BORBA ZA DRŽAVU: Relaksacija, eskalacija i slijepa mržnja

Da li ste uočili - čim se pomenula relaksacija odnosa u Bosni i Hercegovini, odnosi su se  momentalno zategli, čini se do pucanja. Od tada živimo na rubu sukoba, država samo što se nije raspala, zapad nam je okrenuo leđa, na sve strane niču izdajnici, veterani prijete barikadama, buše se gume, napadaju djeca, Sejo Brajlović radi prekovremeno ne bi li popravio imidž Sarajevu… Radikali sa svih strana podigli su se da nas uvjere da je bilo kakva relaksacija apsolutno nemoguća. Podsjećaju nas s kim decenijama imamo posla, citiraju sve dosadašnje izjave Milorada Dodika i Dragana Čovića, prepričavaju najgnusnije detalje njihovih karijera - kao da su se njih dvojica odjednom pojavili, kao da su sve do sada bili smrznuti i da ih je otkravio sam pomen relaksacije odnosa. 

ŠTA SE DEŠAVALO RANIJE

Zbog ovolikog angažmana može nam se učiniti da je sve do prije nekoliko mjeseci Bosna i Hercegovina bila mirna i prosperitetna državica. Zaista, šta se dešavalo prije prvog pomena “relaksacije odnosa”? 

Da li je Dodik najavljivao otcjepljenje? 
Da li je imao islamofobne izjave?
Da li je bilo šovinističkih ispada?
Da li je vrijeđao državu?
Da li je kršio Ustav?
Da li je posjećivao Putina?
Da li mu je Putin davao instrukcije?
Da li je bio jak ruski uticaj u zemlji? 
Da li je RS izigravao državu?
Da li je negiran genocid?
Da li je Dodik politički sarađivao sa Čovićem? 
Da li su HDZBiH i SNSD zajednički nastupali?
Da li je bilo neustavnog prenosa nadležnosti sa države na entitete?
Da li je obilježavan 9. januar, koliko puta i kakve poruke su odatle upućivane? 
Da li je naoružavana policija RS i kakve šlagere je pjevala?
Da li je bilo šovinističkih ispada? 
Da li je bilo nacionalističkih transparenata na stadionima?
Da li su napadani povratnici?
O, da li...

Da ne duljim dalje, da li je sve bilo isto kao i sada, a u nekim posebno kriznim momentima i gore?
Kako se dogodilo da je to zaboravljeno?

NEVJEROVATNA IGRA SLUČAJA

Nevjerovatnom igrom slučaja potrefilo se da je ta amnezija nastupila u momentu kada jedna politička stranka, a naročito njen lider, nisu dobili dovoljan broj glasova da uđu u vlast i Predsjedništvo. To su oni koji sada govore da međunarodna zajednica, zbog vlastitih geopolitičkih planova, kažnjava samo Bošnjake.

“Odokativnom” analizom lako je zaključiti da nikakvi Bošnjaci nisu kažnjeni, samo SDA nije dobila dovoljno glasova da ostane u vlasti, kao i da ih nije kaznila međunarodna zajednica, nego njihovi glasači. Da su HDZ BiH i SNSD imali iole ozbiljniju opoziciju, i njima bi se isto desilo. Također, osmorku ili šestorku, ko će ga više znati, većinski popunjavaju Bošnjaci. Mnogo ih dolazi baš iz SDA, neki od njih su bili na visokim pozicijama u toj stranci, godinama su tamo zajedno i vrlo uspješno muljali. O nekima smo u Žurnalu pisali feljtone, svojevremeno čak i filmove.   

NEKAD I SAD

Ipak, od kraja izbora slušamo da je poraz SDA poraz svih Bošnjaka i plaše nas zlogukim predviđanjima da je država ugrožena kao nikada do sada. 
Dodik i Čović su i do sada imali ogroman uticaj na sve državne tokove u Bosni i Hercegovini, ali sada se tvrdi da će taj uticaj biti poguban.

Kako se desilo da HDZ BiH i SNSD do te mjere ojačaju i to  preko izborne noći? Prije će biti da su decenijama snažili, u čemu su im značajno pomogli tadašnji koalicioni partneri, koji su im zbog fotelja u javnim preduzećima prepuštali ministarska mjesta i omogućavali premoć u parlamentu. Decenijama su iste osobe blokirale državne institucije, ali “probosanske snage” nisu znale kako da ih spriječe u tome. 

