Spori kadrovi:Moj estradni život

Istražujemo

Spori kadrovi: Moj estradni život

Umjetnički život podrazumijeva slobodu, posvećenost i istraživanje sebe. Estradni život je suprotnost i u najvećoj mjeri predstavlja ugađanje drugima, koji nikada nisu zadovoljni.   Estrada je težak posao.

Moj estradni život
s.a.

Bio sam mlad i bio sam DJ. Ljudi su u klub dolazili trijezni, odlazili ošamućeni, a ja sam svaki dan sjedio za pultom, izuzev ponedjeljka. Primao sam mizernu platu, a milicija je mislila da prodajem drogu. 

...

Moja karijera imala je silaznu putanju. Na početku sam puštao muziku sa dva gramofona, onda sa dva kasetna deka, na kraju samo s jednog. Dok su zvučnici neugodno zujali i pištao aparat za kafu, gosti su čekali da premotam kasetu. Pravio sam se da popravljam nešto ispod pulta.  

...

Svake večeri, Ado, Dado, Duško, Vlado, neki od njih, s vrata je vikao:
"Konobar daj gemišt, Sefke pusti ajvonaliv!"
Dolazio je neki, zvali su ga Mama, popio LSD i čaj od šipka pa mu se učinilo da kroz vrata ulazi konj i grize ga za koljeno. Ali, to je bilo u kafani Balkan, nije kod mene. Kod mene je basista Ludila molio da zatvorim klizna vrata jer se plašio da će kroz njih nasrnuti neki posebno nasilni svatovi.

...

Burho nam je plesao jedne večeri, ali o tome sam već pisao. Nisam pisao kako sam upoznao Grahu, koji je tada svirao sa grupom Rupa u zidu i već na tonskoj probi stavio mikrofon u pantalone. On je ozbiljan umjetnik i još bolji čovjek, što je prilična rijetkost, pa zaslužuje puno veći prostor od ovoga. 

...

Dolazio je i jedan plavušan koji je imitirao Johnny Rottena, kada taj ne bi imao talenta niti pameti. U unutrašnjem džepu sakoa, revera punih Sex Pistols bedževa, krio je "polovku" badelovog konjaka sa talogom različitih tableta na dnu flaše. Uglavnom se valjao po podu i kreveljio ženama. Rijetko je dočekivao kraj večeri, obično bismo ga ispovraćanog iznosili napolje.
Poslije je postao površan novinar i fanatičan, mada ćosav, vjernik. Sada je začetnik novih tradicija i običaja. 
Dolazilo je puno lijepih ljudi. Teško je danas pronaći toliko na jednom mjestu.

...

Zaista, bilo je lijepih trenutaka, kao kada Mlađo svira gitarski uvod u "She Is Lost Control", a bend se ljulja kroz ritam, naprijed i nazad, kao čamac u plićaku, pa pjesma postane dramatičnija od originalne izvedbe.  

And she expressed herself in many different ways
Until she lost control again
And walked upon the edge of no escape
And laughed, "I've lost control"...

... 

U estradnom predahu, stekao sam i novi bend. Zvao se "Doctor Kiss Kiss". Napravili smo samo tri pjesme, možda i više, ali ja se samo toliko sjećam. Znam da su bile lijepe, volio bih ih ponovo čuti. To više nije moguće, bend se raspao kada se sve oko njega počelo raspadati.

Žao mi je što su naše pjesme nestale, ali kamo sreće da je sva šteta ostala na njima.

...

Jedne večeri borio sam se sa mahmurlukom i prehladom, a svuda oko mene zavladala je nekakva euforija, ničim opravdana. Često je izbijala neposredno pred rat, kao da su ljudi naslućivali šta će se uskoro dogoditi pa su se trudili da što više uživaju u životu. Teško je bilo odoljeti toj euforiji, često sam joj podlijegao, zbog nje izgubio četvorku u vilici, ali zato zaradio ružan ožiljak na bradi koji liči na mala, zubata usta.  
Te noći - "naročito teške", da bih smirio atmosferu, puštao sam naizmjenično Einsturzende Neubauten i Swans, ali nije pomoglo. Naprotiv, sve se izobličilo u histeriju. Nečiji pas ležao je zavezan za nogu od stola. Bio je jedino živo biće u prostoriji koje me gledalo sa razumijevanjem. 

...

Često su dolazila dva vojnika JNA, preskakali zid kasarne da bi za šankom popili par piva i slušali muziku. Jedne večeri došli su odjeveni u trenerke, jedva sam ih prepoznao. Šapnuli su mi da bježe kući jer se u kasarni priča samo o ratu. Častio sam ih pivama, popili su ih u tišini i otišli u mrak, u svojim  ljubičastim, šuškavim trenerkama. Ja sam se vratio za pult, okrenuo kasetu i momentalno zaboravio na rat. Poslije se pokazalo da se on mene sjetio.
Nadam se da su ona dva vojnika imala sreće tokom svih ovih godina.

...

Na kraju svake večeri, izuzev ponedjeljka, motao sam kablove, konobar meo pod, u tišini smo pili po "putnu" pivu i izlazili u već staru noć. Sve što se trebalo dogoditi već je prošlo. Slušali smo kako prvi budilnici zveče.

...

Zaista se ne sjećam kako se okončala moja estradna karijera, da li sam dao otkaz, da li sam otpušten, možda je klub zatvoren ili se konačno pokvario i taj posljednji kasetni dek? Nije ni važno, svakako se vrlo brzo sve sjebalo, počeo je rat pa smo svi imali ozbiljnija posla. 

...

Sigurno postoji još puno detalja iz estradnog života kojih bih mogao da se sjetim, ali i ovo je previše. Ljudi osvajaju planine pa dostojanstveno šute. Zato, "evo me, ustajem tek da okrenem ploču", Alexander Christou, Al Chem, "No Hopper".

...

Umjetnički život podrazumijeva slobodu, posvećenost i istraživanje sebe. Estradni život je suprotnost i u najvećoj mjeri predstavlja ugađanje drugima, koji nikada nisu zadovoljni.  
Estrada je težak posao. I monoton. Neka i to znam.

(zurnal.info)