Incident ili akcija: Zidanje grobnice za Borisa Davidoviča

Svi su do sada već čuli za nekakav Klub zeničkih intelektualaca koji se obrušio na predstavu reditelja Zlatka Pakovića “Grobnica za Borisa Davidoviča, kakvu je danas zidamo”.
Njihovo saopštenje za javnost prepuno je opštih mjesta, fraza kakve u svakoj mogućoj prilici koriste ovdašnji branitelji nacionalnih vrijednosti. Paković se optužuje da ismijava religiju, vrijeđa šehide, majke, sestre, zahuktali intelektualci onda pominju agresiju, fašizam, šovinizam, genocid (čak sedam puta) i udruženi zločinački poduhvat, pa kad su se tako lijepo zagrijali prelaze i na klanje, silovanje i raseljavanje. Naravno, ništa od navedenog nema u predstavi, ali je saopštenje s tolikom strašću napisano da se čini kako bi žarko željeli da ima. 
Doduše, u pismu ima i jedan tačan podatak, pa nam se može učiniti da su oni zaista i pogledali predstavu. Naime, pišu da predstava “ismijava niz državnih institucija i njihovih rukovodilaca predstavljajući ih kao pohlepne, potkupljive, nesposobne i zlonamjerne”. Ruku na srce, to je zaista tako, može se čak reći da je maestralno izvedeno, vrlo uvjerljivo.  
Negdje pred kraj pisma, Pakoviću i Bosanskom narodnom pozorištu Zenica intelektualci predlažu da napravi predstavu o Srebrenici. Neobično je da tako visoko obrazovane osobe ne koriste google, jer bi sa dva klika otkrili da je on to već uradio. 

IZ BRBLJARIJE DO HAJKE

Da ne dužim, jasno je da se radi o neozbiljnom i neinformisanom Klubu, koji i nije mogao napisati bolje saopštenje od ovoga, koje je čista laž, potvora, kleveta, amaterski pokušaj diskreditacije. Ali, kada su saopštenje počeli prenositi mediji a odatle se ono širilo po društvenim mrežama, brbljarija je značajno dobila na težini. Uz prigodnu uredničku obradu, pretvorila se u hajku, ozbiljnu akciju da se jedan ugledni umjetnik nazove neprijateljem nacije, države i ko zna čega još, a jedna pozorišna kuća proglasi izdajničkim gnijezdom koje što prije treba staviti pod kontrolu. Od tada, opskurni Klub anonimnih intelektualaca, koji ima tačno pet pratilaca na službenoj stranici, mutirao je u utvrdu nacionalnih stražara. Dobili su publicitet kakav nisu ni sanjali kada su prije par godina osnovali svoj klub s nejasnom namjerom da, kako su izvjestili javnost, “promišljaju sve oblike pojavnosti”. 

Do momenta pisanja ovog teksta nisu se oglasili iz Pen centra BiH, čiji je član Paković, šute i u MESS-u, a nema ni neke podrške drugih pozorišnih kuća, izuzev pojedinačnih, kolegijalnih istupa. Najvažnije je da ovaj incident, barem sudeći prema njihovom saopštenju, nije pokolebao BNP Zenica: 
Želimo upoznati javnost da predstava ne osporava niti na bilo koji način dovodi u pitanje genocid u Srebrenici, niti je usmjerena protiv Bošnjaka, kao jednog od tri konstitutivna naroda u BiH. Predstava, u jednom dijelu, upravo kritikuje one predstavnike Bošnjaka koji su zbog vlastitih interesa ugrozili svoj narod i doveli ga u poziciju taoca sistema koji su za sebe stvorili. Ti i takvi, kao i novoosnovani zenički, bošnjački intelektualci služili su se i služe, populističkim floskulama sa predznakom nacionalizma, šovinizma i lokalpatriotizma. Obmanjuju nas poluistinama, sijanjem straha od Drugih i čvrsto drže u stalnoj ulozi žrtve. Mi kao Bosansko narodno pozorište imamo obavezu da propitujemo, analiziramo, seciramo, promišljamo i istražujemo društveno-politička dešavanja, kao što su to radili u pozorištima vjekovima prije nas i što će raditi i poslije nas. 

MALO SVJETLOSTI

Najljepše bi bilo da iz ovog slučaja ne izvuče korist samo onaj Klub, da malo svjetlosti padne i na zeničko pozorište. 
Da li ste čuli za još neke njihove predstave? Da li znate da tamošnji repertoar čine savremeni, u velikoj mjeri domaći dramski tekstovi? Da li ste do sada negdje pročitali da su se na njihovoj pozornici propitivale neke od najosjetljivijih tačaka našeg društva – zloupotreba religije, kult žrtve, prljava tranzicija…? Da li znate da su tamo igrane predstave u kojima se sasvim otvoreno govorilo o lokalnim ratnim zločinima i mučilištima? Koliko pozorišta u ovoj državi se obračunalo sa prljavom ratnom prošlosti sredine u kojoj žive, gdje je bukvalno prstom upirano na stratišta, gdje su glasno izgovarana imena odgovornih, pominjane političke stranke koje su ih štitile? Znate li da u malim gradovima takav angažman traži znatno više hrabrosti nego tamo gdje postoje međunarodne organizacije, strane ambasade i desetine različitih medija kojima je sve izvan glavnih gradova pustoš, gusta magla?
Hvala Klubu zeničkih intelektualaca što je svojim glupavim saopštenjem skrenuo pažnju na ovo pozorište. Možda će im neko konačno pomoći u svakodnevnoj borbi za preživljavanje, za povećanje malih plata i popravak zgrade koja se raspada? Ili će, zbog šutnje, biti konačno ugašen ovaj hrabri umjetnički kolektiv koji, čini se, opstaje samo zahvaljujući entuzijazmu uposlenih a ne podršci općinskih i kantonalnih vlasti? Ili će ga konačno preuzeti pogodni nacionalni umjetnici, što je vulgarniji vid njegovog gušenja?

Vidjećemo šta će se dalje dešavati. Nadam se da je Klub samo incident, a ne dio planirane akcije. Bilo kako bilo: “Borise Davidoviču, ne dajte se pasjim sinovima!”

...

Na kraju, još samo nešto. Zanima me da li neko pozorište u Bosni i Hercegovini planira ugostiti “Grobnicu za Borisa Davidoviča, kakvu je danas zidamo”? Ne mora iz solidarnosti, nego zato što se radi o zaista dobroj predstavi, koja otvara pitanja važna za čitavu Bosnu i Hercegovinu, ne samo za Zenicu. Koliko sam ja vidio, nije to skupa predstava, nije ni produkcijski zahtjevna, a može se odigrati i na sasvim malim scenama. Neko? Bilo ko? 

(zurnal.info)