Od 12. do 16. novembra u Sarajevu će biti održan Pravo ljudski, festival dokumentarnog filma o ljudskim pravima. U toku četvrtog po redu festivala bit će prikazano 19 dokumentarnih filmova a publika će biti u prilici da nakon projekcija razgovara sa autorima. Novitet u sklopu festivala je Zoom Rights festival kao i konkurs za najbolju Pravo ljudski fotografiju namijnjenu isključivo srednjoškolcima. Povodom svega toga razgovarali smo sa izvršnom direktoricom festivala Monjom Šuta - Hibert.
Šta je tema ovogodišnjeg Pravo ljudski film festivala?
- Osnovni razlog postojanja Filmskog festivala o ljudskim pravima jeste želja da se u javnom prostoru građanima omogući pristup recentnoj dokumentarnoj produkciji koja svojom tematikom može podsticajno djelovati na produbljivanje javnog diskursa o ljudskim pravima. Stoga klasičan tematski okvir ne postoji, već je koncept našeg djelovanja utemeljen na ideji da se informacije o svijetu u kojem živimo, oblikovane i predstavljene uspjelim dokumentarnim osvarenjima, ponude javnosti. Obzirom da se društveni prostor generira kroz dijalog, komunikaciju i slobodnu razmjenu ideja, Pravo ljudski svojim postojanjem pokušava da izbjegne svaku vrstu komercijalizacije. Stoga je ulaz na sve naše projekcije slobodan. Namjera nam je pokazati kako pristup kulturnom dobru, u ovom slučaju filmovima, ne mora nužno konotirati tržišnu eksploataciju proizvoda kulturne industrije.
S kojim poteškoćama se susreće vaš tim kada odluči da se na festivalu prikaže neki od aktuelnih svjetskih dokumentarnih hitova?
- Kao što se može pretpostaviti, problem prava na prikazivanje filmova iz našeg programa je uvijek vezan za pregovaranje sa producentima i distributerima s obzirom na prilično visoku tržišnu cijenu dokumentaraca. Osim toga, svakako treba imati u vidu da je gotovo na svakoj našoj projekciji prisutan reditelj/ica ili protagnoist/ica filma, što onda usložnjava čitav koncept budući da gostima treba osigurati adekvatne uvjete boravka u Sarajevu za vrijeme trajanja festivala. Ukoliko još želite da animirate javnost o tome što radite, da imate adekvatnu promotivnu podršku, onda sigurno postaje jasno kako pred malobrojnim timom entuzijasta koji održavaju ovu ideju živom već četvrtu godinu stoje mnogobrojni izazovi da čitav događaj bude isplaniran i realiziran na profesionalan način. Mi nemamo velika budžetska sredstva i nastojimo svoje ambicije prilagoditi uvjetima u kojima radimo i ne tražimo, niti molimo za podršku one koji ne osjećaju bliskost sa uvjerenjima koja nas podstiču da filmsku kulturu otvorimo onima koji je znaju cijeniti.
Na redu je četvrti festival, kakvi su dojmovi sa tri prethodna?
- Festival je inicijalno zamišljen kao podrška magistarskom studiju ljudskih prava i dekratije u Jugoistočnoj Evropi koji organizira Centar za postdiplomske interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu. Međutim, nakon prve dvije godine, odlučili smo se otvorenije ući u javni prostor Sarajeva jer smo osjetili da postoji izvjestan širi interes za ono što radimo. Tako je npr. posjeta prošle godine bila znatno veća, čak bih rekla da je premašila naša očekivanja. To nam je, naravno, bio još jači podstrek da ove godine u programu imamo još veći broj dokumentarnih filmova.
Ko gleda dokumentarne filmove na festivalu o ljudskim pravima, na kojem nema crvenog tepiha, glamura, kupovine ulaznica ni VIP propusnica?
- Dokumentarni film je već odavno također prilično velika industrija. Stoga ne mislim da je ovaj žanr sam po sebi lišen publike koja je naviknuta da gleda isključivo filmove komercijalnog karaktera. Međutim, kako sam već napomenula, naš cilj je ponuditi slobodan pristup filmu te na taj način skrenuti pažnju javnosti kako se kvalitetna filmska ostvarenja mogu predstavljati građanima, a pri tome ne ograničavati pristup informacijama, bilo visokim cijenama ulaznica, bilo VIP pozivnicama sa „probrane“ posjetioce ili možda sms-rezervacijama koje nisu ništa drugo nego promoviranje već ionako visoko profitabilnih sponzora koji zapravo najviše profitiraju od festivalizacije kulture. Naš koncept jer radikalno drugačiji. Mi koristimo donatorski novac da proizvode kulture „oslobodimo“ njihove uloge da na tržištu generiraju još više profita.