(S obzirom kako su to mirno podnosili, može se zaključiti i da im je takva situacija odgovarala. Uostalom, zašto oni nisu spriječili ovogodišnju sramnu paradu u Istočnom Sarajevu, SDA je u tom momentu i dalje imala ministra sigurnosti, a DF ministra odbrane?) 

Do prije nekoliko mjeseci analitičari i twitter bukači uvjeravali su nas da “probosanska opcija” i “naša stvar” imaju ogromnu podršku u svijetu. Sada nam govore da nam je čitav zapad, preko iste one noći, okrenuo leđa zato što je Čović uspješno lobirao. Ko je za to kriv? Čiji kadar je obavljao funkciju ministrice vanjskih poslova? Šta je ona radila u pauzi od potrage za povoljnim nekretninama?    

Također, sada nam se govori da se ne može praviti vlast sa Čovićem i Dodikom, da je bilo kakva saradnja sa njima nemoguća. S kim je do sada formirana vlast? Da je SDA kojim slučajem imala bolje izborne rezultate, s kim bi oni koalirali? Ako su ona dvojica neprihvatljiva, kakve partnere imaju na umu, gdje se krije ta “demokratska rezerva” potpuno čiste ratne prošlosti i još čišćih kriminalnih dosjea?  

Sada tvrde da Osmorka prodaje državu zarad nekoliko fotelja. Ali, kada ih neko priupita zašto u interesu države ne pomognu opoziciji da steknu bolju poziciju u novoj raspodjeli vlasti, oni cinično odgovaraju: “Zašto bismo ih čašćavali?” Zbog opstanka države, patriotizma, probosanske ideje, recimo, u šta se neprestano zaklinju…

Na kraju, zašto svoj poraz pretvaraju u zajednički?   

RELAKSACIJA ILI ESKALACIJA

Vratimo se “relaksaciji odnosa”. 
Zašto je njeno pominjanje izazvalo takve reakcije, nakon kojih se najčešće pominjala eskalacija? Možda je ta suprotnost prihvatljivija? Možda je neko zaista spreman na sve zbog povratka na vlast? Ali, ne treba prenagliti sa takvim zaključcima, skloniji sam mišljenju da je istina negdje u sredini, kao što to često biva, da se radi o pokušaju povratka na staro. Bio bi to stari dobri status quo, koji u bosanskohercegovačkoj varijanti podrazumijeva obavezni povratak SDA u vlast, a onda slijedi nastavak poznatih tenzija, naduravanja, uzajamnih prijetnji, populističkih baljezganja i pustošenja države. Dok bi se oni ponovo zabavljali javnim preduzećima i crnim fondovima, Dodik bi nesmetano kao i do tada, nastavio svoj plan, u čijoj definitivnoj realizaciji ga je spriječila samo agresija na Ukrajinu, kada je Putin morao preusmjeriti prioritete.     

Puno energije gubitnici izbora ulažu u svoj pokušaj povratka na vlast. Ali, bojim se da ne trebamo previše očekivati ni od Osmorke, ili već koji broj stranaka izdrži ovaj pritisak. Previše je tu sukobljenih, uskih interesa i ličnih ambicija. Ne vidim državnike niti vizionare koji bi ovu zemlju uveli u bolju budućnost, nema novih lica, uglavnom su to stari, potrošeni ovisnici o budžetu. Neki od njih, koji su sada veliki zagovornici borbe protiv korupcije, direktno su učestvovali u pljački javnih preduzeća, akteri su velikih koruptivnih afera, o čemu najilustrativnije govore njihovi imovinski kartoni. Ali, čak i od tog licemjerja odvratnija mi je ova manipulacija strahovima. 

SLIJEPA MRŽNJA

Jer, strahovi su nam svima uništili život, oni su, prema anketama, najčešći razlog zbog kojih ljudi napuštaju ovu državu, ekonomska sigurnost je na drugom mjestu. Manipulacija strahovima ništa dobro ne može donijeti. Dok nam “otvaraju oči” na opasnost koja dolazi, dok nam ponavljaju ono što već znamo, od nas ne očekuju oprez, ne traže razumno promišljanje niti logičnu procjenu -  samo slijepu mržnju. U takvoj atmosferi najbolje funkcionišu. 

(zurnal.info)