Selvedin Avdić
Spori kadrovi: Moje more zavodljivije je od stvarnog
Malo znam o moru, da bih ga sebi približio pripisujem mu osobine koje mi prijaju. U žudnji, pamtim ga ljepšim nego što ono može biti. Moje more zavodljivije je od stvarnog.
Stari Slaveni vjerovali su da je more granica svijeta. More je bilo vrhunac, tačka iza koje nema ničega, jer je svega već bilo dovoljno.
...
Volim more. Mislim da ga mi kontinentalci volimo drugačije nego ljudi koji žive pored njega. Možda ne svi, ali ja sigurno. Malo znam o moru, da bih ga sebi približio pripisujem mu osobine koje mi prijaju. U žudnji, pamtim ga ljepšim nego što ono može biti.
Moje more zavodljivije je od stvarnog.
...
Slikar Tomislav Perazić napravio je u ratu izložbu sa morskim motivima. Rekao je da je morao napraviti tu izložbu, zato što je poželio svoj Bar i njegovo more uz koje je rođen. Nije imao slikarskog materijala, odavno ga je potrošio, pa je slikao školskim tempera bojama na komadima ambalažnog kartona. Ispod nanosa boja provirivao je logotip "Saponije" Osijek. Sunce, bijeli kamen, hobotnice, ribe, školjke i palme bili su zakucani na zidove u holu bivše poslovne zgrade, u koju su službenici dolazili po navici, iako nikakvog posla nisu imali. Sjećam se, bilo je hladno u toj prostoriji, slikar je nosio vunene rukavice pune rupa. Ali, ipak je bilo ugodno u Perazićevom moru, dugo sam ostao tamo. Izvan njega, napolju, sve je bilo od olova, sivo, u toj tvrdoj boji ratne sirotinje i puščanog zrna. Granica koja nas je dijelila bila je linija od plave, jeftine tempere.
...
Perazić se nerado odvajao od svojih slika. Najdraže nije želio prodati, čak ni u najtežim danima. Ne sjećam se da li je prodavao slike sa te izložbe. Vjerovatno mi nije bilo važno, jer nikakvih para u to ratno vrijeme nisam imao.
Možda slike nisu bile toliko lijepe, možda ih je samo moja žudnja učinila zavodljivim? Možda bi one danas bile tek nepravilni komadi kartona, na kojima se morske životinje, sunce, more i nebo suše i osipaju u prašinu? Ne znam šta bi se danas, kada jedva ličimo na ondašnje, dogodilo između mene i tih slika, da li bismo se prepoznali? Bez obzira na to, jako bih volio imati jednu. Zato što mi je Perazićevo more u ratu davalo nadu da iza granica našega pakla i dalje buja svijet, da nas čeka i da zbog toga vrijedi preživjeti. Danas to zvuči pretjerano, ali dobro se sjećam, istina je, toliko mi je značilo.
...
"Svi ljudi će mornari biti, dok ih more ne oslobodi".
Tomislav Perazić napustio nas je u martu 2019. godine. Slikao je do posljednjeg dana. Prijatelji kažu da mu nisu mogli donijeti dovoljno boje i platna. Neprestano je tražio još. Njegova ratna postavka morskih motiva i danas je najbolja slikarska izložba koju sam vidio.
(zurnal.info)