Ko su gosti ovogodišnjeg festivala?
- Ove godine će biti jako puno gostiju i ne bih posebno isticala niti jedno ime, iako tu ima nekoliko autora koji iza sebe imaju značajnu karijeru i mnoštvo nagrada, već bih skrenula pažnju na činjenicu da su gotovo svi filmovi koje ćemo prikazati nastupali na renomiranim svjetskim festivalima dokumentarnog filma poput IDFA-e, Sundance-a, Hot Docs-a, Berlinale-a, Silverdocs-a, Human Rights Watch-a, Amnesty International-a itd., što je svakako samo potvrda da se govorim o ostvarenjima koja su imala zapaženu ulogu na prestižnim destinacijama filmskog stvaralaštva. Osim toga, ove ćemo godine imati čak tri premijere (svjetsku premijeru bosanskohercegovačkog dokumentarnog filma o čovjeku koji je u životu logorovao čak tri puta – „Čovjek XX vijeka“, Harisa Prolića, zatim predpremijeru filma „Tragovi“ španskog reditelja Guillermo Carreras-Candija o postratnoj generaciji mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine, te specijalnu premijeru filma „Kreni i trči“, američke rediteljice Nicole Opper). Ove godine ćemo prikazati i dva kratka filma, a posebno je potrebno naglasiti film „Next floor“ koji je prošle godine u Cannesu osvojio nagradu kritike. Sve informacije o filmovima, inače, je moguće pronaći na našoj web stranici www.pravoljudski.org
S obzirom da su redatelji i producenti koji gostuju na festivalu velika imena dokumentarnog filma, hoćete li organizirati i neke radionice?
- Radionice će biti organizirane u okviru našeg programa za srednjoškolce „Zumiraj prava“ (Zoom rights) koji smo pokrenuli prošle godine pozivajući učenike da pošalju svoje fotografije na temu ljudskih prava na natječaj koji je bio otvoren do sredine oktobra. Taj dio programa će biti organiziran u Međunarodnom centru za djecu i omladinu na Grbavici, a za autore najuspjelijih fotografija su i ove godine osigurane nagrade, jedan foto aparat i tri knjige. U okviru glavnog programa koji će se desiti u kinu Meeting point, u nedjelju će biti također upriličena panel diskusija na temu „Kolektivna sjećanja – prikaz ratnih stradanja u umjetnosti”.
Da li je moguća saradnja festivala sa nekim od javnih TV servisa u Bosni i Hercegovini?
- Čini mi se da su mediji sve zainteresiraniji za ovo što radimo, a medijski pokrovitelji 4. Festivala o ljudskim pravima Pravo ljudski su Federalna televizija i RTRS. Mislim da je u današnje vrijeme jako bitno obratiti pažnju i na elektronske medije, npr. poput vašeg, jer činjenica razmjene informacija u digitalnom kontekstu upućuje kako decentrirani medij Interneta ima itekako značajnu ulogu za diseminaciju informacija.
Do sada je festival održavan na više lokacija, gdje će se održati ovogodišnji?
- Sve projekcije će biti u kinu Meeting point, u poslijepodnevnim, večernjim i kasnim večernjim terminima, a tokom vikenda ćemo imati i dnevne projekcije. Otvaranje festivala je 12.11. u 18h sa filmom Karima Chroborga „War child“ o sudanskom vojniku, mladiću koji je preživio ratne strahote u Africi da bi potom napravio karijeru hip-hop zvijezde, te danas novcem koji zarađuje muzikom pomaže obrazovanje afričke omladine. Zatvaranje festivala je 16.11. u 20h projekcijom filma „Let's make money“, austrijskog reditelja Erwina Wagenhofera, a radi se o filmu koji zaista treba pogledati jer govori o globalnim tokovima novca, ekonomskom totalitarizmu i „famoznim“ kreditiranjima od strane Svjetske banke i MMF-a, iznoseći informacije o stvarnim posljedicama takvih aranžmana kojima se države potpisnice u većini slučajeva dovode u poziciju dugoročnog dugovanja i gubljenja ekonomskog suvereniteta.
