CIPELICE I PATIKE: Koji broj ubijene djece je prihvatljiv?

Čuli ste vjerovatno "nakraću i najtužniju priču na svijetu": Na prodaju, dječje cipele, nikada nošene (For sale, baby shoes, never worn.) Autorstvo nad njom dugo se pripisivalo Ernestu Hemingweyu. Prema toj priči, on je društvu okupljenom na ručku rekao da može napisati kompletnu priču sa samo šest riječi. Napisao ju je na salveti i dobio opkladu od deset dolara. 

Frederick A. Wright dokazao je 2012. godine u The Journal od Popular Culture da Hemingwey nije napisao priču, ali bez obzira na njegov trud većina članaka na internetu i dalje je pripisuje američkom piscu. Na društvenim mrežama opisuje se kao "sposobna da slomi srce", zato što svako može da je dopiše prema svojoj želji. 
Zašto cipelice nikada nisu nošene? Zašto se prodaju? Šta se desilo sa djetetom kojem su bile namijenjene?

Ljudi pokušavaju dati odgovore na ta pitanja i uglavnom odbijaju verzije sa sretnim ili bar dosadnim krajem - recimo, roditeljima se nisu dopadale cipele.

NIKE PATIKE

Sjetio sam se ove priče kada sam na društvenim mrežama vidio dječje, nekada bijele "Nike" patike, sada krvave. U opisu fotografije navodi se da su pripadale djetetu koje je ubijeno tokom granatiranja Gaze od strane izraelske artiljerije. Vrlo brzo, pojavile su se tvrdnje kako je fotografija montirana, i da se ne može dokazati da su patike pripadale palestinskom djetetu. Pokušao sam i sam pronaći izvor fotografije, ali su mi pretraživači nudili samo privatne naloge na društvenim mrežama. Odustao sam, najviše zbog toga što sam amater u takvim stvarima. Ali, čak i da sam profesionalac koji je uspješno dokazao svoju tvrdnju, ništa ne bi pomoglo. Jer, u ovo histerično doba mišljenja se ne mijenjaju pod pritiskom dokaza, nego se traže drugi, pa i falsifikovani, koji bi potkrijepili tvrdnju u koju se već vjeruje. 

Teško se danas probijati kroz more informacija koje nam nude društvene mreže. Čak su i neki visoki političari i diplomate nudili montirane fotografije i sumnjive izvore za ozbiljne optužbe. Sve se dovodi u sumnju, čak i sasvim očita informacija. Najbolji primjer je tvrdnja da su Palestinci granatirali vlastitu bolnicu, ali na te spinove smo bar mi u Bosni i Hercegovini navikli.

KOJI BROJ JE TAČAN

Palestinski izvori saopštili su da je za sedam dana u Gazi ubijeno 1000 djece, a onda je UNICEF objavio da je tokom jedne sedmice ubijeno 700 djece, a 2450 ranjeno. Taj broj je do objavljivanja ovog teksta sigurno još veći, jer izraelsko granatiranje i dalje traje. Od izraelskih zvaničnika stigle su žestoke reakcije, tvrde da se radi propagandnoj laži Hamasa. 

Nisu ponudili neki drugi podatak. Sa kojom brojkom oni raspolažu? Da li je ubijeno više ili manje djece? 652 djeteta? 530? 489? 390? Tri stotine djece? Koji broj nije laž, koji broj ubijene djece je prihvatljiv? 

DJECU UBIJAJU

Djecu ubijaju, pa nije važno kada je i kojim povodom snimljena fotografija krvavih patika. Što se mene tiče, više mi nije važno ni da li je autentična, to je ilustracija zločina koji traje. Ako je patetična, suviše direktna, još bolje, jer nema vremena, smrt orgija nimalo sofisticirano dok traje rasprava o "kontroli narativa". 

Za razliku od nenošenih cipela iz priče, krvave patike nude sve odgovore i ne postoji mogućnost sretne verzije. I njihov opis mogao bi se svesti na šest riječi koje također "slamaju srce". Recimo -  Na fotografiji: dječje patike, potpuno krvave. Ali, ova priča ne treba se dopisivati. Sve je rečeno, treba samo što prije zaustaviti njeno širenje. 

(zurnal.info)