Dodik i Stevandić neprestano ponavljaju da ne žele rat. Ali, ko može zaista biti siguran u njihovu iskrenost nakon ovakvih izjava? Na sreću, ogroman je jaz između njihovih želja i mogućnosti.

Šta je to što Marko Perković nudi svojoj publici da su u stanju satima, na kiši i vjetru, čekati u redu za ulaznicu? Šta ga to čini neodoljivo privlačnim pa da se karte za koncert na crnom tržištu prodaju za 200 eura?

Nismo baš precizno znali kakvu akciju želimo, ali je bilo poželjno da to bude neka koja će podrazumijevati da goloruka djeca nasrnu na institucije, probiju žandarmerijske kordone, slome štitove, provale u kabinete, iz jednog od njih iznesu Vučića u pidžami i prenesu ga u Rusiju, uz pomoć dronova i štipaljki. Nismo mogli sakriti razočarenje kada se to nije dogodilo.

Počinje kada djecu zamijene brojevi. To je najteži korak, nakon njega slijedi jednostavan račun, prost kao brojalica za djecu.

Neonacisti, neočetnici i neoustaše ponovo sarađuju, ponovo su okupljeni u zajedničkoj borbi protiv "neprijatelja vjere, obitelji, morala i svake uljudbe". Kada dođe vrijeme, ne treba sumnjati, u ime mira, porodice, obitelji i tradicionalnih vrijednosti, opet će napasti najslabije i najnemoćnije dijelove društva, sve one koji im se ne mogu suprotstaviti na pravi način.

Razloga za nezadovoljstvo životom u Bosni i Hercegovini ima i previše. Situacija je gora nego što je bila 2014. Nacionalne tenzije su napete do konačnog pucanja, a ostali smo i bez jedine lijepe stvari koje su građani tada dobijali od državnog grba - Džekinih golova.

Pojmovnik koji je pred vama sačinio sam iz različitih intervjua i video predavanja, iz knjiga "Lov na veliku ribu", "Soba za snove", "Lynch o Lynchu", filma "David Lynch: The Art Life", mojih bilješki... Koristio sam isti metod uz pomoć kojega sam dešifrovao njegovu umjetnost - intuiciju

Pojmovnik koji je pred vama sačinio sam iz velikog broja različitih intervjua i video predavanja, iz knjiga "Lov na veliku ribu", "Soba za snove", "Lynch o Lynchu", filma "David Lynch: The Art Life", mojih bilješki... Koristio sam isti metod uz pomoć kojega sam dešifrovao njegovu umjetnost - intuiciju. 

Pitao sam novinare zašto nisu fotografirali onu stanicu, kad već snimaju svaku kuću pored koje prolazimo. Djevojka je kratko odgovorila “zato što tamo nije bilo ničega” i nastavila se došaptavati sa kolegom. Htio sam da kažem da sigurno jeste, samo nismo dobro gledali, ali sam odustao.

U kuhinji se vuku lajne kokaina, pored kuharice koja priprema brancina.

Kad god neki državni službenik poželi da se uspenje više nego što mu status dozvoljava, u ozbiljnom društvu moraju se oglasiti sirene za uzbunu. A, kada takav pokušava postati zaštitnik ili otac nacije, treba se spremati za vanredno stanje.

D.H. Lawrence napisao je u jednom eseju da treba živjeti i pisati kao da je svako djelo posljednje u životu - kao da će smrt staviti tačku na kraj svake nove, zapisane rečenice.

U ladici moga oca smješten je muzej kućanskih aparata koji su zujali kroz dva vijeka.

Na društvenim mrežama pročitao sam rečenicu kojoj ne znam autora, jer se ponavljala na nekoliko profila: "Svi smo ispod nadstrešnice". Hvala ko god ju je smislio, jer ta rečenica izuzetno precizno opisuje naše zajedničko stanje - stanje čekanja, stalne napetosti, nedefinisanog straha, zebnje, nervoze... 

Najviše od svega fascinira posvećenost s kojom Škrgo piše, njegova potraga za imenima, datumima, događajima... On ne dozvoljava da ubrzavanje svijeta zdrobi detalje koji ga čine lijepim.

Najveća nervoza vladala je kod onih koji tokom prvog mandata nisu zaokružili sve poslove i počistili iza sebe sve materijalne dokaze pa su prinuđeni da se ponovo kandiduju. Dugo su strepili da će ih rival, ukoliko pobijedi, iz čiste pakosti i ljubomore na njihov uspjeh, strpati u zatvor. Zamislite samo njihovo olakšanje kada je tokom izborne noći brojanje glasova prevagnulo u njihovu korist

Osamdeset godina je prošlo od Kecmanovićeve partizanske bilješke o budućnosti Bosne i Hercegovine. Sve što je zapisao tačno je, sve što smo učinili svih tih godina bilo je pogrešno.

Nekada sam se radovao kada na plakatima vidim nova lica, ili neku novu energičnu stranku, zato što sam mislio da to zaista znači promjenu na političkoj sceni. Više se ne radujem. U ogromnoj većini, debitanti su bili isti kao veterani, često i gori...

Previše očekujemo od ljeta. Ne znamo tačno šta, sigurno je samo da je to puno više od onoga što nam ono može ponuditi. Puno više i od puno sunca. Ništa ne može ispuniti tako velika očekivanja. Zbog toga svake godine razočarani dočekamo crnilo koje se neminovno vrati pod nokte