Bez koga festival ne bi postojao?
- Pravo ljudski ne bi postojao bez nutarnje potrebe, spremnosti i energije, ne više od pet do šest ljudi koji nemaju pretenziju da svoj nesebičan rad vežu za vlastitu promociju.
ŠTA GLEDATI
(izbor: Mario Hibert)
LETS MAKE MONEY (Austrija, 2008; režija: Erwin Wagenhofer)
Iznimno aktuelna studija o ekonomskom totalitarizmu, globalnim tokovima novca, privatizaciji javnih resursa, mafijaškoj metodologiji ucjene zagovornika slobodnog tržišta i investicijskih fondova. Film koji objašnjava skrivene namjere kreditiranja i posljedice potpisivanja sporazuma sa Svjetskom Bankom i Međunarodnim monetarnim fondom.
BURMA VJ: REPORTING FROM A CLOSED COUNTRY (Norveška, Švedska, Danska, Velika Britanija, 2008; režija: Anders Ostergaard)
Priča o novinarima koji su krijumičarenim video snimcima pokrenuli televizijsku revoluciju protiv burmanskog vojnog režima. Dokumentarac o borbi za slobodu tehnologijama informacijskog doba.
ANOTHER PLANET (Mađarska, 2008; režija: Ferenc Moldovany)
Djelo izuzetne stilske vrijednosti, uznemirujuće fotografije i hipnotične muzike, koje prikazuje izrabljivanje djece u Ekvadoru, Meksiku, Kongu i Kambođi. Iznimno potresna dokumentarna drama o ropstvu i planetarnoj moralnoj krizi.
THE AGE OF STUPID (Velika Britanija, 2009; režija: Frenny Armstrong)
Film koji upozorava na zabrinjavajuće ignoriranje klimatskih promjena i šalje alarmantnu poruku kako je razvoj zasnovan na prekomjernoj potrošnji ekološki neodrživ. Globalna premijera ovog aktivističkog dokumentarnog filma koja se desila u septembru održana je istovremeno u preko 700 gradova i 75 zemalja svijeta.
ČOVJEK XX VIJEKA (Bosna i Hercegovina, 2009; režija: Haris Prolić)
Premijera filma o čovjeku koji je logorovao u tri puta, u tri različita politička sistema: Mauthausen, Goli otok, Vojno-istražni zatvor «Mali logor» u Banjaluci. Nevjerovatna ljudska sudbina, velikog svjedoka fašističkih ideologija XX vijeka.
Za više detalja i informacija o ostalim filmovima iz PRAVO LJUDSKI programa posjetiti: www.pravoljudski.org
">Od 12. do 16. novembra u Sarajevu će biti održan Pravo ljudski, festival dokumentarnog filma o ljudskim pravima. U toku četvrtog po redu festivala bit će prikazano 19 dokumentarnih filmova a publika će biti u prilici da nakon projekcija razgovara sa autorima. Novitet u sklopu festivala je Zoom Rights festival kao i konkurs za najbolju Pravo ljudski fotografiju namijnjenu isključivo srednjoškolcima. Povodom svega toga razgovarali smo sa izvršnom direktoricom festivala Monjom Šuta - Hibert.
Šta je tema ovogodišnjeg Pravo ljudski film festivala?
- Osnovni razlog postojanja Filmskog festivala o ljudskim pravima jeste želja da se u javnom prostoru građanima omogući pristup recentnoj dokumentarnoj produkciji koja svojom tematikom može podsticajno djelovati na produbljivanje javnog diskursa o ljudskim pravima. Stoga klasičan tematski okvir ne postoji, već je koncept našeg djelovanja utemeljen na ideji da se informacije o svijetu u kojem živimo, oblikovane i predstavljene uspjelim dokumentarnim osvarenjima, ponude javnosti. Obzirom da se društveni prostor generira kroz dijalog, komunikaciju i slobodnu razmjenu ideja, Pravo ljudski svojim postojanjem pokušava da izbjegne svaku vrstu komercijalizacije. Stoga je ulaz na sve naše projekcije slobodan. Namjera nam je pokazati kako pristup kulturnom dobru, u ovom slučaju filmovima, ne mora nužno konotirati tržišnu eksploataciju proizvoda kulturne industrije.
S kojim poteškoćama se susreće vaš tim kada odluči da se na festivalu prikaže neki od aktuelnih svjetskih dokumentarnih hitova?
