Patriotizam, izdaja i dosada: Možemo li zbog Boba Marleya izgubiti državu?

U jednom televizijskom intervjuu glumac Emir Hadžihafizbegović kaže:

"Mi Bošnjaci ne znamo šta je država. Mi ne cijenimo državu. Zato je možemo izgubiti".

Uvijek sam oprezan kada neko nastupa u ime čitave nacije, pa i omanje grupe ljudi, nekog udruženja ili sekcije. Pitam se kako mogu biti sigurni šta svi ti ljudi misle, da li imaju neka istraživanja i konačno - da li su ovlašteni da zastupaju to kolektivno mišljenje, pa čak i kada govore istinu? U ovom slučaju mislim da popularni glumac nije u pravu, jer lično poznajem mnogo ljudi, koji znaju šta je država i cijene je - pošteno žive, plaćaju porez, račune, izlaze na izbore... Ne znam tačno koliko ih ima, ali znam da među njima ima i Bošnjaka.

Hadžihafizbegović u tom razgovoru nije rekao kako je zaključio da svi Bošnjaci tako misle, ali je ipak izdvojio neke koji im ne pripadaju. Među njima nije bilo ljudi koje sam ja pomenuo. On smatra da prozvanim Bošnjacima ne pripada Bakir Izetbegović ("nemam velikih zamjerki na njega"), ali i čitava jedna stranka - SDA. Ako je rekao da će im ponovo pokloniti povjerenje nema sumnje da smatra kako oni znaju šta je država, da je cijene i da će spriječiti da ona nestane, za razliku od Bošnjaka.

Neobična je to procjena, jer složićete se, Stranka demokratske akcije je dio vlasti još od onih prvih demokratskih izbora. Nikada nas nije napustila, s nama je - na nivou države, entiteta, kantona, općine, kako koje godine, ali ipak kontinuirano... S obzirom da se ona naziva najvećom bošnjačkom strankom, neobično je da ih Hadžihafizbegović ne uvrštava među "Mi, Bošnjaci", naročito ako se, kako sam ističe u intervjuu, protivi tome da se individualna krivica pokriva kolektivnom. S druge strane, ne usteže se da kriminal i loše političke procjene SDA pripiše cijelom narodu, kojem čak zamjera i nedostatak patriotizma zato što nose majice Boba Marleya umjesto, recimo, Nasera Orića. 

Ali, nema ovdje ništa neobično, i ja se bezveze pravim naivan, trošim vrijeme i vama i sebi, sa ovim dosjetkama i okolišanjima. Hadžihafizbegovićevo televizijsko gostovanje je samo drugačiji vid njegovih poziva glasačima na prošlim predizbornim skupovima - "Zagrakćimo: SDA!"

U pravu su oni koji su odustali od čitanja nakon prve rečenice, oni koje, uz sve probleme koje imamo, ne zanima politički stav nekog glumca, ma koliko on bio regionalno popularan. Ali, zahvaljujući ovom intervjuu saznali smo na čemu će SDA graditi predizbornu kampanju koju su počeli ranije nego ikada. Bolje da nismo, jer nemamo se čemu ni dobrom ni zanimljivom nadati - očekuju nas priče o patriotizmu, izdajama, nacionalnom ponosu i sličnim životno važnim problemima od kojih se ne živi, izuzev nekolicine koji se od njih bogate. Biće to dosadne, bezbroj puta prežvakane floskule, ali ni odgovori na njih neće biti pretjerano originalni.

Na tvrdnju kako Bošnjaci ne cijene dovoljno svoju državu, komotno mogu odgovoriti dijelovima teksta koji sam napisao prije desetak godina. Dakle, na koji segment bosanskohercegovačkog društva možemo biti ponosni?

Na pravosuđe – u kojem tužioci za dvadeset maraka šalju u pritvor, a za milione na slobodu?

Na zdravstvo – u kojem supruga člana Predsjedništva može od njega da napravi privatnu firmu?Na obrazovanje – u kojem funkcioniraju škole pod jednim krovom a univerziteti niču na autobuskim stajalištima?

Na politički sistem – klasičan zvjerinjak iz kojeg ne znam šta bih prije izdvojio?

Na društveno uređenje – birokratsko klupko entiteta, kantona, općina, opština, koje se ne može nazvati državom?

