Trg Krajine:Mjesto gdje institucije krše zakon

Skilled Local Media

Trg Krajine: Mjesto gdje institucije krše zakon

Evidentno je da na Trgu Krajine važe dvostruki aršini koji nemaju veze sa zakonskom regulativom već sa političkom voljom vladajuće oligarhije

Mjesto gdje institucije krše zakon

 Trg Krajine u Banjaluci je najprometnije mjesto u gradu, stoga se tu svakodnevno dešavaju različite aktivnosti, od štandova za prodaju ulaznica za različite događaje pa do raznih skupova od kojih su najčešći oni predizborni. 

Prema zakonu, dvije institucije su nadležne za izdavanje dozvola za aktivnosti na Trgu Krajine. Kada su u pitanju štandovi za to je nadležna Gradska uprava, a taksa se plaća prema metru kvadratnom, dnevno. Veliki skupovi moraju se u skladu sa zakonom prijaviti policiji, policija tada izdaje rješenje kojim skup dozvoljava ili ga, pak, zabranjuje iz zakonom predviđenih razloga. 

Nas je posebno zanimala zabrana okupljanja grupe „Pravda za Davida“, koja je uslijedila nakon skoro devet mjeseci mjeseci svakodnevnog okupanja građana na Trgu bez dozvole Policijske uprave Banjaluka. Samo je nekoliko velikih skupova bilo prijavljeno PU Banjaluka i odobreno. Sva ostala okupljanja vlast je tolerisala, iako se, sa stanovišta zakona, nisu smjela održavati. 

Ovo nije prvi put da se pred izbore vlast ponašala na ovaj način. U vrijeme kada je srušen park, poznat pod nazivom „Picin park“ 2012. godine, bili su lokalni izbori. Na mjestu gdje je bio park izgrađena je nova zgrada M:tela, odnosno, Telekoma Srbije koju je gradila firma „Grand Trade“ u vlasništvu Mile Radišića, kuma Milorada Dodika. Građani su se tada okupljali u blizini nekadašnjeg parka, potom bi kretali u šetnje različitim maršutama uz pratnju policije koja ih nikada nije zaustavljala. Nekada bi se zaustavljali ispred raznih državnih institucija, a najčešće na Trgu Krajine. Policija je to gledala svakodnevno punih pet mjeseci, bez reakcije. Nakon izbora šetnje su bile sve rjeđe, te su vremenom i prestale na šta  je vlast očito i računala.

Čini se da su po istoj matrici vlasti pokušale da se odnose i prema grupi „Pravda za Davida“, s obzirom da je takođe bila izborna godina, s tom razlikom da su ovaj put bili opšti izbori, te da su se pojedini opozicioni lideri predstavili kao bliski ovoj grupi, pa je vlast smatrala da će nakon izbora kao i u slučaju „Picinog parka“, priča o pravdi za Davida jednostavno „ispuhati“. Međutim, to se nije dogodilo, građani su se i dalje svakodnevno okupljali. Davor Dragičević, otac ubijenog Davida na Trg je dovezao auto, podigao šator i zajedno sa nekim pripadnicima grupe PzD nekoliko noći tu i spavao, sve bez bilo kakve dozvole. Policija ni u jedom trenutku nije reagovala. Očito svjesna da ova okupljanja neće prestati, kako su računali nakon izbora, vlast je izabrala 25. decembar, katolički Božić, kada većina stranaca koji žive i rade u našoj zemlji odlazi kući na duži odmor, privela Davora Dragičevića, Davidog oca, Suzanu Radanović, Davidovu majku, a uz upotrebu prekomjerne sile rastjerala građane, među kojima je bilo najviše onih trećeg doba, a i male djece.  

