Nismo normalna zemlja i on je zahvaljujući sličnim izjavama i osvojio gradonačelničke mandate. I ovu izjavu, koliko čujem na snimku, pratio je smijeh snishodljivih vijećnika. Slične rečenice nekažnjeno se decenijama ponavljaju sve dok u javnom diskursu nisu postale sasvim normalne. Zbog toga treba upozoravati na njih, ma koliko se to činilo kao jalov posao.Sličan performans gledali smo ovih dana i na, navodno, drugoj strani političkog spektra.

Vlast Trojke nipošto se ne može nazvati uspješnom, radije jadnom. Glavinjaju bez ikakve političke strategije, potpuno nesposobni da preuzmu odgovornost za vlastite odluke, uglavnom je prebacuju jedni na druge ili na "zapadne partnere".

Sergej Dovlatov je New York uporedio sa brodom napunjenim milionima putnika, gradom toliko raznolikim da svaki došljak pomisli da u njemu može pronaći kutak za sebe. Odatle, pisao je, čovjek može pobjeći samo na Mjesec.

I danas mi je Prvi maj najdraži praznik. Kad god mogu, slavim ga uz roštilj. Ne mora biti pretjerano raskošan, važno je da par ćevapa proskakuće na rešetki. Priznajem da svaki put osjetim blagu nelagodu kada neko pomene kako su radnici u drugim zemljama izašli na proteste za poboljšanje svoje pozicije.

Najgori su oni koji nas "savjetuju" da ugasimo vijesti i "izgradimo vlastiti svijet". Da bi se izgradio "svoj" svijet, potrebno je razumjeti svačiji, a to ne može osoba bez saosjećanja, "dio personala bez talenta". Jasno je, naši savjetodavci nisu izgradili nikakav "svoj" svijet, nego privilegovano uživaju u ovom našem, potpuno slijepi na tuđi belaj.

Dodik i Stevandić neprestano ponavljaju da ne žele rat. Ali, ko može zaista biti siguran u njihovu iskrenost nakon ovakvih izjava? Na sreću, ogroman je jaz između njihovih želja i mogućnosti.

Šta je to što Marko Perković nudi svojoj publici da su u stanju satima, na kiši i vjetru, čekati u redu za ulaznicu? Šta ga to čini neodoljivo privlačnim pa da se karte za koncert na crnom tržištu prodaju za 200 eura?

Nismo baš precizno znali kakvu akciju želimo, ali je bilo poželjno da to bude neka koja će podrazumijevati da goloruka djeca nasrnu na institucije, probiju žandarmerijske kordone, slome štitove, provale u kabinete, iz jednog od njih iznesu Vučića u pidžami i prenesu ga u Rusiju, uz pomoć dronova i štipaljki. Nismo mogli sakriti razočarenje kada se to nije dogodilo.

Počinje kada djecu zamijene brojevi. To je najteži korak, nakon njega slijedi jednostavan račun, prost kao brojalica za djecu.

Neonacisti, neočetnici i neoustaše ponovo sarađuju, ponovo su okupljeni u zajedničkoj borbi protiv "neprijatelja vjere, obitelji, morala i svake uljudbe". Kada dođe vrijeme, ne treba sumnjati, u ime mira, porodice, obitelji i tradicionalnih vrijednosti, opet će napasti najslabije i najnemoćnije dijelove društva, sve one koji im se ne mogu suprotstaviti na pravi način.

Razloga za nezadovoljstvo životom u Bosni i Hercegovini ima i previše. Situacija je gora nego što je bila 2014. Nacionalne tenzije su napete do konačnog pucanja, a ostali smo i bez jedine lijepe stvari koje su građani tada dobijali od državnog grba - Džekinih golova.

Pojmovnik koji je pred vama sačinio sam iz različitih intervjua i video predavanja, iz knjiga "Lov na veliku ribu", "Soba za snove", "Lynch o Lynchu", filma "David Lynch: The Art Life", mojih bilješki... Koristio sam isti metod uz pomoć kojega sam dešifrovao njegovu umjetnost - intuiciju

Pojmovnik koji je pred vama sačinio sam iz velikog broja različitih intervjua i video predavanja, iz knjiga "Lov na veliku ribu", "Soba za snove", "Lynch o Lynchu", filma "David Lynch: The Art Life", mojih bilješki... Koristio sam isti metod uz pomoć kojega sam dešifrovao njegovu umjetnost - intuiciju. 

Pitao sam novinare zašto nisu fotografirali onu stanicu, kad već snimaju svaku kuću pored koje prolazimo. Djevojka je kratko odgovorila “zato što tamo nije bilo ničega” i nastavila se došaptavati sa kolegom. Htio sam da kažem da sigurno jeste, samo nismo dobro gledali, ali sam odustao.

U kuhinji se vuku lajne kokaina, pored kuharice koja priprema brancina.

Kad god neki državni službenik poželi da se uspenje više nego što mu status dozvoljava, u ozbiljnom društvu moraju se oglasiti sirene za uzbunu. A, kada takav pokušava postati zaštitnik ili otac nacije, treba se spremati za vanredno stanje.

D.H. Lawrence napisao je u jednom eseju da treba živjeti i pisati kao da je svako djelo posljednje u životu - kao da će smrt staviti tačku na kraj svake nove, zapisane rečenice.

U ladici moga oca smješten je muzej kućanskih aparata koji su zujali kroz dva vijeka.

Na društvenim mrežama pročitao sam rečenicu kojoj ne znam autora, jer se ponavljala na nekoliko profila: "Svi smo ispod nadstrešnice". Hvala ko god ju je smislio, jer ta rečenica izuzetno precizno opisuje naše zajedničko stanje - stanje čekanja, stalne napetosti, nedefinisanog straha, zebnje, nervoze...