Tale, ponovo među nama: Budući rat vodiće se protiv saveza tehnobirokratskih oligarha i političkih patrijarha

Serija "Tale", koju je prema scenariju Derviša Sušića režirao Sulejman Kupusović, emitovana je 1979. godine i do danas se smatra jednom od najboljih TV serija emitovanih na prostoru bivše Jugoslavije u to zlatno doba televizije. Serija je imala izvanrednu glumačku ekipu, predvođenu Miralemom Zubčevićem, i u sebi nosila izniman šarm, najviše zbog preciznog prikaza provincijskih društvenih odnosa i pomno građene galerije likova. Vjerovatno se sjećate, u seriji partizanski konjovodac Tale vraća se u gradić koji se obnavlja nakon Drugog svjetskog rata. Sve bi trebalo biti drugačije, ali je opet isto, jer bez obzira na njegove herojske podvige, lokalni bogataši, begovi i trgovci, Taleta i dalje vide kao sina siromašnog hećima Bećira.

Godinu dana poslije Derviš Sušić objavljuje roman "Tale", u svakom smislu, potpuno drugačijeg sadržaja od popularne televizijske serije. U romanu, ostarjeli Tale oporavlja se u bolnici nakon moždanog udara. U posjetu mu dolazi sam pisac kojeg kritikuje zbog nepreciznosti u televizijskoj seriji. Između ostalog, upozorava ga, on se u grad nije vratio kao konjovodac nego kao oficir OZNA-e koji je dobio zadatak da sačeka povratak fašističkih kolaboracionista.  

Ipak, najvažnija razlika jeste činjenica da je kritika mahalskih moćnika u seriji iznesena blago, često kroz komične epizode, dok je u romanu ona iznesena direktno, bez ikakve zadrške. To je sigurno i razlog zašto je roman, zajedno sa "Parergonom - bilješkama uz roman o Talu", zanemaren u autorovom opusu, pa i prognan iz dosadašnjih izdanja sabranih djela.

Tale u romanu ima zadatak da u pokret otpora dovede lukavog moćnika Hadži Numan Bega. Beg je, zajedno sa Esmom, preselio u Sarajevu i tamo politički balansira između Pavelića i palestinskog muftije, koji je promovisao samostalnost Muslimana unutar nacističke imperije. Taj zadatak mora da izvrši zajedno sa begovim sinom Pilavijom, od kojeg se  značajno razlikuje. Tale je vođen emocijama, strašću, sirotinjskim osjećajem za pravdu, dok je Pilavija umijeće političkog spletkarenja učio od svog oca. U razgovorima između njih dvojice, i kasnije tokom pregovora sa begom, Sušić prikazuje kobne zablude tadašnjih muslimanskih uglednika, koje u "Parergonu" dodatno objašnjava. Razlike među njima pojačaće se i nakon rata, jer Tale romantičarski gleda na radničku klasu, dok je Pilavija doživljava isključivo kao radnu snagu. Jedina Taletova želja jeste da izgradi Radnički dom čiju je viziju dobio još tokom partizanskih dana. I tu viziju, razbiće mu Numan, Pilavijin sin.

Taletove epizode halucinacija Sušić koristi za kritiku socijalističkog društva, tehnokratska skretanja sa samoupravljačkog puta - kojeg on naziva jedinim "uljuđenim". Tokom tih epizoda on ispisuje svojevrsnu distopijsku satiru, i to rimovanu. Tokom košmara Tale lebdi iznad svijeta budućnosti, kojim vlada tehnokratija, gdje su sve emocije strogo kontrolisane, gdje je strast zamijenilo mlako zadovoljstvo, a vrhovni zakonik je Knjiga stavova. Sušić je ovako opisuje:

Njena suština je najtajnija tajna za plebejsku stoku koja u svakoj misli, riječi i sroku, u nju vjerovati mora bez pogovora. Samo članovi Vrha poznaju sastav KNJIGE STAVOVA koja se čuva pod stražom izdresiranih lavova i u sedam neprobojnih kasa, zbog straha od radoznalih masa. Odatle iz tog izvorišta, Sistem emituje silno moćno strahovito ideološko Ništa koje je mobilna mjera, neprikosnovena vjera i platforma svih stanovišta. KNJIGA STAVOVA je zbornik i izvornik svih iskustava prohujalih državnih vertikala, tehno-birokratsko-ustrojstvenih skala, svjesno organizovanih represija i zala, klerikalnih trikova sa naivno-religioznim masama, ultradesnih gluparija o rasama,beletroidno-poltronske saharoze i komandovanja impulsima masovne psihoze...

Koristeći rimu, Sušić daje i zanimljivu definiciju otadžbine:

Otadžbina, kao geografija ili kao ansihtfotografija, kao razlog za rodoljublje ili šansa za slavoljublje, kao izvorište humanizma ili kao zastava šovinizma, kao žiža najuzvišenijih ideala ili smrdljivo prizemlje kala, jala i žala, kao kolijevka, kao tmica, ili tamnica, ili folklorna tamburica. Neko se njome kune, neko je proklinje. Neko se njome ponosi. Neko je kosi, neko po njoj prosi, neko se jedva s njom nosi, neko joj prkosi, neko joj blago nogama raznosi, neko joj prste u oči tura, neko joj staračka kolica jedva gura, neko je mladu miluje, neko je nevinu preklanu siluje, neko je ubija brigom, neko knjigom, neko viteškim štitom, neko dinamitom. Neko smutnjom. Neko šutnjom. Neko bi da je prekroji, neko bi da je raskroji, neko bi da je uštroji, neko za nju na njenim mučilištima viče. A nekoga se uopšte ne tiče. Otadžbina nema otadžbine. Osim grudi poštenih ljudi.

Tokom epizoda bolničkih halucinacija Pilavija i Tale lebde iznad prostora gdje se nekada nalazilo Sarajevo i raspravljaju ko je zaslužan za njegovu ljepotu i kome zbog toga treba podići spomenik - Husrev begu, nekom austrougarskom birokrati ili socijalističkom moćniku. Na kraju romana, umorni Tale pokušava da se smiri i odmori na "igrivoj ljepoti Sarajeva":

 Uzdahnem kao mladi Morić pred vješanje:

"Sarajevo, seirli si..."

Da ne bijaše dobra u ljudima, ti bi se ugasilo davno prije nego što je neko prvi izgovorio tvoje ime. Uostalom, kakvo si da si, bolje je što si sebi spomenik u prostoru naših zebnji i nada, nego niklovano zelen pust park poslije eventualnog trećeg svjetskog... sa spomenikom bilo kome.

Heej, ne igraj se ispod koprene, ne opsjenjuj, znam te.

Izvini, učinilo mi se da mi se smiješiš i da hoćeš da me opomeneš kao moj rahmetli hećim Bećir: Tale, Tale, magare moje drago!

"Tale" je roman kojeg je pisao autor na vrhuncu stvaralačke zrelosti. Već prekaljen kao izvanredan pripovjedač, Sušić se u ovom romanu samouvjereno poigrava s jezikom, formom, razigran je i duhovit.  Istovremeno, spreman je da donese precizne sudove pa i predviđanja. Recimo, zgađen zbog spoznaje da se politika i pravda vrlo rijetko dodiruju i da najčistija borba lako može biti ukaljana političkim kompromisima, Tale zloslutno upozorava:

"Budući rat vodićemo sa svjetskim savezom tehnobirokratskih oligarha i političkih partijarha".

Uznemiruje koliko se ovo predviđanje podudara sa našim današnjim strahovima. Između ostalog, i zbog toga je važno što je ovaj roman ponovo objavljen, što je romantični samoupravljač i partizanski konjovodac Tale ponovo među nama.

(zurnal.info)