Svima koji u prošloj godini nisu mrzili, krali i varali, Redakcija Žurnala želi puno sreće u 2021. godini! Ostalima sreća ne treba. Sve su namjestili kako im odgovara…

Prijeko nam je potreban glas razuma, nekakav autoritet koji će problem razložiti, poredati prioritete, ponuditi rješenja i smireno ih obrazložiti

Predstava „Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo“, više od bilo čega, glasno govori o našim šutnjama. Kada jednog dana, na kraju svih naših krajeva bude pisana istorija ovih prostora, ona će biti sačinjena isključivo od poglavlja koja smo prešutjeli, svako svoja, odvojeno ali složno

Prije 100 godina rođen je Zuko Džumhur. Na granicama koje je pješice prelazio danas su postavljene bodljikave žice. Stranci se nepovjerljivo gledaju, iznenadni gosti ne puštaju se u kuće. Neke od zemalja koje je obišao kao hodoljubac opustošene su ratom, a prelijepi mladići i djevojke “čije oči osvjetljavaju noći”, danas su migranti

Ajnadžićevi blokovi više od bilo čega liče na granično kamenje koje označava teritoriju “najvažnije općine u Bosni i Hercegovini”, područje u kojem je koncentrirana ekonomska i politička moć, zbog koje je SDA spremna da žrtvuje desetak drugih gradova

Eto recepta za opšte blagostanje. Kad ne bi bilo novinara ne bi bilo gladi, siromaštva, nesreća, rasizma, fašizma, nacionalizma, migrantske krize… Ničega od toga ne bi bilo zato što mi ne bismo znali za to.

Rečenica “Moje vrijeme tek dolazi” koju je Mladić uspio izgovoriti tokom žalbenog postupka zvuči posebno zlokobno, kao da dolazi iz filmova B produkcije. Na osnovu takvih replika scenaristi razvijaju čitave horror franšize. Ali, kod nas je ona ostala skoro neprimjećena, urednici je čak nisu isticali u opremama tekstova

Niko ne zna kako je Šejn uistinu završio svoj život kada je onda, davno, sjećate se, odjahao u onaj zalazak sunca. Kada je prestao biti i riječ i zakon, “kada je ostao samo slika, kada je sav stao u samo jednu sliku”

Ne zanima me priča o tome ko je od njih za državu, a ko nije, ko kontroliše koje finansijske tokove, a ko je ugrožen zato što ih ne kontroliše. Te priče slušam već 30 godina, dosadile su a nisu ni tačne. Stranačke poglavice vlast dijele samo po jednom kriteriju - vlastitom interesu.

Kada utihnu topovi, himne, sprovodi i dženaze, nastane tišina koju smrt najviše voli, jer nakon nje dolazi zaborav, konačno ništa, njen puni trijumf. Darko Cvijetić govori u toj tišini, mrtvima daje glas koji se nije čuo dok su bili živi

Čini se da je to ratno “ljetovanje u podrumu” bilo presudno za Tikvešin kasniji odnos prema poeziji – njenom razumijevanju, pisanju, govorenju. U djetinjstvu je otkrio jednu od najvećih tajni umjetnosti – njenu sposobnost da štiti.

Stranka demokratske akcije za ovih 30 godina ispunila je zakletvu svog prvog predsjednika. Nisu postali robovi, postali su feudalci.

I to je to… To je ta uobičajena šema svih dosadašnjih afera. Učesnici prvo kažu da to nije istina, onda lažu o detaljima, a kada ih javnost pritisne očiglednim dokazima, onda se ljuto brecaju kako jedva čekaju da se završi istraga.

Povodom Prvog maja obavljujemo prigodan odlomak iz romana "Kap veselja" Selvedina Avdića

Kada nas otključaju i kada konačno izađemo u otvoreni prostor, šta ćemo raditi sa iznova stečenom slobodom

Tako i ja, nakon silnih vijesti o pandemiji, zaboravljam da su na brdu bašte, salata i mladi luk. Zaboravljam na proljeće. A to se ne smije.

Volio je pozorište. Na proslavi nakon premijere, odjednom mi je šapnuo da je lako zaljubiti se u pozorište – “to je lijep, skoro dječji svijet”. Njegov svijet. Prirodno mu je pripadao.

Kada napišete tekst o bilo kakvom propustu aktuelnih vlasti, više nije važno da li je to istina, dovoljno je da vlast kaže da nije i eto policije na vratima! Budi Ana Lalić pa napiši, ako smiješ...

Pandemija je pokazala pravo lice društva u kojem živimo - Sebija Izetbegović, Fadil Novalić i Fahrudin Radončić. Da li vam se sviđa?