Stanišić je važio za "najobavještenijeg čovjeka u Srbiji", osobu koja je kontrolisala veliku mrežu domaćih i stranih obavještajaca.  Veliki je i nepojmljiv broj zločina za koje je odgovoran, čak i ako uzmemo u obzir samo one koje su dokazali haški istražitelji.

Stajali su i gledali kako padaju jadne kućice, žene su čučale, djeca sjedila na kartonskim kutijama. Sigurno su se čudili, kao i ja, kako zidovi lako padaju pred mašinama, sačinjeni od drveta, kartona, gipsa, slojeva tapeta i kreča...

Džaba je pisao stari partizan, ništa nismo naučili, sve greške smo iznova počinili, sve žrtve još jednom podnijeli i spremni smo sve ponoviti.

Autokino je knjiga koju je napisao jedan od nas - gledalac, dobrovoljac spreman da se u naše ime bezglavo baci u filmski vrtlog.

Sjećate se, jedno vrijeme bilo je zaista lijepo. Ali, nacionalisti imaju super moć da u sekundi ogade život i s apetitom požderu sve oko sebe.

Omča je simbol državne moći koja ima autoritet da oduzme život. Ekstremističke grupe oduvijek je koriste kao simbol linča i rasističkog nasilja. Služi isključivo za zastrašivanje i širenje mržnje prema određenim, obavezno manjinskim, grupama.

Lekcija koju smo od mladih igrača dobili na Bilinom polju dragocjenija je i veća čak i od odlaska na Svjetsko prvenstvo.

Dragocjena je porodica Isak. Jer, nikakvi analitičari, istraživači niti društveni komentatori, nisu bolje, jasnije i preciznije od njih razotkrili suštinu ovdašnjeg političkog sistema - "snaga, stil i prestiž u pokretu".

Teško je procijeniti koliko će rat trajati, ali kada se ne zna njegov pravi cilj, onda je teško predvidjeti i kako će on završiti. Kakav rasplet sukoba označava "pobjedu" i kakva "pobjeda" označava njegov kraj? Jer, prije nekoliko mjeseci rečeno je da je rat završen zato što su iranska nuklearna postrojenja potpuno uništena. Sada je nastavljen, iz nejasnih razloga.

Svaki patriotski poklič dobro je naplaćen, što lijepo ilustruju kolone limuzina i džipova okićene zastavama tokom profiterske parade za Dan nezavisnosti. Tokom neprestanog "predratnog" stanja, u kojem vazda neko pokušava odnijeti komad Bosne i Hercegovine, a neko ga zbog toga udara po prstima, izgrađene su porodične imperije

Čini mi se da je to vrhunac političke karijere Milorada Dodika, da ostvari ono što najmoćnijim ljudima svijeta nije uspjelo - napravi izolovani otok oslobođen zakona. 

Spomenik je bio simbol antifašizma, požrtvovanosti, humanizma, časti, herojske mladosti..., kada je sveden na fontanu, bezobrazno i brutalno oduzeta mu je sva simbolička vrijednost, postao je samo bezvrijedna prepreka za nesmetan protok saobraćaja.

Iako na zgradi Srednje muzičke škole nije bilo oznaka da se tu nalazi zatvor, vrlo brzo su svi u gradu znali šta se tamo dešava. Što nije bilo naročito teško jer, kako sam naglasio, škola je smještena u samom administrativnom centru. Pored nje su na putu do posla svakodnevno prolazili policajci, sudije, tužioci, opštinski službenici, a svako od njih imao je pristup moći koja je mogla zatvoriti mučilište.

Zato što će se najmanje deset dana pričati o tome. Zato što će onaj ko ovo predloži danima gostovati po medijima i tamo dobiti priliku da se predstavi kao zaštitnik nacionalnih interesa i religijskih sloboda, a da ništa na tom planu nikada uradio nije. Zato što će se društvo dodatno polarizovati, svi koji se usprotive biće proglašeni islamofobima, mrziteljima Islama i muslimana. Zato što će se polarizovati i učionice a dobro je da se mladi rano privikavaju na to.

Ispod svake objave pozivaju se pratioci da dijele sadržaj, što oni rado i čine pa te objave dosegnu više od hiljadu ljudi. Komentatori tih sadržaja dalje nastavljaju "napade na temeljne vrijednosti društva", psuju porodicu, djecu, majke koje su okotile izdajnike, prijeti se i vrijeđa na najgnusnije načine...

Ne treba da iznenađuje reakcija kantonalne ministrice Naide Hota - Muminović. Ona samo poštuje mit uspostavljen kroz knjige, okrugle stolove, naučne skupove, likovna i muzička djela o mudrom, voljenom i vještom političaru i komandantu. "Ko drukčije kaže - kleveće i laže", uvjerena je ministrica pa zbog toga tako hitro i pravdoljubivo reaguje na navodnu kritiku "voljenog prvaka".

Dakle, eksperiment nije uspio, zgrada se ljulja na sumnjivim temeljima, kućepazitelji kradu struju i otirače ispred vrata, stanari su u panici, samo čekaju kada će situaciju pogoršati izbijanje požara, poplave ili curenja plina. Ali, arhitekti i izvođači radova odbijaju odgovornost za katastrofu.

Dodik je tokom cijele karijere Bosnu i Hercegovinu tretirao kao kafanu uz magistralu, u koju rijetko zalazi policija, gdje može da loče i ždere na beskonačnu "crtu", a orkestar mora svirati samo njegove omiljene pjesme. Kada ga hrabra konobarica upozori na ponašanje, nasilnik nije sposoban podnijeti to poniženje, spreman je zapaliti cijelu kafanu kako bi povratio samopouzdanje...

Kada bi se izlilo čitavo jezero korupcije ono bi potopilo sve, a to nikome ne odgovara, jer bi se tako okončala "uobičajena praksa", tako bi bio srušen čitav sistem u kojem, evo fraze, ali istinite - vladaju podobni a ne sposobni. Sve dok se takav potop ne desi, svi zajedno nastavićemo opsluživati bahate likove sa pljuvačkom u uglu usana, iz vlasti ili opozicije, svejedno je.