Na privredu – kojom vladaju stranački tajkuni?Na nešto?

Na tvrdnju da Bošnjaci ne cijene državu, mogao bih ovako odgovoriti:

 Mi i nemamo drugoga izbora nego da volimo potoke, planinske vrhove, dekice u hladu, kravice na ispaši, srne u čestaru, jaganjce na ražnju i jaglace u cvatu. Pored toga, naš patriotizam može se odnositi još samo na  - porodicu , rodbinu, prijatelje, ljubazan komšiluk, slučajnog prolaznika… ako i na to. Može i na životinje, odatle nikakvo zlo ne dolazi. Kao što vidimo nevelika je to grupica živih bića, ali kako ćemo ljubav usmjeriti na čitave nacije, kad smo svjesni da u njima ima toliko šljama – ratnih zločinaca, profitera, kriminalaca, nacionalista, tajkuna, prevaranata...

Upravo iz tih nemilih redova dolaze naši najveći patrioti, domoljubi i rodoljubi. Njima su puna usta domovine, otadžbine, rodne grude, praotaca, merhametluka, uljudbe, ognjišta, kostiju, grobova, gena kamenih, begova, vitezova, heroja, izdajnika, svetaca i slične bižuterije. Ali, njihova verzija patriotizma sasvim se razlikuje od stajališta običnog bosanskohercegovačkog stradalnika. Sigurno ste uočili da ovdašnji deklarirani patriota ili domoljub pa i rodoljub prezire i prirodu i ljude i životinje. On nema nikakvu emocionalnu blokadu da naudi prirodi kad god se ona ispriječi između njega i blagostanja - preusmjeriće rijeke, isušiće jezero, posjeći šume, zagaditi zrak, vodu… Za sitan novac, bez ispaljenog metka, u stanju je potpunom strancu predati čitava sela. Što se tiče ljudi, rado će ih poslati u rat, a nakon njega nastaviti intenzivnu eksploataciju preživjele žive sile.

Kad govori o patriotizmu, domoljub ne misli na prirodu i živa bića, srce mu ponosno bije samo pri pomisli na državni aparat. Oduševljava ga činjenica da je taj aparat, kao što dobro znamo, najobičnija zajebancija, šklopocija koja škripi na sve strane. Zna naš patriota da samo u takvom dunđeraju ima dovoljno praznog hoda i rupa u zakonu koje mu omogućavaju nastavak iživljavanja na domovini. Zbog toga će on do posljednje kapi tuđe krvi braniti i otadžbinu i zastavu, svaki napad na sebe proglasiće napadom na državu, svako drugačije mišljenje nazvaće izdajničkim, individualni motiv proglasiti kolektivnim, pljačku proglasiti za vitalni interes, vlastiti gubitak nacionalnom tragedijom a medij koji se ispriječi između njega i njegovom plijena proglasiće nedovoljno patriotskim.       

Kao što vidite, ovi odgovori su sasvim upotrebljivi. Svijet se posljednjih godina temeljno promijenio, ali ja i dalje isto ponavljam. Sam sebi sam dosadan. Ali, bez obzira na to, ne sumnjam da će ponovo uslijediti optužbe za izdaju nečega i pripadnost nekoj suprotstavljenoj političkoj opciji. Uvijek ima spremnih za to, jer njihovi prethodnici koji su nas kroz godine najžešće optuživali za plaćeništvo nagrađivani su savjetničkim mjestima ili foteljama u upravnim odborima. Nema sumnje da će se danas lako pronaći novi, nenamireni.

Ali, volio bih kada bi se jednom prekinuo taj zamorni krug, u kojem se svi zajedno vrtimo, bez ikakvog pomaka. Na žalost, oni sigurno neće odustati od sličnih teza, jer zahvaljujući njima uspješno decenijama opstaju. Nije rješenje ni da im se ne odgovara, takva tišina samo bi ih dodatno podstakla. Kad se urla u tišini, eho je jači. Ne znam kako prekinuti taj krug. Znam samo da Bošnjaci, niti bilo ko drugi, neće izgubiti državu zbog majice sa likom Boba Marleya. Razlozi će biti mnogo ozbiljniji i za njih će biti odgovorni ljudi sa imenom i prezimenom. Ako se pitate koji, dovoljno je da se okrenete, skrivaju se iza vas.

(zurnal.info)