Opasne izjave Dodika i Stevandića:Zavjera ludaka i poturica protiv intelektualno nadmoćnih Srba

Selvedin Avdić

Opasne izjave Dodika i Stevandića: Zavjera ludaka i poturica protiv intelektualno nadmoćnih Srba

Dodik i Stevandić neprestano ponavljaju da ne žele rat. Ali, ko može zaista biti siguran u njihovu iskrenost nakon ovakvih izjava? Na sreću, ogroman je jaz između njihovih želja i mogućnosti.

Zavjera ludaka i poturica protiv intelektualno nadmoćnih Srba
Dodik & Stevandić (screenshot)

Dok se nalaze u bijegu, Milorad Dodik i Nenad Stevandić svakodnevno ispaljuju izuzetno zapaljive izjave koje podgrijavaju već uzavrele nacionalne tenzije. Neke od njih podsjećaju na najmračnije periode moderne istorije.

U "Eseju o vječnom fašizmu" Umberto Eco dao je osnovne elemente "ur-fašizma" ili vječnog fašizma. Napomenuo je da ti elementi ne mogu sačinjavati sistem, "mnogi od njih su međusobno kontradiktorni i tipični su za mnoge druge vrste despotizma ili fanatizma", ali i naglasio:

Dovoljan je jedan od njih da otvori prostor fašizmu koji će se oko njega zgrušati.

Jedan od važnih elemenata koje izdvaja u tom eseju jeste "opsesija zavjerom", koja čini sam korijen nacionalizma.

Tako u korijenima ur-fašističke psihologije leži opsesija zavjerom, po mogućnosti međunarodnom. Pristaše se moraju osjećati opkoljenim.

Nakon što je liderka krajnje desnice u Francuskoj Marine Le Pen osuđena zbog zloupotrebe sredstava Evropskog parlamenta, na društvenoj mreži podržao ju je Milorad Dodik koji je naglasio da je Le Pen "prijetnja sistemu koji ne zna da gubi":

- Ona, kao i ja, plaća cijenu jer ima podršku naroda koju ne mogu pobijediti na izborima. Sudovi su postali oruđe onih koji se boje demokratije jer znaju da protiv nas ne mogu uspjeti na fer izborima.

MEĐUNARODNA ZAVJERA

Dodik se poistovjećuje sa Marine Le Pen ("kao i ja"), ali ne zbog najočitije sličnosti - sklonosti prema korupciji, nego zbog međunarodne zavjere usmjerene protiv njih. Dodik tu zavjeru naziva "sistem koji ne zna da gubi" i "oni koji se boje demokratije".

Pridružio mu se i kolega u bijegu, Nenad Stevandić. Nakon što je na društvenim mrežama pokazao komičnu nenadarenost za poeziju, odlučio je da počne pisati i političke komentare. Posljednji je nazvao "Коекуде Српска" i u njemu precizirao aktere zamišljene zavjere.

Prema Stevandiću, to su "pobješnjela anarho - liberalna ljevica, hijene, gavrani, oponenti i kritičari" (naredni pasus je gramatički dotjeran, koliko je bilo moguće u toj logoreji):

- Mala gomila poluintelektualnih "zijanćera", ogrezla na donacije USAID-a, sa još manjom gomilom iz koristoljublja pobošnjačenih (nekad se turčilo iz straha) političara snage statističke greške, Srpsku neće omesti u pobjedi, kao ni ludačka, uvredljiva i opasna hajka iz FBiH - BiH.

Da bi sebe zaštitili, bjegunci od pravde spremni su žrtvovati čitav narod koji navodno brane, ne pitajući se da li to taj narod želi i da li je spreman žrtvovati vlastitu budućnost zbog njihovih interesa. Eco taj element naziva selektivnim/kvalitativnim populizmom: 

 Za ur-fašizam individue kao individue nemaju prava, a Narod se poima kao kvalitet, kao monolitni entitet koji izražava Zajedničku Volju. Kako niti jedna velika količina ljudskih bića ne može imati zajedničku volju, Vođa se nadaje kao njihov tumač. Izgubivši moć demokratskog delegiranja, građani ne djeluju nego se od njih traži da igraju ulogu Naroda.

GENETSKI DEFORMIRAN MATERIJAL

Na sreću, Dodiku nije uspio poziv da se građani srpske nacionalnosti povuku iz zajedničkih institucija. Nakon uspostavljene "zajedničke volje", bilo bi mu lakše pokrenuti borbu protiv zamišljene "međunarodne zavjere". Za početak te borbe, neophodno je razviti ksenofobiju i pronaći unutrašnjeg neprijatelja. Eco piše:

 No, zavjera također mora dolaziti i iznutra: Jevreji su uglavnom najbolja meta, jer donose tu prednost da su istovremeno i vani i unutra.

