu. Prema podacima Unije za održivi povratak BiH u Mostaru je od proteklog rata pa sve do sada obnovljeno samo 150 stanova sa Muzičkom školom, s tim da još jedna zgrada nije predata korisnicima. Preostalo je još 1.200, kako stambenih tako i individualnih objekata koje je potrebno obnoviti. Enisa Bašić iz Udruženja raseljenih i izbjeglih „Moj dom“ iz Mostara, prijeratni je stanar zgrade „Razvitak“ a unutar udruženja vodi evidenciju o raseljenim osobama na području grada. U februaru se zajedno sa predstavnicima Unije za održivi povratak obratila medijima ističući da imaju evidentirane podnosioce zahtjeva koji su već u poodmakloj životnoj dobi.
- Podnosioci zahtjeva obnove stanova su većinom starije osobe, što je i normalno za očekivati. Ljudi vjeruju da će prije umrijeti nego se useliti. Za obnovu zgrade „Razvitak“ je 1997. godine nastao spor, koji se 2001. našao na sudu. Dakle, došlo je do kupoprodaje parcele zgrade u poslovnom dijelu i okolnih ulica. Budući da je sve rađeno nezakonito i sa nevažećim kupoprodajnim ugovorom, uspješno je sve razjašnjeno. Konačna presuda izdata je 2014.  u kojoj je navedeno da se zgrada treba vratiti u prvobitno stanje. Katastar se nikada nije mijenjao ostao je isti.
Kada je 2001. pokrenuta kampanja obnove zgrada na Bulevaru i u Šantićevoj ulici 2001. i „Razvitak“ je bio uvršten u projekat, ali nije bilo konačne presude pa ga je gradonačelnik  zbog toga izbacio iz projekta. Nemamo velike saradnje sa gradom, s obzirom na to da se oni uvijek izvlače kako nema novca, niti Gradskog vijeća koje bi izglasalo projekte obnove.



Za obnovu „Razvitka“ potrebno je izdvojiti oko pet miliona KM, kaže Enisa Bašić. Dodaje da zbog velikog iznosa koji je potreban za obnovu, tražili su od grada da se barem započne sa radovima, čime bi se stanarima pružila mogućnost da sami završe sa rekonstrukcijama svojih stanova.
Mnogi građani koji čekaju obnove danas žive kao podstanari u Mostaru ili su izbjegli u druge države. Mirhunisa Zukić iz Unije za održivi povratak, obraćajući se nadležnim vlastima u Mostaru, navodi da je krajnji rok da se krene sa obnovama porušenih objekata na spomenutom području.
- Za obnovu je preostalo najviše objekata koji pripadaju građanima srpske nacionalnosti. Lokacije na kojima se objekti nalaze su gradsko područje, Sjeverni logor, Salakovac, Vrapčići, Bijelo Polje, Raštani, Hodbina, Bačevići i još nekoliko područja. Ovo su sve podaci evidentirani u Gradskoj upravi i neophodno je u narednom periodu izvršiti obnovu i vratiti objekte u vlasništvu stanara.

Iznevjerena obećanja

Mnogi objekti koji se vode kao obnovljeni samo su djelimično urađeni. Mirhunisa Zukić kaže da je u razgovoru sa stanarima dobila informacije kako je određen broj uspio osigurati donacije u iznosu od pet hiljada KM za obnovu stana, od raznih ministarstava, ali da većina nije bila te sreće.
Kome odgovara nepostojanje Gradskog vijeća
Još 2007. godine Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Vlada HNK, kao i vlade oba bh. entiteta potpisali su sporazum o zajedničkom udruživanju finansijskih sredstava za obnovu stambenih jedinica u centralnom dijelu Mostara. Gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić je 2008. godine tvrdio da je novac za obnovu svih zgrada osiguran.
Kasnije je tokom pojavljivanja u medijima davao izjave u kojima je kazao kako je sva priča puno obećavala ali da nema mogućnosti provesti je do kraja. Nije ovo prvi zaveden slučaj da je Bešlić davao obećanja svojim građanima koja nije u mogućnosti ispuniti.
Na svečanosti koju je organizovao u septembru 2018. godine, kada je za 8 do 12 stanara Mikačića kuće podijelio ključeve, kazao je da sa ovim činom zaključuje projekat koji je bio započet na svim nivoima vlasti. Tada je naveo kako je u projektu bilo osigurano 12 i po miliona KM na svim nivoima vlasti, te da je Grad Mostar participirao sa tri miliona. Još je dodao kako je grad morao dati dodatnih milion KM za neplanske troškove koji projektom nisu bili zavedeni. Kazao je da druga faza obnove nije osigurana, te kako nema novca za daljnju rekonstrukciju stanova u Mostaru. Država nema novca, tvrdi Bešlić.
Bilo je i ranijih pokušaja mnogih potencijalnih investitora da ulažu u Mostar kako bi obnovili porušene objekte. Zbog prevelike papirologije koju su morali ispunjavati prilikom podnošenja zahtjeva, kao i zbog administrativnih propisa koji su ih kočili u njihovom naumu, brzo bi izgubili volju, a zatim i odustajali.
Za svaki problem koji postoji u Mostaru ili kada bi se trebale poduzeti konkretne mjere da se on riješi, vladajuće strukture jednostavno nerad opravdavaju nepostojanjem Gradskog vijeća.  Tu rečenicu ne izgovara samo gradonačelnik, nego i ostale političke stranke koje su nadležne u Mostaru. Izbori nisu održani još od 2008. godine jer stranke ne mogu postići dogovor. U prošloj godini mnoge svečanosti koje su bile organizovane bilježile su posjete mnogih političkih predstavnika. Često smo u prvim redovima mogli vidjeti članove dvaju najutjecajnijih stranaka u Mostaru.
Sve dok u Mostaru ne budu održani lokalni izbori neće biti ni formirano Gradsko Vijeće. Građani zbog te činjenice ne mogu očekivati da će se krenuti sa rješevanjem problema koji se već godinama gomilaju u njihovom gradu.
(zurnal.info)

Ovaj sadržaj je nastao u okviru Programa osnaživanja nezavisnih medija, Indenpendent Media Empowerment Program (IMEP)