- Kao što se može pretpostaviti, problem prava na prikazivanje filmova iz našeg programa je uvijek vezan za pregovaranje sa producentima i distributerima s obzirom na prilično visoku tržišnu cijenu dokumentaraca. Osim toga, svakako treba imati u vidu da je gotovo na svakoj našoj projekciji prisutan reditelj/ica ili protagnoist/ica filma, što onda usložnjava čitav koncept budući da gostima treba osigurati adekvatne uvjete boravka u Sarajevu za vrijeme trajanja festivala. Ukoliko još želite da animirate javnost o tome što radite, da imate adekvatnu promotivnu podršku, onda sigurno postaje jasno kako pred malobrojnim timom entuzijasta koji održavaju ovu ideju živom već četvrtu godinu stoje mnogobrojni izazovi da čitav događaj bude isplaniran i realiziran na profesionalan način. Mi nemamo velika budžetska sredstva i nastojimo svoje ambicije prilagoditi uvjetima u kojima radimo i ne tražimo, niti molimo za podršku one koji ne osjećaju bliskost sa uvjerenjima koja nas podstiču da filmsku kulturu otvorimo onima koji je znaju cijeniti.
Na redu je četvrti festival, kakvi su dojmovi sa tri prethodna?
- Festival je inicijalno zamišljen kao podrška magistarskom studiju ljudskih prava i dekratije u Jugoistočnoj Evropi koji organizira Centar za postdiplomske interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu. Međutim, nakon prve dvije godine, odlučili smo se otvorenije ući u javni prostor Sarajeva jer smo osjetili da postoji izvjestan širi interes za ono što radimo. Tako je npr. posjeta prošle godine bila znatno veća, čak bih rekla da je premašila naša očekivanja. To nam je, naravno, bio još jači podstrek da ove godine u programu imamo još veći broj dokumentarnih filmova.
Ko gleda dokumentarne filmove na festivalu o ljudskim pravima, na kojem nema crvenog tepiha, glamura, kupovine ulaznica ni VIP propusnica?
- Dokumentarni film je već odavno također prilično velika industrija. Stoga ne mislim da je ovaj žanr sam po sebi lišen publike koja je naviknuta da gleda isključivo filmove komercijalnog karaktera. Međutim, kako sam već napomenula, naš cilj je ponuditi slobodan pristup filmu te na taj način skrenuti pažnju javnosti kako se kvalitetna filmska ostvarenja mogu predstavljati građanima, a pri tome ne ograničavati pristup informacijama, bilo visokim cijenama ulaznica, bilo VIP pozivnicama sa „probrane“ posjetioce ili možda sms-rezervacijama koje nisu ništa drugo nego promoviranje već ionako visoko profitabilnih sponzora koji zapravo najviše profitiraju od festivalizacije kulture. Naš koncept jer radikalno drugačiji. Mi koristimo donatorski novac da proizvode kulture „oslobodimo“ njihove uloge da na tržištu generiraju još više profita.
Ko su gosti ovogodišnjeg festivala?
- Ove godine će biti jako puno gostiju i ne bih posebno isticala niti jedno ime, iako tu ima nekoliko autora koji iza sebe imaju značajnu karijeru i mnoštvo nagrada, već bih skrenula pažnju na činjenicu da su gotovo svi filmovi koje ćemo prikazati nastupali na renomiranim svjetskim festivalima dokumentarnog filma poput IDFA-e, Sundance-a, Hot Docs-a, Berlinale-a, Silverdocs-a, Human Rights Watch-a, Amnesty International-a itd., što je svakako samo potvrda da se govorim o ostvarenjima koja su imala zapaženu ulogu na prestižnim destinacijama filmskog stvaralaštva. Osim toga, ove ćemo godine imati čak tri premijere (svjetsku premijeru bosanskohercegovačkog dokumentarnog filma o čovjeku koji je u životu logorovao čak tri puta – „Čovjek XX vijeka“, Harisa Prolića, zatim predpremijeru filma „Tragovi“ španskog reditelja Guillermo Carreras-Candija o postratnoj generaciji mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine, te specijalnu premijeru filma „Kreni i trči“, američke rediteljice Nicole Opper). Ove godine ćemo prikazati i dva kratka filma, a posebno je potrebno naglasiti film „Next floor“ koji je prošle godine u Cannesu osvojio nagradu kritike. Sve informacije o filmovima, inače, je moguće pronaći na našoj web stranici www.pravoljudski.org
S obzirom da su redatelji i producenti koji gostuju na festivalu velika imena dokumentarnog filma, hoćete li organizirati i neke radionice?