Skup podrške porodici Dragičević, 30 12. prijavio je PDP, a na tom skupu policija je ponovo upotrijebila nasilje, a Davor Dragičević je naknadno optužen za pokušaj državnog udara što je pravni nonsens. Nakon toga, okupljanja grupe „Pravda za Davida“ su zabranjena na Trgu Krajine kao da ih nikada nije ni bilo, a posljednji koji je najavljen za 7. avgust 2019. godine, policija je odbila uz obrazloženje da je Suzana Radanović, podnosilac zahtjeva, nekoliko puta učestvovala u nedozvoljenim okupljanjima PzD. Ovaj razlog je u potpunoj suprotnosti sa višemjesečnim radom policije na terenu koja je svakodnevno prisustvovala ovim skupovima, kako u uniformi, tako i u civilu, uz saznanja da su oni neprijavljeni, odnosno nezakoniti, ali iz nekog razloga i po nečijem naređenju, dopuštala da se dešavaju. Policija ne može nekom zabraniti da čini neku radnju, koju mu je prethodno, u više navrata, dozvolila pa čak i ako to zakon zabranjuje, jer se tu onda ne radi o kršenju zakona od strane te osobe, već o političkim igrankama. 

Svi drugi razlozi kao što su bezbjednosni i procjena MUP-a da postoji mogućnost nasilja i nereda na takvom skupu nebitni su u odnosu na onaj koji je vezan za Suzanu Radanović. Ovdje treba istaći da nisu Suzana Radanović i građani grupe PzD kršili zakon nego su to činili pripadnici MUP- a RS, dozvoljavajući im da čine određenu radnju bez odgovarajuće dozvole. Teško da se u Banjaluci nekada dogodilo da je policija zabranila neko okupljanje, iako realno, mnogo ih i nema. Najčešće su to predizborni skupovi, obilježavanje međunarodnih i domaćih značajnih datuma i sve rjeđi štrajkovi. 

S obzirom da je broj takvih okupljanja za koje je policija dužna da izda dozvolu relativno mali od PU Banjaluka tražili smo da nam dostavi evidenciju: koliko je u zadnjih deset godina u Banjaluci na Trgu Krajine prijavljeno mirnih skupova, koji su odobreni, koji su zabranjeni i iz kojih razloga je izrečena zabrana. Od PU Banjaluka smo dobili odgovor da oni takvu evidenciju ne vode.



Obratili smo se takođe i Gradskoj upravi s pitanjem: Koji su prostori (lokacije) aktom grada Banjaluka određeni kao primjereni za javna okupljanja, ali u zakonom predviđenom roku iz Gradske uprave nismo dobili nikakav odgovor.

Ono što sigurno znamo jeste gdje su okupljanja zabranjena u rasponu od pedeset metara od palate predsjednika, zgrade vlade i narodne skupštine. Pojednostavljeno rečeno, građani ne smiju da protestuju ispred institucija, čije vršioce dužnosti plaćaju. Građani ne smiju da iskažu svoje mišljenje na Trgu Krajine, ukoliko se ono razlikuje od mišljenja vladajućih. Vrijedi napomenuti da su trgovi još od antičke Grčke bili mjesta za iskazivanje političkog mišljenja i političke debate. 

Pored toga što pouzdano znamo gdje se po zakonu građani ne mogu okupljati, znamo koje aktivnosti na Trgu nisu dozvoljene. Kako smo već napomenuli, pored prilično rijetkih javnih okupljanja, na Trgu Krajine dozvoljeni su različiti štandovi, bašte raznih kafića... itd. Parkiranje automobila potpuno je zabranjeno, međutim, od kada je kćerka Milorada Dodika, Gorica Dodik, otvorila restoran „Agape“ u RK „Boska“, svaki vikend može se vidjeti kako Trg Krajine postaje parkiralište bijesnih automobila, a policija na to ne reaguje. 



Foto: Tihomir Dakić

Evidentno je da na Trgu Krajine važe dvostruki aršini koji nemaju veze sa zakonskom regulativom već sa političkom voljom vladajuće oligarhije. 

(zurnal.info)