Dodik i Stevandić ne odustaju od realizacije ovog elementa. Doduše, sada je drugačija podjela moći u svijetu, pa su bili primorani da ga prilagode.  Tako njima "najbolja meta" nisu Jevreji, nego Bošnjaci koje Dodik godinama uporno naziva muslimanima, računajući na rastuću islamofobiju, a kolega mu Stevandić Bošnjacima pridružuje i "pobošnjačene" ili "poturčene" političare, dakle sumnjivog, nepoželjnog karaktera.

Naravno, u ovom tekstu upućujem na podudaranje Stevandićevih i Dodikovih stavova sa "ur-fašizmom", ne tvrdim da je identifikacija potpuna. Naročito ukoliko znamo da iza stavova ove dvojice ne leži nikakva ideologija, nego isključivo odbrana koruptivnog sistema. Ali, zabrinjavajuće je šta su oni spremni učiniti u toj odbrani.

Ono što najviše zabrinjava jeste kako oni doživljavaju "unutrašnje neprijatelje".

Još 1993. godine Biljana Plavšić je u intervjuu za novosadski "Svet" Bošnjake nazvala "genetski deformiranim materijalom":

- To je istina. To je genetski deformiran materijal koji je prigrlio islam. I sada sa svakom nasljednom generacijom taj gen postaje koncentriran. Postaje sve gori i gori...

Zbog svoje uloge u progonu nesrpskog stanovništa Biljana Plavšić je u Haagu osuđena na 11 godina zatvora. Nakon priznanja i odrobijane dvije trećine kazne, puštena je 2009. godine na slobodu. Ispred zatvora dočekao ju je Milorad Dodik koji je sebe nazvao njenim učenikom.

Očigledno je posebno zapamtio njenu "lekciju" o "genetici " pa je u intervjuu iz decembra 2023. godine, objavljenom na youtube stranici Banjaluka.net, Bošnjake nazvao "konvertitima" i "nedostojnim ljudima"

- Muslimani ne mogu napraviti državu, oni to ne znaju. Oni su jednom učinili konvertitstvo i to je opterećenje... Samo dostojni ljudi kao Srbi mogu napraviti državu i mi ćemo pokazati kako se to radi.

Sada mu se pridružio i kolega u bijegu, Stevandić, koji u "Коекуде Српска"  hvali "srpsko slobodarstvo i veći intelekt", pa da neko ne bi pomislio da se radi o lapsusu, u nastavku teksta ponavlja "intelektualnu nadmoć" Srba nad svim ostalim u Bosni i Hercegovini:

- Mi koji smo meta, fizička i pravosudna, nemamo luksuz a ni pravo da ne koristimo pamet i intelektualnu nadmoć.

DEHUMANIZACIJA NEPRIJATELJA

Ovo su izuzetno opasne, rasističke teze. Oduvijek su se koristile za efikasnu dehumanizaciju neprijatelja.

To je shvatio i Luka Dragičević, pomoćnik komandanta za moral Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS, koji je napisao "smjernice" za motivaciju vojnika pred genocid u Srebrenici. "Smjernice" su podijeljene potčinjenim jedinicama i čitane ispred vojničkih strojeva, pred sami napad. Pukovnik je u njima objasnio razlike između Srba i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini:

- Mi smo genetski jači, bolji, ljepši i pametniji. Sjetite se koliko je Muslimana bilo među deset najboljih đaka, studenata, vojnika. Malo. Zašto? Zato što su oni poturice, a poturice su postale od najslabijih Srba...

Dragičević je u Haagu, bez mrvice kajanja, priznao da je vojnicima objašnjavao kako su njihove žrtve genetski manje vrijedne od njih i da ih treba “samo malo jače i osmišljeno udariti po nosu i ponovo će promijeniti vjeru”.

Nakon njegovog govora uslijedio je masovni zločin, genocid sa ogromnim brojem učesnika, spremnim da bez pogovora učestvuju u njemu, godinama poslije da ga prikrivaju i opravdavaju, a danas negiraju (bez obzira na sudsku zabranu) i čak slave (bez obzira na sve moralne norme).  

Dodik i Stevandić neprestano ponavljaju da ne žele rat. Ali, ko može zaista biti siguran u njihovu iskrenost nakon ovakvih izjava? Na sreću, ogroman je jaz između njihovih želja i mogućnosti.

(zurnal.info)