- Radionice će biti organizirane u okviru našeg programa za srednjoškolce „Zumiraj prava“ (Zoom rights) koji smo pokrenuli prošle godine pozivajući učenike da pošalju svoje fotografije na temu ljudskih prava na natječaj koji je bio otvoren do sredine oktobra. Taj dio programa će biti organiziran u Međunarodnom centru za djecu i omladinu na Grbavici, a za autore najuspjelijih fotografija su i ove godine osigurane nagrade, jedan foto aparat i tri knjige. U okviru glavnog programa koji će se desiti u kinu Meeting point, u nedjelju će biti također upriličena panel diskusija na temu „Kolektivna sjećanja – prikaz ratnih stradanja u umjetnosti”.
Da li je moguća saradnja festivala sa nekim od javnih TV servisa u Bosni i Hercegovini?
- Čini mi se da su mediji sve zainteresiraniji za ovo što radimo, a medijski pokrovitelji 4. Festivala o ljudskim pravima Pravo ljudski su Federalna televizija i RTRS. Mislim da je u današnje vrijeme jako bitno obratiti pažnju i na elektronske medije, npr. poput vašeg, jer činjenica razmjene informacija u digitalnom kontekstu upućuje kako decentrirani medij Interneta ima itekako značajnu ulogu za diseminaciju informacija.
Do sada je festival održavan na više lokacija, gdje će se održati ovogodišnji?
- Sve projekcije će biti u kinu Meeting point, u poslijepodnevnim, večernjim i kasnim večernjim terminima, a tokom vikenda ćemo imati i dnevne projekcije. Otvaranje festivala je 12.11. u 18h sa filmom Karima Chroborga „War child“ o sudanskom vojniku, mladiću koji je preživio ratne strahote u Africi da bi potom napravio karijeru hip-hop zvijezde, te danas novcem koji zarađuje muzikom pomaže obrazovanje afričke omladine. Zatvaranje festivala je 16.11. u 20h projekcijom filma „Let's make money“, austrijskog reditelja Erwina Wagenhofera, a radi se o filmu koji zaista treba pogledati jer govori o globalnim tokovima novca, ekonomskom totalitarizmu i „famoznim“ kreditiranjima od strane Svjetske banke i MMF-a, iznoseći informacije o stvarnim posljedicama takvih aranžmana kojima se države potpisnice u većini slučajeva dovode u poziciju dugoročnog dugovanja i gubljenja ekonomskog suvereniteta.
Bez koga festival ne bi postojao?
- Pravo ljudski ne bi postojao bez nutarnje potrebe, spremnosti i energije, ne više od pet do šest ljudi koji nemaju pretenziju da svoj nesebičan rad vežu za vlastitu promociju.
ŠTA GLEDATI
(izbor: Mario Hibert)
LETS MAKE MONEY (Austrija, 2008; režija: Erwin Wagenhofer)
Iznimno aktuelna studija o ekonomskom totalitarizmu, globalnim tokovima novca, privatizaciji javnih resursa, mafijaškoj metodologiji ucjene zagovornika slobodnog tržišta i investicijskih fondova. Film koji objašnjava skrivene namjere kreditiranja i posljedice potpisivanja sporazuma sa Svjetskom Bankom i Međunarodnim monetarnim fondom.
BURMA VJ: REPORTING FROM A CLOSED COUNTRY (Norveška, Švedska, Danska, Velika Britanija, 2008; režija: Anders Ostergaard)
Priča o novinarima koji su krijumičarenim video snimcima pokrenuli televizijsku revoluciju protiv burmanskog vojnog režima. Dokumentarac o borbi za slobodu tehnologijama informacijskog doba.
ANOTHER PLANET (Mađarska, 2008; režija: Ferenc Moldovany)
Djelo izuzetne stilske vrijednosti, uznemirujuće fotografije i hipnotične muzike, koje prikazuje izrabljivanje djece u Ekvadoru, Meksiku, Kongu i Kambođi. Iznimno potresna dokumentarna drama o ropstvu i planetarnoj moralnoj krizi.
