Novogodišnja bajka koju nisam napisao: Nema korupcije u Bosni i Hercegovini

Na početku moram priznati – nisam autor ove novogodišnje bajke. Za sve nas već mjesecima je grade razni analitičari, ja ću samo pokušati da je prepričam. Kako glasi ta bajka?

EVO BAJKE

Ukratko 
U Bosni i Hercegovini nema korupcije. Iza vrata svakog kabineta sjede sve sami stručnjaci i poštenjačine. Sve je idealno, nježno ružičasto, pravosuđe efikasno, zdravstvo još efikasnije, obrazovni sistem fenomenalan, u javnim preduzećima zaposleni su eksperti, nepotizam je ružna strana riječ, mito još ružnija domaća, svima su nam garantirana ljudska prava dok uživamo u sigurnosti socijalne zaštite. Krivične prijave, njih 39, protiv Dodika, Čovića i Izetbegovića ne postoje. U to će nas, na žalost, vrlo brzo uvjeriti i tužioci. Kao što su nas uvjerili da David i Dženan nisu ubijeni, kao što ćemo uskoro saznati da su za nas, po najboljoj mogućoj cijeni, nabavljeni najbolji respiratori na tržištu. Stotine miliona koji su ove godine pokradeni na javnim nabavkama tek su obični šareni papiri jer, kako bi rekao njihov omiljeni kantautor, “nije sreća para puna vreća”. 
Korupcija postoji samo u Belgiji, Holandiji i SAD, ali tamošnji novinari ne pišu o tome.  

Kako je to moguće?
Sigurno se pitate kako je to moguće, jer ipak živite u Bosni i Hercegovini, svakodnevno se susrećete sa različitim gadostima. Moguće je, kažu autori bajke, jer to što vidite vlastitim očima i to što osjećate na vlastitoj koži je čista iluzija, masovna hipnoza koju su napravili mediji.

Koji mediji?
Kako su ih opisali tvorci bajke, lako ih je prepoznati, svi su nevladini i raskošno žive, za razliku od ovih drugih koje finansiraju političke stranke i njihove javne kompanije, koji su gola sirotinja.

Zbog čega to mediji rade?
I za to bajkopisci imaju odgovor - zato što žele da vam skrenu pažnju sa geostrateških planova zapada, namjera Aleksandra Vučića i UZP-a.

Ko ih plaća za tako nešto?
Zapad, mirno odgovaraju pisci.

Zbog čega, morate ponovo pitati...
Ni meni ovo nije baš najjasnije, pa ćete odgovor ipak morati potražiti kod najbližeg bajkopisca – zato što Zapad podržava Istok, pa je zbog toga nama bolje da se okrenemo Istoku i njegovim saveznicima, da Istok ne bi došao ovdje da nas udalji od Zapada koji pomaže one koji sarađuju sa Istokom... Tako nešto, kažem, nije mi baš najjasnije.

Šta im je cilj?
Tu će se kreatorima odgovori malo razlikovati, u rasponu od “palestinizacije Bošnjaka”, preko “mrzitelja svega hrvatskog” do “satanizacije Srba”.

Kako ih zaustaviti?
Bez brige, pripremaju se odgovarajući zakoni, blate smutljivci se po podobnim medijima, sudski procesi su montirani ko puške – tješe uznemireni narod pisci bajke.  

To je ta bajka. Uočavate, nije baš zanimljiva, nema ni pravog zapleta, uzbudljivog obrta, poenta joj je nejasna. Ne može se stati samo na tome da su neki zlikovci Zemlju snova prikazali kao Mordor. Još dosta se mora raditi na priči da bi ona bila prava bajka. Sjetimo se – iza primamljive kuće od kolača čekao nas je vještičji kazan a na kraju zabave u zemlji igračaka sva djeca pretvorila su se u magarce. Mora biti i neka poenta tipa “nije dobro biti proždrljiv” ili “laž se okreće protiv njenog tvorca”. Tako nešto. Nije neka poenta ako sami zaključimo da smo veće budale nego što smo slutili ako povjerujemo u ovu bajku.

ZLI VILENJACI

Ali, nisu svi budale. Ova novogodišnja bajka obradovala je vascijeli bosanskohercegovački ološ. Raduju se tajkuni, ratni profiteri, perači novca, ucjenjivači, dileri, prodavci diploma i radnih mjesta, posrednici na crnom tržištu, politički i nacionalni prekonoćni konvertiti i slični šljam jer im se konačno vjeruje da im je milione poslala tetka iz Amerike.

Obradovali su ih isti oni koji nam godinama govore da gledamo “širu sliku” i odnose u regiji i svijetu. Naši mali životi, govore nam s visine, sasvim su nevažni u odnosu na geostrateška preslagivanja. Ja sam konačno odlučio da ih ne poslušam. Priznajem, nikakav sam geostrateg, od bjelosvjetskih problema zanimljiviji su mi problemi užeg zavičaja, zdravlje najbližih važnije mi je od države, budućnost djece od zastave a sigurnost porodice od nacije. Znam, nisam ni neki patriota, stoga se slažem da moje mjesto u redu za ordenje slobodno zauzme neko drugi. 

Podmukla je ova bajka. Zbog njene podmuklosti pade mi na pamet jedan vic koji ću ukratko prepričati, jer ste ga vjerovatno već čuli. Dakle, samoubica na mostu sretne čovjeka u bijeloj haljini. On se predstavi kao vilenjak i pita samoubicu zašto je odlučio da se ubije. Nesretnik mu ispriča nisku belaja koje svakodnevno trpi. Vilenjak mu kaže da ih sve može riješiti ukoliko ga ovaj oralno zadovolji. I dok jadnik pun nade to čini, vilenjak ga pita koliko ima godina. Četrdeset, odgovori ovaj, a zlikovac ga pita: “I još vjeruješ u vilenjake?”
Oprostite mi zbog ove vulgarne poente, kolebao sam se da li da je napišem. A onda sam se sjetio da smo svi odrasli i da nas ovaj vic ne može šokirati, jer već dobro znamo na kakve su gadosti sve ljudi spremni zbog vlastitog užitka. Sem toga, teško bilo šta može biti vulgarnije od ove novogodišnje bajke koju su nam pripremili. Lakše je povjerovati u vilenjake nego u nju.  Bez obzira da činjenicu da vilenjaci zaista ne postoje.   

(zurnal.info)