THE AGE OF STUPID (Velika Britanija, 2009; režija: Frenny Armstrong)
Film koji upozorava na zabrinjavajuće ignoriranje klimatskih promjena i šalje alarmantnu poruku kako je razvoj zasnovan na prekomjernoj potrošnji ekološki neodrživ. Globalna premijera ovog aktivističkog dokumentarnog filma koja se desila u septembru održana je istovremeno u preko 700 gradova i 75 zemalja svijeta.
ČOVJEK XX VIJEKA (Bosna i Hercegovina, 2009; režija: Haris Prolić)
Premijera filma o čovjeku koji je logorovao u tri puta, u tri različita politička sistema: Mauthausen, Goli otok, Vojno-istražni zatvor «Mali logor» u Banjaluci. Nevjerovatna ljudska sudbina, velikog svjedoka fašističkih ideologija XX vijeka.
Za više detalja i informacija o ostalim filmovima iz PRAVO LJUDSKI programa posjetiti: www.pravoljudski.org
">
:Monja Šuta - Hibert: Festival Pravo ljudski oslobađa kulturu
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Interview
Monja Šuta - Hibert: Festival Pravo ljudski oslobađa kulturu
Od 12. do 16. novembra u Sarajevu će biti održan Pravo ljudski, festival dokumentarnog filma o ljudskim pravima. U toku četvrtog po redu festivala bit će prikazano 19 dokumentarnih filmova a publika će biti u prilici da nakon projekcija razgovara sa autorima. Novitet u sklopu festivala je Zoom Rights festival kao i konkurs za najbolju Pravo ljudski fotografiju namijnjenu isključivo srednjoškolcima. Povodom svega toga razgovarali smo sa izvršnom direktoricom festivala Monjom Šuta - Hibert.
Šta je tema ovogodišnjeg Pravo ljudski film festivala?
- Osnovni razlog postojanja Filmskog festivala o ljudskim pravima jeste želja da se u javnom prostoru građanima omogući pristup recentnoj dokumentarnoj produkciji koja svojom tematikom može podsticajno djelovati na produbljivanje javnog diskursa o ljudskim pravima. Stoga klasičan tematski okvir ne postoji, već je koncept našeg djelovanja utemeljen na ideji da se informacije o svijetu u kojem živimo, oblikovane i predstavljene uspjelim dokumentarnim osvarenjima, ponude javnosti. Obzirom da se društveni prostor generira kroz dijalog, komunikaciju i slobodnu razmjenu ideja, Pravo ljudski svojim postojanjem pokušava da izbjegne svaku vrstu komercijalizacije. Stoga je ulaz na sve naše projekcije slobodan. Namjera nam je pokazati kako pristup kulturnom dobru, u ovom slučaju filmovima, ne mora nužno konotirati tržišnu eksploataciju proizvoda kulturne industrije.
S kojim poteškoćama se susreće vaš tim kada odluči da se na festivalu prikaže neki od aktuelnih svjetskih dokumentarnih hitova?
- Kao što se može pretpostaviti, problem prava na prikazivanje filmova iz našeg programa je uvijek vezan za pregovaranje sa producentima i distributerima s obzirom na prilično visoku tržišnu cijenu dokumentaraca. Osim toga, svakako treba imati u vidu da je gotovo na svakoj našoj projekciji prisutan reditelj/ica ili protagnoist/ica filma, što onda usložnjava čitav koncept budući da gostima treba osigurati adekvatne uvjete boravka u Sarajevu za vrijeme trajanja festivala. Ukoliko još želite da animirate javnost o tome što radite, da imate adekvatnu promotivnu podršku, onda sigurno postaje jasno kako pred malobrojnim timom entuzijasta koji održavaju ovu ideju živom već četvrtu godinu stoje mnogobrojni izazovi da čitav događaj bude isplaniran i realiziran na profesionalan način. Mi nemamo velika budžetska sredstva i nastojimo svoje ambicije prilagoditi uvjetima u kojima radimo i ne tražimo, niti molimo za podršku one koji ne osjećaju bliskost sa uvjerenjima koja nas podstiču da filmsku kulturu otvorimo onima koji je znaju cijeniti.
Na redu je četvrti festival, kakvi su dojmovi sa tri prethodna?
- Festival je inicijalno zamišljen kao podrška magistarskom studiju ljudskih prava i dekratije u Jugoistočnoj Evropi koji organizira Centar za postdiplomske interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu. Međutim, nakon prve dvije godine, odlučili smo se otvorenije ući u javni prostor Sarajeva jer smo osjetili da postoji izvjestan širi interes za ono što radimo. Tako je npr. posjeta prošle godine bila znatno veća, čak bih rekla da je premašila naša očekivanja. To nam je, naravno, bio još jači podstrek da ove godine u programu imamo još veći broj dokumentarnih filmova.
Ko gleda dokumentarne filmove na festivalu o ljudskim pravima, na kojem nema crvenog tepiha, glamura, kupovine ulaznica ni VIP propusnica?
- Dokumentarni film je već odavno također prilično velika industrija. Stoga ne mislim da je ovaj žanr sam po sebi lišen publike koja je naviknuta da gleda isključivo filmove komercijalnog karaktera. Međutim, kako sam već napomenula, naš cilj je ponuditi slobodan pristup filmu te na taj način skrenuti pažnju javnosti kako se kvalitetna filmska ostvarenja mogu predstavljati građanima, a pri tome ne ograničavati pristup informacijama, bilo visokim cijenama ulaznica, bilo VIP pozivnicama sa „probrane“ posjetioce ili možda sms-rezervacijama koje nisu ništa drugo nego promoviranje već ionako visoko profitabilnih sponzora koji zapravo najviše profitiraju od festivalizacije kulture. Naš koncept jer radikalno drugačiji. Mi koristimo donatorski novac da proizvode kulture „oslobodimo“ njihove uloge da na tržištu generiraju još više profita.
Ko su gosti ovogodišnjeg festivala?
- Ove godine će biti jako puno gostiju i ne bih posebno isticala niti jedno ime, iako tu ima nekoliko autora koji iza sebe imaju značajnu karijeru i mnoštvo nagrada, već bih skrenula pažnju na činjenicu da su gotovo svi filmovi koje ćemo prikazati nastupali na renomiranim svjetskim festivalima dokumentarnog filma poput IDFA-e, Sundance-a, Hot Docs-a, Berlinale-a, Silverdocs-a, Human Rights Watch-a, Amnesty International-a itd., što je svakako samo potvrda da se govorim o ostvarenjima koja su imala zapaženu ulogu na prestižnim destinacijama filmskog stvaralaštva. Osim toga, ove ćemo godine imati čak tri premijere (svjetsku premijeru bosanskohercegovačkog dokumentarnog filma o čovjeku koji je u životu logorovao čak tri puta – „Čovjek XX vijeka“, Harisa Prolića, zatim predpremijeru filma „Tragovi“ španskog reditelja Guillermo Carreras-Candija o postratnoj generaciji mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine, te specijalnu premijeru filma „Kreni i trči“, američke rediteljice Nicole Opper). Ove godine ćemo prikazati i dva kratka filma, a posebno je potrebno naglasiti film „Next floor“ koji je prošle godine u Cannesu osvojio nagradu kritike. Sve informacije o filmovima, inače, je moguće pronaći na našoj web stranici www.pravoljudski.org
S obzirom da su redatelji i producenti koji gostuju na festivalu velika imena dokumentarnog filma, hoćete li organizirati i neke radionice?
- Radionice će biti organizirane u okviru našeg programa za srednjoškolce „Zumiraj prava“ (Zoom rights) koji smo pokrenuli prošle godine pozivajući učenike da pošalju svoje fotografije na temu ljudskih prava na natječaj koji je bio otvoren do sredine oktobra. Taj dio programa će biti organiziran u Međunarodnom centru za djecu i omladinu na Grbavici, a za autore najuspjelijih fotografija su i ove godine osigurane nagrade, jedan foto aparat i tri knjige. U okviru glavnog programa koji će se desiti u kinu Meeting point, u nedjelju će biti također upriličena panel diskusija na temu „Kolektivna sjećanja – prikaz ratnih stradanja u umjetnosti”.
Da li je moguća saradnja festivala sa nekim od javnih TV servisa u Bosni i Hercegovini?
- Čini mi se da su mediji sve zainteresiraniji za ovo što radimo, a medijski pokrovitelji 4. Festivala o ljudskim pravima Pravo ljudski su Federalna televizija i RTRS. Mislim da je u današnje vrijeme jako bitno obratiti pažnju i na elektronske medije, npr. poput vašeg, jer činjenica razmjene informacija u digitalnom kontekstu upućuje kako decentrirani medij Interneta ima itekako značajnu ulogu za diseminaciju informacija.
Do sada je festival održavan na više lokacija, gdje će se održati ovogodišnji?
- Sve projekcije će biti u kinu Meeting point, u poslijepodnevnim, večernjim i kasnim večernjim terminima, a tokom vikenda ćemo imati i dnevne projekcije. Otvaranje festivala je 12.11. u 18h sa filmom Karima Chroborga „War child“ o sudanskom vojniku, mladiću koji je preživio ratne strahote u Africi da bi potom napravio karijeru hip-hop zvijezde, te danas novcem koji zarađuje muzikom pomaže obrazovanje afričke omladine. Zatvaranje festivala je 16.11. u 20h projekcijom filma „Let's make money“, austrijskog reditelja Erwina Wagenhofera, a radi se o filmu koji zaista treba pogledati jer govori o globalnim tokovima novca, ekonomskom totalitarizmu i „famoznim“ kreditiranjima od strane Svjetske banke i MMF-a, iznoseći informacije o stvarnim posljedicama takvih aranžmana kojima se države potpisnice u većini slučajeva dovode u poziciju dugoročnog dugovanja i gubljenja ekonomskog suvereniteta.
Bez koga festival ne bi postojao?
- Pravo ljudski ne bi postojao bez nutarnje potrebe, spremnosti i energije, ne više od pet do šest ljudi koji nemaju pretenziju da svoj nesebičan rad vežu za vlastitu promociju.
ŠTA GLEDATI
(izbor: Mario Hibert)
LETS MAKE MONEY (Austrija, 2008; režija: Erwin Wagenhofer)
Iznimno aktuelna studija o ekonomskom totalitarizmu, globalnim tokovima novca, privatizaciji javnih resursa, mafijaškoj metodologiji ucjene zagovornika slobodnog tržišta i investicijskih fondova. Film koji objašnjava skrivene namjere kreditiranja i posljedice potpisivanja sporazuma sa Svjetskom Bankom i Međunarodnim monetarnim fondom.
BURMA VJ: REPORTING FROM A CLOSED COUNTRY (Norveška, Švedska, Danska, Velika Britanija, 2008; režija: Anders Ostergaard)
Priča o novinarima koji su krijumičarenim video snimcima pokrenuli televizijsku revoluciju protiv burmanskog vojnog režima. Dokumentarac o borbi za slobodu tehnologijama informacijskog doba.
ANOTHER PLANET (Mađarska, 2008; režija: Ferenc Moldovany)
Djelo izuzetne stilske vrijednosti, uznemirujuće fotografije i hipnotične muzike, koje prikazuje izrabljivanje djece u Ekvadoru, Meksiku, Kongu i Kambođi. Iznimno potresna dokumentarna drama o ropstvu i planetarnoj moralnoj krizi.
THE AGE OF STUPID (Velika Britanija, 2009; režija: Frenny Armstrong)
Film koji upozorava na zabrinjavajuće ignoriranje klimatskih promjena i šalje alarmantnu poruku kako je razvoj zasnovan na prekomjernoj potrošnji ekološki neodrživ. Globalna premijera ovog aktivističkog dokumentarnog filma koja se desila u septembru održana je istovremeno u preko 700 gradova i 75 zemalja svijeta.
ČOVJEK XX VIJEKA (Bosna i Hercegovina, 2009; režija: Haris Prolić)
Premijera filma o čovjeku koji je logorovao u tri puta, u tri različita politička sistema: Mauthausen, Goli otok, Vojno-istražni zatvor «Mali logor» u Banjaluci. Nevjerovatna ljudska sudbina, velikog svjedoka fašističkih ideologija XX vijeka.
Za više detalja i informacija o ostalim filmovima iz PRAVO LJUDSKI programa posjetiti: www.pravoljudski.org
vahid piralić
Od 12. do 16. novembra u Sarajevu će biti održan Pravo ljudski, festival dokumentarnog filma o ljudskim pravima. U toku četvrtog po redu festivala bit će prikazano 19 dokumentarnih filmova a publika će biti u prilici da nakon projekcija razgovara sa autorima. Novitet u sklopu festivala je Zoom Rights festival kao i konkurs za najbolju Pravo ljudski fotografiju namijnjenu isključivo srednjoškolcima. Povodom svega toga razgovarali smo sa izvršnom direktoricom festivala Monjom Šuta - Hibert.
Šta je tema ovogodišnjeg Pravo ljudski film festivala?
